Letu štuke osnovali su 1986. godine četvorica srednjoškolaca pod utjecajem punka i novoga vala, okosnica benda bili su Dino Šaran i Đani Pervan, a album prvijenac objavljen je tek 2005. godine. Pjesme s prvog albuma 'Mjesto za dvoje', 'Minimalizam', ’Signali', 'Grad bez boje' i ‘Pero Papacoder' publika je odmah zavoljela te su postale hitovi u regiji. Kultni status grupa je potvrdila albumom 'Proteini i ugljikohidrati' koji je objavila tri godine nakon prvog albuma, a posljednji studijski album 'Brojevi računa' objavljen je 2011., nakon čega je uslijedila dulja pauza. Nedavno su objavili 'The Best Of', a radi se i na novim pjesmama.

'Bilo je promjena u bendu. Đani Pervan više nije s nama, imamo novog bubnjara. Ja sam ostao jedini iz prve postave. Od statusa mornara došao sam do čina prisilnog kapetana. To je normalna stvar u muzici, ali i sportu. Muzičari i sportaši mijenjaju bendove ili klubove. Imali smo nešto dulju diskografsku pauzu i šest godina nismo ništa objavljivali osim što smo 2014. objavili singl 'Padaj' koji se nalazi kao bonus track na 'The Best Of' albumu. Reciklaža je dugo trend. Lijepo se podsjetiti na vrijeme kad muzika nije bila samo pu(č)ka zabava. Pripremamo novi album za kraj godine. U međuvremenu ćemo objaviti dva, tri singla', najavljuje simpatični Sarajlija, jedan od najplodonosnijih autora u regiji iza kojeg su brojne suradnje s Crvenom jabukom, Severinom, Goranom Karanom, Vannom, Natali Dizdar, Lukom Nižetićem, Ninom Badrić...

'Dobro je da me ima premalo. Svi sudionici novog vala objasnili su zašto je trajao samo nekoliko godina - zato što je ono čega ima malo - elitno, nije elitno ono što ima pare i što je lako dostupno. Meni je važnija kvaliteta nego kvantiteta. Što imaš od kvantitete osim copy pastea?' pojasnio je.

Slušaju ih sve generacije, a njihovi koncerti nose posebnu atmosferu. Kako ih je publika željna, a i oni nje, uskoro se namjeravaju i koncertno aktivirati.

'Na ljeto bismo trebali svirati, nastupit ćemo na Medvedgradskim večerima, a čim izađe novi album, krećemo svirati po Hrvatskoj i cijeloj regiji', poručuje.

Od svih suradnji najdraža mu je s Natali Dizdar:

'Najbolje mi je pisati za nju jer mi je senzibilitetom najbliža. Nas dvoje se ne poznajemo dobro, ali u isto vrijeme je izašao njezin prvi album i album Štuka, tako da sam primijetio njezin album i onda sam dobio ponudu da pišem za nju već na drugom albumu. Napisao sam joj do sada nekoliko pjesama, tako da nju uvijek izdvojim kao najdražu.'

Kod njega je princip pisanja pjesama za druge jednostavan i nikada ne nudi svoje pjesme.

'Uvijek radim po narudžbi. Netko me traži pjesmu i ja je napišem. Kad pišeš, moraš jednim dijelom biti psiholog, znati što paše nekom pjevaču, koje intonacije, koje su teme i onda u to ubaciti nešto svoje', ističe.

Sudjelovao je i u snimanju filma 'Nebeska udica' o životu Vlade Divljana, a među ostalim je napravio glazbu za humorističnu seriju 'Lud, zbunjen, normalan'.

'To se dogodilo slučajno. Zvali su me da napišem glazbu za seriju. Dali su mi skripte, ogroman scenarij, a budući da je bilo 100 epizoda, nije mi se dalo sve to čitati. Zamolio sam scenarista da mi u nekoliko rečenica opiše sažetak serije, napisao sam skladbu za pet minuta, snimio sam je u jednom danu i otišlo je u eter', prisjetio se. Od domaćih serija ne prati ništa jer ne vidi išta zanimljivo.

'Gledao sam 'Game Of Thrones' i to mi je jedna od najboljih serija ikad', kaže.

I njegov brat Adnan također je imao uspješan bend Skroz. Adnan je, kaže, oduvijek bio sklon žešćoj energiji, dok je on skloniji harmoniji i melodiji. S tri godine mlađim bratom uvijek se dobro slagao. Dino je bio taj koji je u kuću donosio gramofonske ploče, otkrio Beatlese, nabavio Davida Bowieja, a Adnan ga je u korak pratio.  

'Buraz isto sprema novi album, samo ne znam hoće li to biti Skroz ili će napraviti nešto drugo. Aktivirao se nedavno ponovo', otkrio je.

Malo je poznato da je jedna od njihovih najljepših pjesama 'Mjesto za dvoje' prvobitno bila namijenjena Crvenoj jabuci. 'Ima pjesama koje napravim za druge i ostavim sebi, ali i obratno', kaže. No nikad se, dodaje, nije pokajao što je neku svoju dobru pjesmu dao drugom izvođaču.

'Nema kajanja jer sam točno znao što želim, o čemu želim pisati. Nisam nikad htio biti dio estrade, što ne znači da je ne poštujem. Ali ja jednostavno nisam taj', ističe.

Sarajevska scena za vrijeme Jugoslavije bila je rasadnik talenata i popularnih bendova i izvođača. Dino Šaran ispričao je kakva je situacija danas.

'Moji intimno najveći glazbeni utjecaji bili su sa zagrebačke i beogradske scene. U Sarajevu osim nas i Dubioze ima nekih mladih, novih bendova, poput hip hop dvojca Helem Nejse koji je objavio prvi album i ljudi ih dosta puše. Tu je i bend Billy Andol koji ima nekoliko dobrih albuma. Ne pratim toliko što se događa na sceni, iskreno priznajem, ali ono što vidim je da smo pritisnuti turbo folkom, turbo hip hopom, a rock kao i umjetnost lagano izumire. Kao da se zatvara neki krug. Sve više je DJ-inga, housea, kemijskih droga... Pitanje duše je zanemareno', tvrdi.

Dino s posebnom pažnjom prati događanja na Balkanu i svijetu te oko sebe, što se osjeća u njegovim pjesmama.

'Lakše je pjevati o socijalnoj tematici nego iskrene, dubinske ljubavne pjesme. Teško je pjevati o intimi. Unutarnja politika je klasični spin i sve mi je manje zanimljiva. Stalno se diže nepotrebna frka oko nekih događaja koji se ne događaju, sve je privid. Zapravo je sve jedna velika pljačka zemalja koje su ginule za svoju neovisnost, a koje sad jesu ili će postati članicama Europske unije. Sav taj rat bio je prebacivanje s gomile na gomilu, bez ikakvog smisla. Mislim, rat je sam po sebi besmislen, ali ako je cilj tog rata bio neovisnost, onda je ovaj zadnji rat stvarno bio besmislen', tvrdi Šaran.