Osamdesete su oblikovale početke njegove karijere (najviše je to bio Novi val - Azra, Haustor, Idoli i Šarlo Akrobata). Tih godina dobio je važan savjet od Gorana Bregovića, a krajem devedesetih Dino Šaran u Zagrebu je svirao po birtijama. S prvim albumom svog benda čije je ime replika na grupu U2, kao na tip aviona, osvojio je tri Davorina, vrhunske recenzije i srca publike diljem regije. Kako je svojedobno objasnio, htio je da sviraju glazbu koja će biti kao 'antibiotik - širokog spektra'. Ona je danas i lijek i veseliko veselje svima koji ih slušaju i prate njihov rad.

Od našeg razgovora prošlo je sedam godina. Kako ste i kako ste pregurali ove korona godine?

Hvala Bogu sve ok. Bez posljedica. Zapalo nas je generacijski da preguramo neke nedaće ali to je tako. Živ čovjek svašta otrpi. Idemo dalje.

Publika u Zagrebu jedva vas čeka ponovo čuti. Što im ovog puta spremate za MSU i kakav vas osjećaj veže uz Zagreb?

Zagreb je naša druga kuća. Živio sam tu i vežu me mnoga prijateljstva i uspomene. Svirat ćemo best of samo za naše ljude. Ako dodju neki novi, dobro nam došli.

Tko slaže program za koncerte, odnosno kako birate pjesme i redoslijed kojim ćete ih izvoditi na koncertima?

Obično jedan počne a ostali daju prijedloge. Taj prvi nisam nužno ja. Moj pristup je literaran pa sklapam listu kao priču. Ostali se više fokusiraju na ritam i tempo.

Je li nestala trema koju ste nekad osjećali prije izlaska na pozornicu? Imate li kakav ritual prije izlaska na pozornicu?

Nemamo rituale a ni neku veliku tremu. U granicama normalnog. Kad si dugo u poslu instinkt preuzme stvar. Reklo bi se rutina ali nije. Ovo je i dalje najbolji posao na svijetu. Svaki koncert je unikat.

Koji je najbolji koncert na kojem ste ikada bili?

Ne mogu to tako. Bilo ih je mnogo ali rekoh sve su to unikati. Kad gledaš U2 ili Stonese na stadionu veliki su ali daleki. Kad gledaš neki garažni bend sa pet metara razmaka, mali su ali blski. Da ne spominjem solo koncerte kantautora u malim prostorima. To mi je najdraže.

Publika i glazbeni kritičari smatraju vas jednim od najuspješnijih autora u regiji. Koliko vam to imponira, daje vjetar u leđa?

Danas ja sutra neko drugi. One od prije da ne spominjem. Ne zna im se broj. Ako iza mene ostane nekoliko solidnih pjesama to bi bilo to. Nema nas mnogo od ove sorte. Hvala svima koji su dugo tu sa nama.

Koliko vam je drago pisati za druge? Razmišljate li o tome što kome leži i kako izaberete kome dati koju pjesmu? Kako uopće funkcioniraju te stvari? Vama netko naruči ili ih vi nekome ponudite?

Naruče i ja napišem. Što inspirativniji izvodjač to bolja pjesma. Volim pisati za druge ali sada više biram. Nije se uvjek ugodno stavljati u tudje cipele. Dosadi vremenom. Obično izadjem iz kombinacije kad krene matematika. Nema formule za dobru pjesmu. Samo spontano.

U čemu najviše uživate kad je o glazbi riječ - stvaranju pjesama, studiju, koncertima?

Ima dana kad mi nije ni do čega ali muzika je tu uvjek. Opet, hvala Bogu. Svaki segment koji ste nabrojali je uživanje za sebe. Rad sa ljudima. Sa svojim i tudjim idejama. Susreti s publikom i putovanje. Lijepo je živjeti ispunjen i svrsishodan život. Ima tu problema i nije uvjek lako ali to je moj odabir. Niko me nije motikom tjerao da se bavim muzikom.

Pišete spontano, nekad u kontinuitetu, a nekad s pauzama. Koliko vam lako stihovi dolaze, što vam godi kad ste u stvaralačkom kreativnom modu?

To je kako ste rekli spontano. Neku melodiju mogu nositi u glavi godinama a neku snimim čim mi dodje. Sa riječima je isto. Bilo kad i bilo gdje. Čak i u snu. U kreativnoj blokadi ne forsiram i puštam sve. Shvatio sam da su blokade prethodnice promjena i rasta.

Svaka vaša pjesma ima dubinu i do kosti je emotivna, sluša vas i mlado i staro. Koliko su danas mladi muzičari autentični i voljni pomicati granice?

Primjetio sam neke mlade talente u svom bliskom okruženju. Zanimljivo je to što rade i ne pripadaju svaštojedima. Pri tome mislim na onu krilaticu 'od Silvane do Nirvane'. Zaista nemam predrasuda ni prema jednoj vrsti muzike ali nisam ni za frankeštajne. Dolazi generacija koja će spasiti estetiku. Tako osjećam

Je li istina da ste pjesmu 'Žad' napisali za Olivera?

Bila mu je namjenjena ali nije se ostvarilo. Na žalost.

Umjetnici često skreću pozornost na nepravde oko nas. Vama je ta vrsta društvene angažiranosti prirodna. Kako gledate na trenutnu situaciju u našem društvu?

Mito, korupcija, kriminal, populizam, desničarenje, cirkus koji priredjuju vladajući ne bi li do kraja sproveli pljačku. I tako već tri desetljeća. Maše se pletivom i zastavama ne bi li se skrenula pažnja sa pljačke i bla bla. Narodu je dobro.

Ukrajinsko-ruski i izraelsko-palestinski rat, europski i američki izbori, klimatske krize... Kakav je vaš stav o svim ovim strahotama 21. stoljeća?

Niko nije čist ni u vojnom ni u političkom vrhu ni na jednoj strani. U to sam siguran. Rat je rat a genocid je genocid. Ako se ne postave granice sve bi moglo otići u pravcu koji niko normalan ne želi. Ubijati civile kao piliće, djecu? Nema cilja koji je vrijedan tog grijeha. Mir je iznad svega.

Koji su vaši strahovi?

Život ide. Ne vrijedi se baviti strahovima.

Boravili ste u Africi, u Keniji. Koliko vas je promijenio i odredio boravak tamo?

Bilo je zanimljivo ali sam to već pomalo zaboravio. Crvena zemlja, mirisi biljaka, insekti, muzika i razna prijateljstva. neka od njih su se održala do danas. To je najvrijednije.