Muka mi je kritizirati 'Damin gambit', novu emisiju Elizabete Gojan, koja se od sinoć prikazuje na prvom programu HTV-a. Muka mi je zato što se osjećam kao da će mi nakon prve iole negativnije riječi o njoj na glavu sletjeti (samo u mojoj mašti postojeći) svemirski odred za feminističku solidarnost, oduzeti mi iskaznicu, natjerati me da počnem brijati noge i od sutra mi obustaviti kućni obrt 'Nasilna vazektomija vlastitim alatom', a silno volim sve pobrojano. Još će mi uz sočnu šamarčinu doviknuti: 'Tako ti i treba kada kritiziraš sestre' i zabraniti mi dolazak na okupljanja u šumi za punog mjeseca. A što ću onda, jadna? Kako ću se bez svega toga nazivati feministicom? Ako se pak uozbiljim, priznat ću da mi je muka kritizirati tu emisiju zato što mislim da je ono čega se Elizabeta Gojan uhvatila - a to je donekle visokoprofilan talk show koji se baviženama i položajem žene u društvu - izuzetno važna, potrebna i hvalevrijedna stvar. Znam da bi je trebalo podržati i sveudilj joj aplaudirati, pogotovo ako si žena, a ja sad tu nešto. No s obzirom na to da mi samoubilački nagon brani ignoriranje nedostataka emisije, iako je u teoriji volim i podržavam - očito ću od sutra morati u neki feministički underground. Možda si čak nabavim krinku i plašt. Šalim se. Već ih imam.

U čemu je, dakle, problem? Pa... počnimo od najbanalnijeg, a to je naziv emisije. Damin gambit. Za sve osim za Bobbyja Fischera i možda još tri klinca sa šahovskog turnira u O. Š. Kogabriga, to je loš naziv. Nije jasno što bi u kontekstu trebao značiti, a i (barem meni) nerijetko inducira neočekivane disleksične epizode. Tijekom nekoliko brzih pregledavanja TV programa uspjela sam ga pročitati kao Dammit, game it, Gambling David i, u jednom posebno uvrnutom trenutku, Mamin Bambi, ali dobro, možda sam to samo ja. Nešto ozbiljnije i objektivnije rečeno, taj je naziv loš zato što riječ dama nikako ne ide uz emisiju koja se gradi feministički osviještenom, dapače, jedan je od onih dekorativnih koncepata žena protiv kojih se feminizam izričito bori. Znam da je autorica (ili netko drugi s HTV-a) išao samo na zgodnu igru riječi, ali ispala je nesretno. Svima onima koji će mi zbog te primjedbe prigovoriti da sitničarim poručujem samo - nomen est omen. Zvučnost, baš kao ni gledanost, na javnoj televiziji i u takvoj emisiji nikako ne bi trebali biti prvi kriterij. A i skinite mi se sa šahovskim metaforama, podsjećaju na jeftine špijunske trilere.

Emisiju, nadalje, uređuje i vodi Elizabeta Gojan, inače skroz cool TV persona, obrazovana i sposobna, koja se posebno iskazala u vanjskopolitičkim emisijama, prilozima i komentarima

izravnih prijenosa važnih događaja u inozemstvu. Ubacit ću tu i osobni moment - njezin sam fan još otkad sam kao klinka slušala Radio Veliku Goricu pa mi je ta simpatija nekako i ostala do danas. I opet, dakle, ona je u teoriji odličan izbor. Po njezinu minulom radu znamo da je u stanju napraviti dobru emisiju iz bilo kojeg područja, a u slučaju emisije o ženama i položaju žena dodatno je uvjerljiva i zato što znamo da je na vlastitoj koži osjetila razne oblike diskriminacije zbog toga što je žena koja se ne uklapa u prevladavajuće standarde gotovo ničega. No svim kvalitetama, iskustvu i novinarskim vještinama unatoč - nije se najbolje snašla u prvoj emisiji. Nastavljajući napornu tradiciju voditelja HTV-ovih društveno-političkih talk showova, i ona se ovom prilikom priklonila stilu koji volim nazivati 'popis pitanja'. Taj se stil sastoji od toga da novinar/voditelj u studio sa sugovornikom ulazi s unaprijed zamišljenim pitanjima (što je OK) i dere po njemu bez obzira što mu je sugovornik tijekom razgovora rekao (i što nije). Nema majci ni lijevo ni desno. Mora deklamirati sva pitanja pa makar ne slijedila ni iz čega o čemu je gost govorio, a usput je još i poželjno u sklopu tih pitanja naglasiti vlastito mišljenje, što uvijek djeluje pomalo samodopadno i kao da se voditelj smatra važnijim od gosta. Tako je nekako izgledao i sinoćnji razgovor Elizabete Gojan s Radom Borić. Shvaćam da je potrebno sugovornika koji put usmjeriti, da ne bi previše zajunio po nečemu iz čega ga više ni bog otac neće izvuć, ali cijeli je razgovor djelovao kao da su se gospođe našle pred kamerama, ali su prije toga odradile intervju putem e-maila pa ga se Gojan nastoji držati ko pijan plota.

Koncept 'popisa pitanja' ima još jednu manu: suviše se oslanja na gosta, čija osobnost onda skroz određuje hoće li emisija biti interesantna ili ajme majko. Sinoć ugošćena Rada Borić srećom je doista zanimljiva i kao osoba i kao (još važnije) sugovornica, pa je više-manje vlastoručno spasila emisiju, ali mislim da bi vješti voditelji morali biti spremni i na to da nisu svi važni ljudi s kojima valja popričati ujedno i dobri sugovornici te da ih vlastitim angažmanom moraju učiniti takvima. Moraju biti spremni i na to da su ponekad najjeziviji kreteni televizijski ultrašarmantni te da ih kamera i rečenica ljube ko hrvatska majka sokolove, u kojem ih slučaju valja obuzdavati i spuštati. S 'popisom pitanja' ni jedno ni drugo nije izvedivo, a Elizabeta Gojan sinoć je imala upravo takav pristup (osim možda tijekom odjavne špice, kad se malo opustila), što me čudi jer je koncept odnedavna napustio čak i Aleksandar Stanković, koji je neko vrijeme bio rodonačelnik tog žanra za čitavu galaksiju. Budući da je Gojan po mojem skromnom mišljenju inače po svemu bolja od Stankovića, pripisat ću to početnoj nervozi i oprezno se nadati poboljšanju.

Dvije-tri slatke riječi uputila bih i HTV-u. Okej, uvrstili ste u program emisiju o položaju žena. Hura, bravo, dva koluta naprijed i vuvuzele! No kakav vam je to, dovraga, termin? Nije li u prethodnim najavama stajalo da će Gojan emisiju voditi petkom? Što se dogodilo? Moralo se Škori omogućiti da svoje reklame za trgovačke lance i seljačku glazbu emitira u prajmtajmu i nije se nikako smjelo dopustiti da neke tamo ženetine budu važnije od kič-bećarca? I zar se fakat ženi nije moglo dati malo više sredstava, pa da joj emisija, za početak, ne izgleda kao mračni flashback na prve dane Bilićevih umovanja, kada je pred crnom pozadinom s gostima naricao o propasti svijeta? Unatoč svim pozitivnim pomacima koje u zadnje vrijeme (uz šok i nevjericu) primjećujem na prisavskom HRT-u, neke se stvari, izgleda, nikada neće promijeniti.


Ipak, podvučemo li crtu te zbrojimo i oduzmemo sve gore napisano i sinoć odgledano, 'Damin gambit' Babin garmin? David Mamet? - OK, priznajem, imam problem) i dalje jest emisija čiju pojavu u programu HTV-a treba pozdraviti i podržati. Naslov joj se neće promijeniti, to znam (prekasno je), ali duboko se nadam da će Elizabeta Gojan nadići koncept 'popisa pitanja' te izaći iz HTV-ovskih talk show klišeja pa da sve odozgo možemo pripisati tremi zbog prve emisije. Znam da zna i može, pitanje je samo hoće li