Božo Vrećo prvi put je nastupio u KD-u Vatroslav Lisinski 2016. godine. Od tada redovito u tu grandioznu zagrebačku dvoranu dolazi svojom pjesmom dotaknuti srca onih koji ga vole i slušaju. Svaki put je to nova postava vrsnih svjetskih glazbenika, novo ruho skladbi s beskrajnim vijekom trajanja. Kako sevdah sâm po sebi izražava najosobnije osjećaje, to s lakoćom prenosi na publiku.

Vokal 'princa sevdaha' iznimno je širokog raspona, od muških do ženskih boja, što čine unikatnost i šarolikost njegove glazbene molitve koju uspješno prezentira već dug niz godina.

Zagreb i vi imate posebne spone ljubavi. Svaki vaš nastup je poseban, s raznim glazbenicima, sadržajem. Što spremate za predstojeći u Lisinskom?

Fokusiram se na glazbu, a ne na blještavilo i distraktne scenske efekte, mislim da je to puno važnije. Ono što je istinski prevažno je da predstavljam i dio novog, sedmog albuma 'Sevdahology' na koncertu u Lisinskom, a on će biti objavljen za Croatia Records oko Božića i sve to me jako raduje. Kantautorski je album i nastavak mog zrenja i vrenja u obzoru umjetnosti kao najviše forme oslobođenosti. Glazbenici iz cijelog svijeta, njih sedam na sceni sa mnom, fuzija Balkana, Orijenta, bizantije i sefardskog makama, sve to čini magiju te noći koju čekamo i priželjkujemo da se dogodi. Sve to čini sinergiju koja je bliska 'sevdaholikosti' onako kako je ja doživljavam i osjećam kroz stoljeća.

Kako izgleda vaša priprema pred nastup? Imate li neki poseban ritual koji vam pomaže opustiti se i koncentrirati prije izlaska na scenu?

Molitva je moj jedini fokus pred koncerte i u tijeku samog koncerta, sve je posvećeno Njemu i upućeno Njemu. Tek ono što se prelije u toj blagodati pripada meni i svima vama koji to upijate, osjećate i čujete. Moja glazba se ne sluša ušima, već srcem i dušom i takvi su i ljudi do kojih dopire. Hipersenzitivni, nadmoćno jaki u ljubavi i potpuno cjeloviti. Ako se netko nekad i tražio i bivao nesigurnim, na mom koncertu dobivao bi spoznaju cjeline i toga tko je, što želi i kamo stremi. Ljubav koja u meni nalazi izvorište postajala bi poput eliksira božanske ljubavi koja nam jedina može i treba upotpuniti i promijeniti svijet u nama i oko nas te nas učiniti nadmoćno jakim da od običnog čovjeka postanemo superheroji.

Zahvaljujući internetu, nekako je sve nadohvat ruke, sve se događa ubrzano, intenzivno. Vaši koncerti pak vode publiku u neku drugu mirnu, intimnu dimenziju. Kako se osjećate na svojim nastupima i nakon njih?

To je savršena katarza emocija, čula i osjetila. Osjećam Božju promisao i Njegova ruka nepogrešivo me vodi na tom putu. Nikom ništa ne dugujem i nikom ne pripadam osim Stvoritelju. Otud i ta gigantska, kiklopska snaga i božanska volja davanja i predavanja ljubavi kao izvora svjetlosti koji me vodi, upućuje i inspirira. To je odnos harmonije u meni i oko mene te bučne distorzije i kakofonije u zvukovima oko nas koji upućuju na tu vrtložnu brzinu života. U meni je mir i taj mir isijava iz svega što jesam stvaram i činim. Moja muzika nije hrana od koje postaješ sit, ona je lijek. Moja muzika nije svijet koji postoji oko nas, ona je univerzum čiji smo dio. To zrnce kozmosa kojem pripadam i iz kojeg primam svu tu neporobivu energiju umijeća, smjelosti i zahvalnosti Božja je ruka i vodi me sve ove godine.

Koje osobine mora imati izvođač da bi pjevao/svirao sevdah?

Postoji važna i jasna razlika između interpretatora sevdalinke i onih koji proživljavaju i žive sevdah. Jedni su tu da udovoljavaju i budu društveno podobni jer nemaju individualnu slobodu i hrabrost autentičnosti, a drugi su naprosto to što jesu i daju. Uvijek odvažno daju tu esenciju ljubavi koja je vodilja ka transverzalnom sinkronicitetu emotivnosti i ranjivosti. Ljubav koja se rodi iz tog bića rađa umjetnika, i to me definira od samog početka. I nije bio moj izbor, već Božji.

On me odabrao, isklesao i pripremio za sve što je sevdah i tek može biti u udjelu koji mi je dan kao slobodan izbor. Jer ako sevdah nije sloboda, postaje repeticija naučenog i poznatog, a kada je sloboda, onda postaje sila i snaga predanosti i nadnaravna katarza djelovanja koja može sve i čini da se biće potpuno ogoli i bude prepušteno iskonu da ga iznova rodi.

Koji koncert nikad nećete zaboraviti – a nije vaš?

Kayhan Kalhor, Ibrahim Maalouf i Dhafer Youssef su tri nevjerojatna artista koje iznimno volim.

Neprocjenjivo blago Balkana

Glazba vam otvara vrata za brojna putovanja. Podulji je popis destinacija na kojima ste bili što poslom, što privatno. Koji su vam nastupi bili posebno zanimljivi promatrajući lokaciju, vrstu događaja, zemlju u kojoj ste bili?

Teško je izdvojiti, ali svaka destinacija donosi posebnu radost i nadahnuće. Od Australije i festivala Woodford folk te platformi za 20 tisuća ljudi po koncertu do intimnih scena u crkvama Francuske, Švicarske, Nizozemske, Norveške i Italije. Sve je važno i posebno, taj trenutak dijeljenja i davanja i uzajamnog napajanja ljubavlju je svet i kao takav otkriva i otvara do tada tajanstvene putanje i tek odškrinuta vrata kroz koja zrcali svjetlost. Sam koncert je metafora snopa svjetlosti koja vas ozari, okupa i obuzme. Pokatkad je to proces koji se čini kao zacjeljenje duše i u njemu vidite najboljeg sebe kao u zrcalu. To suočavanje sa samim sobom je sevdah, onako kako se osjeća i intenzivira kao refleksija misije koja nam je dana.

Koliko je termin sevdah blizak strancima? Osjete li emociju koju nose skladbe takvog izričaja?

Jako! Sve je stvar toga koliko se prepustite i dopustite da vas ta glazba, melodija, izvedba, zvuk i energija obuzmu i uzmu pod svoje. Ako vas taj val metafizične energije povede i ponese, onda se i prepoznate i obrete u toj pjesmi stvarajući svoju priču i bivate njenim akterom. Gdje god da sam u svijetu nastupao, ljudi su plakali, pjevali, klicali, plesali i prepoznavali Božju moć u tom daru. Tome sam posebno zahvalan, jer ništa nije moje, a sve je Njegovo i ja sam samo instrument u Njegovim rukama. To je sveta mantra svjetlosti.

Je li danas sevdah u sjeni zbog nekih novijih, 'popularnijih' glazbenih pravaca?

Apsolutno ne. Za sve što je važno, odlično, jako, posebno, autentično i jezgrovito uvijek ima mjesta i to nitko ne može oduzeti niti umanjiti značenje. Sevdah širi svoje granice i dakako da osvaja srca ljudi širom svijeta. Lijepo je osjetiti da u svakom trenutku i na svakom kontinentu ljudi prepoznaju moj glas i moje pjesme, koje sam napisao u duhu 'sevdaholikosti', a ona je neprocjenjivo blago Balkana.

'Moja mašta je moj mikro i makro svijet'

Što možemo očekivati u budućnosti u vašoj glazbi? Radite li detaljne planove ili puštate da vas vodi intuicija?

Uvijek slušam svoje srce, ono odlučuje, ono bira i ono vodi. Sigurno da će biti noviteta po pitanju suradnji s inozemnim glazbenicima, ali svakako i puno rada na polju pisanja tekstova i glazbe za druge, pa me sve to iznimno dodatno inspirira. Sedmi album izlazi krajem godine, a svaki naredni projekt radit ću u nekom posve drugom gradu...

Jeste li pratili ovogodišnji Eurosong, na kojem je pobijedio Nemo. Koje je vaše viđenje njegove kompozicije i njenog značenja?

Podržavam sve što je iskreno, unikatno te ima poruku i važnost te poruke. Ne pratim natjecanja jer smatram da to nije mjerilo važnosti i bitnosti niti čovjeka niti umjetnosti.

O čemu je maštao Božo kao klinac, a o čemu mašta ovaj odrasli?

Svi moji snovi se ostvaruju jer su iz velike želje i velikog stremljenja, ostvarivi su utoliko ukoliko dajete svaki atom sebe da i uspijete u toj nakani. Bog me nikad nije ostavio i uvijek je bio na mom putu do prosvjetljenja kako u duhovnom smislu, tako i onom umjetničkom, pa samim tim i moja mašta je moj mikro i makro svijet koji se spaja s realnošću i preuzima inicijativu do ostvarenja i realizacije.

Ljubav kao smisao postojanja

Jeste li sebi najbolji prijatelj - jeste li uspjeli doseći razinu da najviše vjerujete sebi i da sa sobom njegujete lijep i skladan odnos?

Moj najveći kritičar i jedini je Bog. Sve drugo me uopće ne dira i ne dotiče. Radoholik sam i perfekcionist, tako da iza svega što stvaram, jesam i činim odlučno i hrabro stojim, bez da bilo što mijenjam i da se dvoumim. Sve je tako kako treba biti i jako slušam svoju intuitivnu stranu i svoje šesto čulo. Ono nepogrešivo zna što je put srca i put duše, pa otud i ta sigurnost u sebe i prihvaćanje i prigrljavanje sebe u dualnosti prabića.

Koja je vaša definicija ljubavi? Partnerskog odnosa?

Voljeti i davati i iskazivati ljubav, slobodu i dobrotu, trojakost koja rađa povjerenje, potporu i sigurnost. Ljubav koju dajete i dijelite, samo ona je važna kao smisao postojanja, pa to i stremite da budete.

Kad smo kod ljubavi, voljeni ste diljem svijeta. Često dobivate poklone od obožavatelja iz odasvuda. Gdje sve to držite?

Samo u srcu.

'Nikada nisam prestao arheološki pristupati svemu što danas činim'

Mnogima nije poznato da vam je pored glazbe i mode strast slikarstvo te je vaša meditacija. Koliki je utjecaj imala na vas majka jer je slikarica?

Oduvijek se slikalo i crtalo, i dalje se sve bilježi. Grafit, pastel, akvareli i prsti umrljani ugljenom naša su svakodnevica. Sve što je forma akvarela za mene i mamu je apstrakcija čarolije koja se događa nekontrolirano i možete asistirati tom procesu stvaranja, a i ne morate. Kistovi sami pronalaze svoje putanje i taj proces pronicanja u nešto nedokučivo za mene i nju je enigma kojoj pribjegavamo svaki dan, ma gdje da jesam i jesmo.

Magistar ste arheologije. Možete li se zamisliti kako radite u svojoj struci?

Nikada nisam prestao arheološki pristupati svemu što danas činim. Svaki stih i melodija imaju dubinu i posebnu simbiozu s prošlošću i legendama, mitologijom i povijesti prostora i nadasve sudbinama bića o kojima progovaram i pišem.

Što bi bio vaš recept za miran i harmoničan život?

Voljeti nezaustavljivo Boga, sebe i sve oko sebe onako kako i sam Bog svakog čovjeka voli, praštati istinski pokajno onako kako Bog iskreno prašta i moliti se za sve neprijatelje svoje kao najbliže. Jer tek tada ste na visokoj razini dobrote, što je konačni stupanj svijesti i svrha postojanja u ovozemaljskom životu koji bitišemo. Biti ljubav i istu disati i isijavati kao jedini postulat i svrhu života, to je moja vodilja.