'Što vas žulja' definitivno nije emisija koju će voljeti i redovito gledati oni koji na televiziji traže takozvane 'zahtjevne' sadržaje, velike političke, ekonomske i kulturne teme te kvalitetnu zabavu. Takvi se gledatelji na tu emisiju zacijelo neće ni osvrnuti, a ako je slučajno i primijete, vrlo će joj vjerojatno prigovoriti da je samo još jedan teren za komunalna zakeranja vitalnih penzionera i nabrušenih susjeda kojima smetaju bučni studenti s trećeg kata. I da, svatko tko je ikada poslušao takvu vrst emisije - kažem poslušao jer su takve emisije u nas dosad uglavnom bile rezervirane za radijske valove - znat će da u tom prigovoru ima istine. No uvoz radijskog Žuljanja na prvi program Hrvatske televizije, koji se zbio početkom ovogodišnje jesenske sheme, zasad se čini kao dobra zamisao i pokazuje da onaj prigovor odozgo nije baš cijela istina

Za sve one koji ne znaju o čemu je riječ, a takvih sigurno ima dosta jer se emisija prikazuje radnim danom u prijepodnevnom terminu, 'Što vas žulja?' jedna je od onih emisija u kojoj se gledatelji javljaju sa svojim (uglavno komunalnim, stambenim, imovinsko-pravnim i sličnim) problemima, a onda ih ekipa pokušava riješiti ili se barem dokopati informacija uz koje bi nezadovoljni gledatelji mogli izvesti stvar na čistac. Premda se tako nije činilo na prvi pogled, drugi i treći su pokazali da televizijski transfer dobro pristaje žuljanju.

Mogućnost snimanja reportaža o pojedinim problemima, a vjerojatno i nešto više resursa te kontakata, od onog su gore spomenutog zakeranja nabrušenih penzića učinili sasvim cool emisiju, barem za one koji se lože na takve sadržaje. Malo se mogu zgražati nad apsurdima pravnih propisa koji ljudima od života rade tragičan cirkus, malo gledati reportaže o buci u stambenim zgradama zbog obližnjih prometnica, malo slušati stručnjake koji objašnjavaju kako do rješenja, a u onim najboljim slučajevima - kada ekipa uspije otpratiti priču do raspleta - svi se možemo radosno uhvatiti za ruke i zapjevati budnicu hepiendu. Pa ako to nije idealan sadržaj za javnotelevizijsko prijepodne, ja ne znam što je.

Svemu pohvalnome pridonosi i persona voditelja Miljenka Cvitkovića Minje, koji se pred kamerama snalazi jednako glatko i ponaša jednako opušteno kao i pred radijskim mikrofonom (prilično rijedak slučaj), a i ostavlja dojam osobe kojoj bi se štokoji čovjek & građanin rado pojadao zbog dreka koji mu na glavu svakodnevno istovaruje država, susjedi, The Situacija i svemir. Zato, ako ste radnim danom prije podne prisiljeni sjediti kod kuće i televizija vam je jedini spas od praznog užasa egzistencije, svakako preporučujem ovu emisiju. Ako vas nešto konkretno žulja, nazovite Minju. Bolje to nego da se tješite uz rasplakane Turke i Meksikance na komercijalnim telkama.