Vratio nam se sinoć 'Red Carpet' s dvotjednog godišnjeg, taman na vrijeme da mi izazove isti osjećaj mučnine koji nagrne svaki put kad čujem prve taktove njihove špice. Nije mi toliko muka od samoga 'Red Carpeta' (premda koji put zbilja znaju složit napoj koji ne bi dobro sjeo ni na čelični želudac), nego me ukazanje te emisije na ekranu uvijek podsjeti da je nedjelja navečer, da će samo za par sati početi ponedjeljak i ni pet ni šest – pretvaram se u 15-godišnjakinju koja nedjeljom pada u histeriju jer sutradan ima test iz kemije za koji nije učila. Sorry, Delale, bojim se da nisam jedina kojoj budiš takva utrobna previranja.

No na stranu sad 'Red Carpet' i njegova korelacija sa srednjoškolskim traumama čitavog gledateljskog pučanstva: sinoć su nam odmah za početak ponudili temu koja je za njihov tip novinarstva i gledatelje koji ga vole - čisti bombon. Celebrity književnost. Zbog činjenice što sam u prethodnoj rečenici upotrijebila riječ književnost odmah ću zamoliti oprost Boga Svemogućeg, Milivoja Solara, i svih onih pisaca od Homera naovamo koji zaslužuju da im se djela nazivaju tim terminom, ali prepristojna sam da bih te ukoričene fekalije nazvala pravim imenom u javnosti. Črčkarije bi, naime, bilo preblago, premda se s pravim nazivom rimuje

Uglavnom, nedavno je objavljena jedna takva črčkarija pod naslovom 'Seks skandal', u kojem anonimna manekenka Izabela D. opisuje kurvarluk među viđenijim Hrvatima s estrade, iz poslovnog svijeta i šire. Pa su 'Red Carpet' i njihov sinoćnji pročelnik katedre za književnost, Nenad Hervatin, odmah navalili na to kao na fenomen. Starlete i stilisti skribomani i mirisni plodovi njihovih duša na kioscima. Tko, što, kada, gdje i zašto? Pri čemu, naravno, nisu odgovorili na zadnje pitanje jer bi se među razloge zbog kojih celebrity trešeri pišu memoare, osim njihove egomanije i gluposti, morao uvrstiti i sam 'Red Carpet'. Naime, zbog njih i sličnih medijskih žutomana nemali broj polupoznatih geni(j/t)alaca ima potrebu podastrti javnosti PRAVU ISTINU o svojem životu i pritom se još pokojom gadošću nabaciti na kolege s istih naslovnica. Pa onda dobivamo fenomen, u kojem se žutkasti novinari i celebrity kvazipisci dobacuju materijalom lijevo-desno ko da igraju graničara.

No iako su redkarpetovci, naravno, elegantno izbjegli taj dio fenomena, kao i pokušaj poniranja u razloge zbog kojih ljudi tako silno vole čitati to smeće (jer bi time morali

propitati i razloge svojega postojanja), tema im je mimo toga bila skroz zgodno obrađena. Pogotovo je zanimljiv bio onaj segment u kojem su pročačkali mogućnost da neke među istaknutijim starletama s literarnim ambicijama uopće nisu autorice svojih knjižuraka, kao u slučaju Vlatke Pokos, koja – prema onome što su nam prikazali u prilogu – nema blage veze što joj piše u knjizi, ili Nives Celzijus, koja se, njezinim vlastitim riječima, 'ne sjeća'. Ganulo me i kada su pustili izjavu potonje, u kojoj nariče da joj je teško kad autorstvo njezine knjige pripisuju drugima jer je sate i sate provela pred računalom, oči su mi suzile i izgubila sam svoj dobar vid pišući tu knjigu, a sada… Vjerujem da je narečena izjava jednako obradovala i sve druge građane Hrvatske koji svakodnevno sjede pred računalom od 9 do 17 ili dulje.

Sve u svemu, unatoč površnosti i vrlo vidljivog opreza da se preskoči bilo kakvo propitkivanje javnoga interesa za teme oko kojih se vrti celebrity književnost (što bi imalo efekt bumeranga na emisiju u kojoj je prilog prikazan), Hervatinovo je predavanje o jedinoj inačici suvremene hrvatske (božemioprosti) književnosti koju Hrvati čitaju bilo sasvim zabavno. Ako ništa drugo, malo je ublažio tjeskobu nadolazećeg ponedjeljka filingom nadmoći i zadovoljstva nad obrađenim autorima, u čemu se vjerojatno i krije tajna popularnosti 'Red Carpeta': sprdanje s 'nižim bićima' bez kojih ne bi imali emisiju. No ne mogu reći da se nisam nasmijala izdvojenim biserima. Jedino nisam sigurna jesu li tipfeleri u isječcima iz knjiga koji su se ispisivali na ekranu preuzeti izravno iz samih remek-djela (ne bi me začudilo) ili i Nova TV, baš kao i izdavači takvih senzacionalnih knjiga, štedi na korekturi. To im, uostalom, ne bi bila jedina sličnost.