'Trebalo se prilagoditi jednom novom životu koji se zove penzionerski. Ali, ja sam dobro. Osjećam se odlično, kao dečko sam. Normalno hodam, još se okrećem za mladim curama, to je jedino što mi je ostalo', ispričao je Miroslav Ćiro Blažević za Azru.

'Nedostaju mi ljudi koje volim, a koji nemaju više optimizam i onaj osmijeh na licu. Svi su zabrinuti, svi su u problemima. Restrikcije su napravile imućne ljude i veliko siromaštvo, jaz je ogroman', smatra. Kad je riječ o sportskim aktivnostima, izjavio je da ima 'svoju obaveznu kompoziciju vježbi, koju napravi svaki dan, kako bi se mogao još održavati s ravnotežom, da može normalno hodati. 'Bojim se da ne bih hodao kada ne bih vježbao svaki dan', iskren je.

'Nemam se prava žaliti. Imao sam uspješan život, napravio sam karijeru, ali ono što me osobito veseli je da sam više puta razveselio ljude. Tako da se vrlo rado sjećam tih trenutaka kada sam s 'Dinamom' bio prvi, s Hrvatskom bio treći u svijetu, potom vodio pet reprezentacija… To su sve činjenice koje mi ne daju za pravo da budem nezadovoljan', priznaje Ćiro. O tome da ga svi opisuju kao legendu, kaže da imam Božiji dar da to nikad ne uzima tako da bi se mogao praviti važan.

'Ja sam običan čovjek, svatko može sa mnom pričati, zaustaviti me i tražiti da popijemo kavu, slikati se i, da budem iskren, najsretniji sam na svijetu kada se to dogodi. Moj prijatelj s kojim često provodim vrijeme pita me: 'Pa kako tako možeš', a ja mu kažem: 'Ja bih platio nekome tko se dođe sa mnom slikati', jer, dok to traje, dotle i ja trajem', rekao je. Ponosan je da je u poslu, koji je više avantura nego posao, bio vrlo uspješan i da je dugo trajao, 60 godina je neprekidno bio trener.