Daniela Trbović davnih dana se afirmirala kao jedinstvena televizijska pojava čija je karijera počela 90-ih. Iza nje su hvaljeni projekti 'Hit depo', 'Od 5 do 7' vođenje kviza 'Najslabija karika', a može se pohvaliti i vođenjem najvažnijih manifestacija poput Dore, Porina, izbor za Miss Hrvatske. Gledatelji i danas uživaju prateći je i slušajući njezine uvijek zanimljive komentare. Među ostalim, u svojoj biografiji ima zabilježeno i da je pisala je i kolumne za mnoge hrvatske tiskovine, natjecala se u 'Plesu sa zvijezdama' te je 2008. objavila je knjigu 'Hrvatica, majka, katolkinja, nepušačica…'. Najveća joj je podrška sin Lovro, a kad ne radi rado čita knjige, gleda filmove ili šeta s kućnim ljubimcem.

Kako izgledaju snimanja s obzirom na pandemiju, kakve su mjere, bojite li se bez obzira na sve?

Od početka sezone, dakle od rujna 2020. smo se prilagodili novom normalnom. Nemamo više publiku u studiju, odmaknuli smo razgovornu poziciju od kućnog banda, raširili smo i razdvojili, odnosno udaljili glazbenike, ne rukujem se i ne grlim s gostima i u studiju imamo samo one koji su neophodni za realizaciju emisije i to pod maskama. I uz sve to radimo bez problema i uživamo u poslu jer mnogi nemaju tu sreću.

Kako je na vas utjecala globalna pandemija? Što vam pada najteže? Jeste li se priviknuli na novo normalno?

Potpuno! Ponekad zaboravim skinuti masku i prinosim kavu pokrivenim ustima. Distanca i maske stvarno su mali zalog općem dobru i to je doista minimum koji trebamo podnijeti. I kad netko cendra zbog maske ili je ne nosi pravilno samo se sjetim zdravstvenih radnika ili usamljenih staraca po domovima. Ponekad smo razmaženi i neodgovorni. Ali mi smo imali kombinaciju užasa, pandemiju i potres, double trouble. Više me je uznemirio i poljuljao potres od pandemije. Svi senzori su mi u stanju pripravnosti i kad protutnji tramvaj ispod prozora, protrnem, ali ne zovem hitnu. Još.

Mislite li da bismo kao društvo neke navike stečene u ovoj situaciji trebali nastaviti prakticirati i kad ovo završi?

Za pranje ruku nam valjda nije trebala pandemija. Manje ćemo možda ulaziti u tuđi intimni prostor i pljuckati uokolo, a svi smo opet, vjerujem, željni opuštenog druženja i zagrljaja. Inače, katastrofe nas neće učiniti boljim ljudima, čovjek je pokvarljiva roba i brzo zaboravlja.

Uz vas se veže se otvorenost, britkost – sve prednosti voditelja show emisija, publika vas obožava zbog spontanosti i neposrednosti. Koje svoje geste najviše primjećujete i koje vas najviše živciraju dok se gledate na malom ekranu?

Gledanje sebe je korisno i ponekad bolno iskustvo. Ne želim vam kvariti dojam pa ću samokritičnost zadržati za sebe, ali, eto, sin me zove Daniela Uvijek Prekidam Trbović. Ma, ne zna dijete što je dinamiziranje razgovora.

Kako to da još niste popustili modernizaciji vremena i otvorili neki profil na društvenim mrežama?

Ne zanima me takav način komunikacije. Nemam vremena ni volje. Furam se na retro i razgovor oči u oči.

S godinama izgledate sve bolje. Sjećate li se neke beauty pogreške iz prošlosti na koje se danas slatko nasmijete?

S godinama sam sve punija, dakle, puna sebe pa to ide i na van. Starim i ne užasavam se fizičkih promjena, to je neminovno. A kad vidim fotografije iz prošlosti nasmijem se na neke svoje narepane frizure, način šminkanja.... ali tada se tako nosilo. Zato danas hodam uzdignute glave nenašminkanog lica jer, eto, baš hoću!

Kako punite baterije? Uspijete li se ikada odmoriti od naporne i izazovne svakodnevice?

Čitanjem i porocima. Izazovno, zar ne?