Legendarni Bruce Springsteen vraća se na europske pozornice s mini turnejom, a u velikom intervjuu bez dlake na jeziku govori o političkoj situaciji u SAD-u kao i Donaldu Trumpu kojeg otvoreno naziva 'neuravnoteženim', a dotaknuo se i osobnih izazova - svoje dugogodišnje borbe s depresijom te bolesti svoje supruge Patti Scialfa, koja se povukla s turneje kako bi se posvetila liječenju
Sa 75 godina na leđima, The Boss nije izgubio ništa od svoje energije i strasti, a u ekskluzivnom intervjuu za Paris Match otkriva što ga i danas pokreće.
Četrdeset godina nakon megauspješnog albuma 'Born in the USA', roker sa 140 milijuna prodanih albuma i dalje elektrizira publiku svojim maratonskim nastupima. Ove godine Bruce Springsteen održat će nekoliko koncerata u Europi kao dio svoje proširene europske turneje, a neki od ovih koncerata, poput onih u Marseilleu, Pragu i Milanu, su zapravo odgođeni nastupi koji su trebali biti održani 2024. godine, ali su bili otkazani zbog Springsteenovih problema s glasnicama.
Kada je 2023. krenuo na veliku svjetsku turneju sa svojim E Street Bandom, zamislio je koncert koji - priča priču.
'Jednostavno sam želio slaviti život i govoriti o smrti. Duboko me dirnula smrt Georgea Theissa 2018., pjevača mog prvog benda The Castiles. Bilo nas je petero i te sam godine postao jedini preživjeli iz te avanture, 'posljednji koji stoji'. To me potaknulo na razmišljanje. Sastavio sam popis pjesama koje obuhvaćaju te teme, zadržavajući rock'n'roll duh. Ovaj koncert pokazuje kako se nositi s odsutnošću, odlascima, nestancima i nudi način kako prebroditi te izazove', kaže Springsteen i objašnjava kako je svoja životna iskustva uvijek pretakao u glazbu i da mu je to 'omogućilo da prekorači drame svog života'.
Ne krije da mu glazba pomaže da se pomiri s idejom smrti: 'U godinama sam kad smrt postaje gotovo poznata. Ne bojim se toga, imao sam do sada izvanredan život, i kad bi se sve trebalo zaustaviti sutra, rekao bih 'Wow, kakvo nevjerojatno putovanje''.
Dužnost prema obožavateljima
Jako dobro je svjestan kakav utjecaj on i njegova glazba imaju na brojne obožavatelje te ne krije da 'osjeća dužnost prema svojoj publici, svom bendu, ali i prema samome sebi dati svake večeri najbolji mogući koncert'.
'Duboko sam uvjeren da ono što nudim s E Street Bandom dira publiku na vrlo intiman način. Znam da su naši koncerti važni ljudima. Moja je odgovornost zabaviti ih, donijeti im malo radosti i ponuditi im kolektivno iskustvo. A za to nam treba energija, vatra i smisao.'
A energija, vatra i smisao su ono čega Springsteen doista ima u izobilju.
'Uvjeren sam da, kako bih poveo ogromne mase, moram i sam biti ponesen onim što radimo... Nastupati na koncertu jedina je stvar koja mi daje osjećaj da svake večeri počinjem iznova. Pomalo kao prvi poljubac. A taj prvi poljubac je onaj kojeg se sjećate cijeli život. Popeti se na pozornicu znači imati priliku ponovno doživjeti tu emociju svake večeri.'
A što se događa u trenutku kad se popne na pozornicu i ugase se svjetla, a pred njim se ukažu deseci tisuća obožavatelja svih dobnih skupina, od djeda i baka, roditelja do unuka, jer ako se pita njegove obožavatelje ljubav prema Springsteenu je dio nasljeđa?
'Tjeskoba. Jer znam da ću se morati suočiti sa sobom. I dobra doza uzbuđenja. Jer znam što ću doživjeti. Morat ću crpiti iz svog emocionalnog, duhovnog, intelektualnog života. Kad sam bio mlađi, bio sam bijesan na sebe ako bih pogriješio u jednoj ili dvije pjesme. Ali to mi je također pomoglo da se poboljšam. I dan danas radim kritičku analizu koncerta kad se vratim u hotel', kaže The Boss, koji ni danas sa 75 godina na leđima ništa ne prepušta slučaju.
'Publika, za mene, nije samo ulaznica, nego rukovanje. Publika zna da će dolazeći k meni doživjeti najveće moguće iskustvo, a ono što će osjetiti počiva isključivo na mojim ramenima. Okružujem se najboljim glazbenicima, najboljim promotorima, kako bih dobio najbolje od svakog od njih.'
U Americi, ljudi su prestrašeni
Njegova glazba uvijek je imala socijalnu dimenziju, a danas više no ikad, to dobiva na značaju.
'Amerika je trenutno u kritičnom stanju. Prolazimo kroz ključno razdoblje. Da ste mi rekli prije 10 ili 15 godina da ću se morati brinuti oko opstanka demokracije u SAD-u, rekao bih vam da ste izgubili razum. Ali tu smo. I zato moram ponovno krenuti na turneju, da kontekstualiziram ono što se događa kod nas trenutno. Vi to još ne vidite u Europi, ali ovdje, u Americi, ljudi su prestrašeni. Svi se pitamo što će nam se dogoditi sutra. Nitko ne zna. Budući da je čovjek koji je naš predsjednik neuravnotežen. Jedna stvar je sigurna: naša neposredna budućnost bit će vrlo komplicirana.'
Springsteen ima svoju teoriju oko ponovnog izbora Donalda Trumpa. 'Moramo se vratiti na deindustrijalizaciju zemlje krajem 1970-ih. Živjeli smo u vremenu kada su ljudi uspijevali, čak i skromno. Ali, kad su tvornice počele biti premiještane, mnogi su izgubili posao. I nitko se nije zanimao za tu populaciju. To je stvorilo ogromnu nejednakost bogatstva u zemlji. Pedeset godina kasnije, imate razočaranu populaciju u naše institucije. I ljutu: savršeno tlo za demagoga...'
Smatra da je njegova uloga boriti se protiv onoga što ih čeka, i ne, ne smatra da je sve uzalud: 'Osnovao sam ovaj bend da se suočim s tim teškim trenucima. Ovdje smo da prihvatimo izazov koji nas čeka. U svom repertoaru imam vrlo snažne pjesme o tim temama kao što su 'Land of Hope and Dreams', 'The Promised Land' ili 'Darkness on the Edge of Town'. To su pjesme koje su napravljene za ova nemirna vremena. I danas savršeno odražavaju ono što proživljavamo. I možete računati na mene da ću ih kontekstualizirati, učiniti da odzvanjaju sa stanjem svijeta... Uvijek sam spreman za borbu.'
O albumu 'Born to Run' slavi 50 godina u kolovozu
'Prilično je ludo pomisliti da pola stoljeća nakon što sam ga napisao, 'Born to Run' još uvijek drži vodu, još uvijek govori novim generacijama. Vjerujem da sadrži neke od mojih najljepših pjesama... '
Zašto ne pjeva 'Born in the USA' na američkim koncertima
Zanimljivo je da u domovini na koncertima više ne pjeva svoju možda i najpoznatiju, često neshvaćenu pjesmu 'Born in the USA', iako je ona dio svih njegovih koncerata u Europi.
'Imam kompliciran odnos s tom pjesmom i načinom na koji je primljena. 'Born in the USA' slavi moju zemlju, ali je i kritizira. Određeni dio moje publike odlučio je vidjeti samo jedan element u toj pjesmi. Ali za mene, biti Amerikanac znači biti ponosan na svoju nacionalnost, ali istovremeno biti sposoban vidjeti mane, nedostatke i neuspjehe svoje zemlje. Ostajem oprezan u korištenju te pjesme jer ne želim biti pogrešno shvaćen. Originalna verzija ima takvu snagu da pomalo guši sve početne uloge...'
O biografskom filmu
'Film priča o nastanku mog albuma 'Nebraska', mog prvog akustičnog albuma, koji je stigao pomalo slučajno. Te pjesme bile su samo demo snimke, a odlučio sam ih objaviti u tom stanju. To je bilo prilično riskantno, izašao sam iz ogromne turneje i vratio se s albumom snimljenim u mojoj sobi na 4-kanalnom magnetofonu. Ali s vremenom su pjesme s tog albuma postale važne za mene. Taj dio mog života ispričan je u knjizi 'Deliver Me from Nowhere' koju je napisao Warren Zanes. Koji mi je zatim predložio da od toga napravimo film, koji režira Scott Cooper. Svidjela mi se ideja, dao sam svoj pristanak i uključio se. Bilo je vrlo zabavno naći se licem u lice s mlađim sobom. Jeremy Allen White pokazao kao vrlo dobar 'mladi ja, kao i Jeremy Strong koji glumi mog menadžera Jona Landaua. Mislim da će obožavatelji obožavati film...
Ni zbog čega ne žali
Priznaje da ama baš nikad nije požalio zbog života koji je odabrao: 'Volio sam svaku minutu tog života. I kad bi sve trebalo raditi ispočetka, ne bih ništa mijenjao'.
Na tom putu susretao se s brojnim 'demonima', od napada tjeskobe do razdoblja depresije. 'Nestali su zahvaljujući liječnicima i antidepresivima koje i dalje uzimam. Posljednjih 10 godina imam sreće, više nisam doživio krize. Ali znam koliko su mi lijekovi pomogli da živim. Bez njih ne bih uspio. I iako sam stabilan već desetljeće, nadgledam to kao mlijeko na vatri. Postoji depresija u mojoj obitelji, počevši od mog oca, ali i kod mojih tetki i rođaka. Moja sreća je što sam mogao razumjeti kroz što prolazim. Za mog oca, 1950-ih, to je bilo nemoguće, nije se znalo kako liječiti depresiju, čak nije ni bila priznata kao bolest.'
Na pitanje je li ponekad umoran od slave jer ipak ne može napraviti korak a da ga ne prepoznaju ili fotografiraju, Springsteen kaže: 'Vjerovali ili ne, vodim prilično anoniman život u New Jerseyju. Izlazim gdje želim, kad želim, bez problema. Kad sam na turneji, to je sasvim druga priča, obožavatelji nas čekaju ispred hotela, to stvara malo uzbuđenja u gradu. Ali nije li to također moj posao da uzbudim ljude? Kako bih se mogao žaliti što vidim te mase koje me čekaju?'