Svoj prvi veliki uspjeh doživjela je kao tinejdžerica, kada je sa samo 15 godina dobila priliku života i ulogu u filmu ‘Čovjek na Mjesecu’, potom je s 23 odigrala nevjerojatnu ulogu u ‘Izborni dani’, da bi nas sve oborila s nogu dvije godine kasnije kao ‘tupava’ plavuša Elle Woods, koja je zapravo sve samo ne tupava, u filmu ‘Plavuša s Harvarda’. Sa samo 29 godina Reese Witherspoon osvojila je ono o čemu maštaju svi glumci kada donesu odluku života da zaplove sedmom umjetnosti - za ulogu June Carter Cash u filmu ‘Hod po rubu’ osvojila je Oscara.

A onda? Recimo najjednostavnijim rječnikom - nestala je. Što je točno bilo, nitko ne zna, pa vjerojatno ni ona sama. Možda je taj nevjerojatni uspjeh koji ju je zadesio postavio previsoko ljestvicu, zbog čega je stalno tražila tako bogatu i kompleksnu ulogu poput one June Carter Cash, no takvo što više nije stizalo na njezinu adresu.

Godine su prolazile, a Reese Witherspoon nije snimila nešto čime bi se ponosila, što bi njezini obožavatelji zapamtili. A onda je stigla 2012. i članak u The New Yorkeru koji ju je stavio na listu zvijezda koje više nisu zvijezde. Napunila je tek 36 godina i već je pala u zaborav. Baš poput mnogi kolegica, to su godine u kojima mnoge talentirane dame jednostavno ostanu bez angažmana i tek su rijetke sretnice koje i dalje dobivaju prilike vrijedne spomena.

Na sreću po nju, Reese Witherspoon vratila se pod svjetla reflektora u velikom stilu, a ona sama zbog toga je najviše zahvalna svom drugom suprugu Jimu Tothu jer joj je pomogao u tome. Naime Jim Toth, s kojim ima sedmogodišnjeg sina Tennesseeja, uspješan je agent i lovac na talente, a upravo on joj je jasno rekao da ako ne nalazi uloge koje želi snimati, postoji jedina stvar koju može napraviti - mora ih sama stvoriti i snimiti.

Uz sve to usmjerio ju je na pravi put, dodao kako vjerojatno ne postoji osoba koju on zna a da toliko puno čita i da je upravo to njezina tajna vještina, tajna moć. Ona je, kaže, toliko fascinirana pričama, bilo da su one u knjigama, filmovima ili u običnim razgovorima, da i sama želi ohrabriti sve da ih pričaju.

‘Znala sam otkada sam imala sedam godina da želim pričati priče, glumiti ili pjevati. Možda i pisati. Zapravo, oduvijek sam željela postati spisateljica. I danas imam toliko puno ideja za priče, no nikada ih jednostavno ne znam završiti’, priznala je Reese Witherspoon te je upravo na nagovor supruga odlučila uložiti novac i osnovati producentsku kuću, a cijelo vrijeme uz nju su bile i njezine ‘najbolje prijateljice’ - knjige. Odmah je otkupila prava na dva romana - jedna je ‘Gone Girl’, koji je i producirala’, te ‘Wild’, koji ne samo da je producirala, već je i glumila u njemu. A onda je u njezine ruke došla knjiga Liane Moriarty ‘Male laži’, nakon čega više nije bilo upitno pretvara li Reese Witherspoon baš sve što dotakne u zlato.

Paralelno s tim osnovala je svoj klub ljubitelja knjiga, koji prate milijuni ljudi diljem svijeta i bezrezervno slušaju njezine savjete. Upravo zahvaljujući njoj i njezinim preporukama mnogi su do tada javnosti nepoznati autori dobili priliku, nakon čega im je prodaja porasla do neslućenih razmjera, a njihovi novi rukopisi s nestrpljenjem se očekuju. No ako možda netko smatra da je to najjednostavniji posao na svijetu, prevario bi se. Potrebni su mjeseci rada, iščitavanja rukopisa, knjiga da bi se pronašla ona prava. Još ako nemaš posao, pa si posvećen isključivo tome, nekako se i snađeš. No kada paralelno snimaš filmove A produkcije, upravljaš producentskom kućom, lifestyle brendom, ali i jednako uspješno manevriraš kao kućanica i majka, onda to i nije nešto što je uobičajeno. Čini se da Reese Witherspoon ima neke super moći zahvaljujući kojima uspješno manevrira i plovi ovim životom te uspješno rješava sve probleme na koje usput naiđe.

No sve što je napravila u životu u konačnici nije napravila samo za sebe i svoj uspjeh, već se trudi da pomogne i drugim ženama njene životne dobi, koje su odavno zbog godina ili boje kože zaboravljene u Hollywoodu. Ne pomaže ona samo glumicama da se vrate pred kamere, već i ostalim ženama, snimateljicama, producenticama, scenaristicama, svima onima koje rade iza kamera, a koje donedavno i nisu bile pretjerano angažirane. ‘Sjećam se snimanja na kojima sam bila jedina žena na cijelom setu, okružena sa 150 muškaraca. Možda je bila još koja žena u garderobi, no to je sve. Sjećam se da sam ih tražila kao dijete, a kada bih ih našla, nisam ih ispuštala.’

A da je napravila nešto nevjerojatno, na čemu su joj žene itekako zahvalne, shvatila je na jednoj zabavi kada joj je prišla jedna od glumica i rekla: ‘Znaš li ti što si napravila?’ Naravno da nisam imala pojma o čemu priča, a bila je riječ o tome da su je dan nakon što sam s HBO-om uspjela dogovoriti jednake plaće nazvali njezini agenti kako bi joj prepravili ugovor. Od tada je dobivala dvostruki iznos od prijašnjeg.’ Kakvo je pravo stanje u Hollywoodu s plaćanjem glumica, Reese zna dobro sama, ali i zahvaljujući bliskom krugu prijateljica s kojima često raspravlja o svemu. Među njih spadaju America Ferrera, Shonda Rhimes, Tracee Ellis Ross, Ava DuVernay, Nancy Meyers i Laura Dern, a njih glumica sama naziva svojim sestrama.

Zahvaljujući njoj, između ostalog, nevjerojatni uspjeh doživio je pokret #MeToo, a kao rezultat svega Harvey Weinstein završio je iza rešetaka. I dok mnoge njezine kolegice vole i dalje isticati svoju seksualnost, posebice na fotografijama, ali i odabirom filmskih uloga, Reese Witherspoon nikada nije bila takva. ‘Oduvijek sam imala problem s iskorištavanjem svoje seksualnosti. Kada sam se tek pojavila u biznisu, bilo je mnoštvo tih muških časopisa i preporučivali su nam da se fotografiramo za njih. No ja nikada nisam snimala za Maxim niti sam ikada bila GQ djevojka, i to mi doista ne smeta, jer nikada nisam željela da me se prikazuje takvom. Tako ne vidim samu sebe. Oduvijek sam željela biti samo zabavna jer s godinama grudi ti se objese, lice ti se objesi, pa i stražnjica, no duhovitost ostaje.’

A je li takva bila i kao djevojčica, najbolje je opisala njezina učiteljica engleskog jezika i književnosti iz srednje škole Margaret Renki: ‘Kada si učitelj u školi i podučavaš pametnu djecu, uvijek će biti to jedno dijete koje čeka da dokažeš i pokažeš da si dovoljno pametan da budeš baš njezin ili njegov učitelj. Upravo takva je Reese uvijek bila. Pomalo skeptična, s dozom nesigurnosti, no ubrzo je postala jedna od onih učenica koja vas neće prestati gledati sve dok ne kažete baš ono što ona želi čuti. Sama Reese uvijek je bijesno stupala po hodnicima zbog nečega, smetala joj je nepravda, no uz sve to uvijek je bila duhovita i neustrašiva.’