Na plavu sofu nasuprot voditelju Miri Soldiću, ovoga je puta u novoj epizodi poslovnog podcasta BizCasting sjeo ni manje ni više nego Dino Rađa. Proslavljeni splitski košarkaš, koji je u Ameriku otišao davne 1993. godine, gdje je želio biti među najboljim košarkašima, prisjetio se upravo tih dana.

'Nisam nikad, ali baš nikad bio vani dok sam igrao u SAD-u. Posvetio sam se treninzima jer sam želio vidjeti koji je moj maksimum, a ne da kasnije mislim jesam li mogao bolje ovo ili ono. Smatram da sam ostvario svoj potencijal, ali cijela ta atmosfera tamo mi nije ležala. I kad bi izgubili po 20 razlike navijači bi nas dočekivali i čestitali, igrači bi se iza poraza šalili kao da ništa nije bilo, a to ne odgovara mom mentalitetu. Zato sam se vratio u Europu i utažio želju da se borim za titule u pravom okruženju', prisjetio se Dino Rađa za kojeg prijatelji kažu kako je Splićanin s germanskim mentalitetom.

Da dobro zna sve tajne košarke dokazao je i time što se primio posla u košarkaškom savezu, a sve iz jednog razloga - da vrati stari sjaj tom sportu koji je kod nas, kako je rekao, već 20 godina na marginama. Ipak, priznaje da mu novac nikada nije igrao ključnu ulogu u životu - ima ga dovoljno da se ne mora brinuti, a i može uvijek pomoći obitelji. No, njime, kaže, nije fasciniran niti vrijednost ljudi gleda kroz prizmu bogatstva.

'Tako sam odgojen, ne smatram se vrednijim od nekog zato jer sam bio poznati košarkaš - po meni si čovjek ili nisi. Baratati novcima je teško i brzo sve može otići kvragu, ako ulažeš u nešto o čemu nemaš pojma. Svi gledaju kako će te iskoristiti, zato sam ja od prvog ugovora prepustio brigu o novcima profesionalcima. Ulažem konzervativno i nemam nikakvih financijskih briga.'

A osim sporta i financija, ovoga se puta Dino Rađa bez zadrške dotaknuo i svog privatnog života i obitelji. Sa suprugom Viktorijom bivši košarkaš odgaja trojicu sinova. Najstariji sin, kojeg je dobio s bivšom suprugom Željanom, trenutno je na fakultetu u Americi, dok dvojica sinova iz braka s Viktorijom Rađom još uvijek žive s njima. Iako o svojoj supruzi ima samo riječi hvale, kroz smijeh je priznao da ga je posljednjih tjedana, zbog koronavirusa, 'satrala'.

'Pogotovo u početku je stalno s tim dezinficijensima sprejala, udahnuo sam toliko dezinficijensa i alkohola da mi korona ne prilazi blizu, a ni kilometar od kuće. Garaža nam je tampon zona, tu skidamo svu odjeću i obuću prije ulaska u kuću. Satrala me oko toga, ali sve zlo bilo u tom', smijući se objasnio je, ali se onda i uozbiljio i prisjetio i potresa kojeg su, baš kao i ostali stanovnici Zagreba, i oni iskusili.

'Taj moment kad je bio najveći smo do četiri ujutro gledali neku seriju, pa kad je zatreslo u šest, bili smo van sebe. Nestalo je struje, sve se treslo, padale su stvari, nismo znali što je, je li pala bomba ili što. Djeca nam spavaju na donjem katu, pa kad smo shvaitli da je potres, morali smo čekati da stane jer ne smiješ na stepenište dok trese, a kad je završio zaletjeli smo se dolje. Stariji je čak uspio prespavati cijeli potres, legli smo svi skupa na krevet kad je zatresao i drugi, pa treći.

Onda je najmlađi dobio jednu od onih poruka iz 'visokih izvora' pa je počeo paničariti. Izašli smo u auto i sjedili par sati. Srećom, zgrada je novija pa nije bilo oštećenja, ali sve nam je odletjelo s polica.'

Strah od potresa, kao i većini koji su ga preživjeli, ostao je i dalje, pa i njega kad zagrmi bas na televiziji uhvati onaj nelagodni grč u želucu. A kakav je u odgoju svojih sinova? Dino Rađa bez puno razmišljanja kaže - strog.

'Viktorija je blaga i nježna prema njima, kao i svaka majka, ja sam dosta stroži, ali imamo situacija gdje se dogovorimo kad će tko preuzeti ulogu 'Hitlera'. Najmlađi je najsličniji meni po mentalitetu, nekad se znam naljutiti pa mu zabranim slatko na tjedan dana, a onda dođe baka pa ga nutka slatkišima dok mene nema, ali nema šanse da ih uzme. Kad se nešto dogovoriš s njim, odradit će to bez obzira na sve. Lud je za nogometom i šta su gori uvjeti za trenirati, on je sretniji kad ga odradi.'

A što se tiče hrane i kuhanja, Rađa kaže kako se u to 'ne miješa', jer niti zna niti ima želje. 'Žena me svaki dan ispituje - što ćemo za ručak, što ćemo za večeru - ma što god da spremiš ja ću pojest. Ima stvari koje ne volim, primjerice gljive, to maknem sa strane i pojedem ostalo. Spiza mi je čisto preživljavanje.'

U Zagreb se Rađa s obitelji preselio prije dvije godine i brzo se, kako je rekao, prilagodio životu u metropoli. Dapače, prilagodba mu je toliko dobro išla da se danas već redovno penje na Sljeme, ali i uživa u gradskim sadržajima koji su, prema njegovom mišljenju, bogatiji nego u rodnom mu Splitu.

'Jako mi je dobro tu, puno bolje nego što sam mislio u startu. Razmišljao sam, imam 50 godina, kud ću se sad seliti i počinjati sve ispočetka. No, u Zagrebu sam imao jednak broj pravih prijatelja kao u Splitu i sad sam samo zamijenio rutu, prije sam ih išao vidjeti ljude iz Splita u Zagreb, a sada obrnuto. Zagreb pruža puno više mogućnosti, koncerata, kazališta, sve je blizu što se tiče putovanja po Europi', otkrio je Rađa, a potom se prisjetio i svog prvog uspona na Sljeme nakon kojeg su mu, kako se našalio, 'ispale plombe' od napora.

'Teška je uzbrdica od par kilometara, a najgore je što je zadnjih 500 metara najstrmije, kad si već na izmaku snaga. Prvi put kad sam došao gore nisam mogao kavu naručiti, legao sam na stol i disao jedno sat vremena, da mi prijatelj nije donio vode ne znam kako bi to završilo. Penjem se i dalje, ali sad idem manje strmom stazom.'