Apsolutno, rad na glasnicama i dalje traje, red, rad i disciplina jedini su čimbenik i ključ uspjeha. Sati i sati upjevavanja, ispjevavanja, analiza i višesatno teoretiziranje pjesme i stila koji je zadan te pjevanje samo su neki od segmenata koje prolazim kako bih što bolje oslobodio genetski potencijal koji je obiteljsko nasljeđe. Također, tu su i razna protrčavanja po stepenicama iz podruma na peti kat i nazad u zgradi moje mentorice Ivane Kindler i gospodina Alena Križaja, koje redovno sprovodim kao početak i kraj jedne probe.

Bez obzira na uvjerljivost vokalne interpretacije, nastupe u showu dodatno bogatite zanimljivim scenskim nastupima koje žiri različito, ne uvijek najpozitivnije prihvaća. Jesu li kritike dosad pogađale u sridu, jesu li vas osobno pogađale ili ste ih shvatili zaobilaznim putom do komplimenta?

Budući da se radi o televizijskom nastupu gdje su uvelike uključeni i slika i ton, scenski nastup bi trebao biti objedinjen kako vokalno tako i vizualno, kako bi gledatelj dobio kompletnu sliku izvedbe koja treba biti uvjerljiva i vjerodostojna stilu koji je zadan. Nije nužno nemilice se razbacivati ekstremitetima po bini ako je riječ o baladi, međutim ako žanr poput popa ili rock'n'rolla nameće sam po sebi dinamiku, neizbježno je da ću poletjeti. Pjesma nosi svoje, samim time i nas, a to publika osjeti, što je u konačnici najbitnije. Naravno, žiri je mjerodavan, to su ljudi koji su dugo u glazbenim vodama, oni imaju različite ukuse i njihove kritike usmjeruju pjevača amatera i potiču ga na daljnji razvoj, tako da je bilo i komplimenata i primjedbi, a to čovjek ne bi trebao shvaćati preosobno.

Naravno, događa se da žiri zna biti direktan i ako im se nešto ne svidi, reći će o čemu se radi, opet, s druge strane, svi mi vježbamo, stalo nam je da to bude odlično, natječemo se, ulažemo emocije pa ono što mi mislimo da je super žiriju se možda neće svidjeti, međutim, opet ponavljam, publika glasa i oni su peti član žirija, možda i najbitniji, i ako je netko zločest, onda to tako i treba biti. Pa gdje bismo stigli kad bi nam svi titrali po jajima? Svjesno smo ušli u ovaj show s namjerom da pjevamo i da ćemo biti kritizirani, nekad bolje, nekad lošije, po zaslugama, tako da se nemam što buniti. Sve je to blues.

Dosad ste, iako je prošlo tek nekoliko epizoda showa, pokazali nekoliko poprilično različitih lica – od 'luckastog' repera preko osjećajnosti do čisto muške kaubojštine. Što skrivate u rukavima i pod šeširom za finalne izvedbe?

Svaki put čovjek sam sebe iznenadi, samim time i publiku. Iznenađenje je bitan faktor dobre zabave, tako da sam redovno motiviran i svaki put bih još. Treba samo upaliti telku, subota u 20 sati, HRT 1, uzeti nešto za grickati, djeca, odrasli, penzioneri, sjednemo, gledamo, glasamo. Što bude, bit će, gore ne može. Samo bolje. Bitno je da se svi zabavljamo.

Ivana Kindl vam je mentorica. Tko koga sluša? Jeste li poslušni učenik?

Po prirodi učenika je da bude vođen i da sluša. Ivana je predana, marljiva, stalo joj je, unutra je sto posto, vrhunska pjevačica i vrlo topla i draga osoba. Ugodno je biti u njenom stanu, podrumu i tuš kabini, po novom i u špajzi. Imamo svoj ritual i tempo vježbanja.

Kakva je Ivana učiteljica? Na prvu ne izgleda pretjerano strogo.

Brižna je i ne forsira ako nešto ne ide, s oznojenim dlanovima pred nastup, razumije i strpljiva je, kad pogriješi, ispriča se. Stroga i pravedna, veliki radnik i mala stopala. Ponekad sumnjičava, ali to mi stvara prostor da razbijem tu sumnju, samim time zalažem se da zadovoljim standarde ovog tjednog tečaja pjevanja kod profesorice Kindl(er). Ja sam na Kindlerovoj listi. Ne laprda gluposti, vjerujem joj, dogovaramo se što nam leži, a što ne. Nije nametljiva i, što je bitno, vjeruje u nas i uživa u glazbi. Nemam apsolutno nikakve zamjerke, mislim da bolju mentoricu nisam mogao dobiti. Dobro, možda bi s Toljom bilo drugačije, ali onda bi se emisija zvala 'Porno zvijezde pjevaju'. Sve u svemu, Ivana i ja jako smo sretni i zadovoljni jedno drugim. Barem mi se tako čini.

Dvije godine ste u vezi s 12 godina mlađom Tenom Hasanefendić. Tko unosi dašak zrelosti, a tko ozbiljnost veze zaslađuje mladošću?

Impresioniran sam vašom informiranosti i upućenosti u moj nadgrobni život. Ujedno hvala vam što ste me podsjetili na dobnu razliku između gospodične Hasanefendić i moje malenkosti jer uvijek to nekako smetnem s uma i nije mi žao. Kao što i gore navedena razlika nalaže, Tena donosi dašak zrelosti, a meni je pripao teži dio, zaslađivanje ozbiljnosti s mladošću. Ipak sam ja stariji i pametniji. Dobro, možda ipak samo stariji, ili...?

Hus se povukao iz žirija kako biste vi nesmetano i bez priče o mogućem nepotizmu mogli zasjesti na vrh, ili ga je bilo strah javno kritički suditi 'zetu'?

Hus je ponovo okupio svoj bend, dečki sviraju i stvaraju, ja im pišem pjesme, a oni nesmetano rade ono što vole i očito uživaju s publikom koja ih je željna. U takvim situacijama čovjek ne može sjediti na dvije stolice i zasigurno je Hus osjetio da je potrebniji svom bendu nego žiriju. Što bi bilo kad bi bilo, iliti ŠBBKBB, to sam bog zna, mišljenja sam da bi čovjek odradio kao i sve što radi, profesionalno i na nivou. Ne vidim razloga zašto bi kao žiri bio drukčiji prema meni. Možda bih prekinuo s Tenom neko vrijeme pa je poslije opet pitao hoće li hodati sa mnom, jer je to dobro za sve nas. Ovdje se isključivo radi o spletu okolnosti i sve je onako kako treba biti. Jedno je sigurno, strah ne postoji.