Ne znam je li to zato što je Sandru Perković i njezina trenera intervjuirala Morana Kasapović, urednica i voditeljica Dnevnika koja se inače ne bavi sportskim temama pa joj je možda bilo prekomplicirano govoriti o nečemu što ima veze s treninzima, planovima za daljnja natjecanja ili, šta ja znam, di-si-kompa-kak-je-bilo-u-Moskvi - ali prilično me zateklo što je u sinoćnjem Dnevniku 3 Hrvatske radiotelevizije baš prvo pitanje postavljeno tom čovjeku bilo vezano uz njegovu ljubavnu vezu sa Sandrom Perković. I činjenicu da - čudna mi čuda - ne voli da se o tome govori.

Ništa ne kažem - i štikleci iz privatnog života sportaša imaju svoje mjesto u medijskom prostoru. Raju takve stvari zanimaju koliko god beznačajne i bedaste bile. Valjda se uz previranja iz života poznatih i sami osjećaju važnijima ili im je gušt prosuđivati i osuđivati poznate, sve u stilu daj-gle-ovu i ajme-majko-kakav-je-ovaj. No nekako mi je ipak previše kada takvi sadržaji, pitanja i interesi nađu svoje mjesto baš u jednoj od glavnih informativnih emisija na javnoj televiziji. Neukusno je, neprimjereno, a i pomalo smiješno. Svaki put kada se nešto slično dogodi, počnem iščekivati kada će nam voditelji središnjeg Dnevnika HRT-a početi pri kraju emisije čitati horoskope, davati recepte za krpice sa zeljem i puštati glazbene numere.

Jest, shvaćam da je (sada slijedi izraz od kojeg mi se bljuje) sezona kiselih krastavaca i da se u informativnim emisijama već tjednima ne govori ni o čemu drugome osim o turističkoj sezoni, fiskalizacijskim skandalima i traktorskim blokadama prometnica, no dajte, ljudi, malo stila u očaju ipak vam ne bi škodilo. Ipak ste javna televizija.