Iako je danas to malo teško shvatiti – u vremenu kada tvornice alkoholnih pića sponzoriraju sportske aktivnosti, a dvanaestogodišnjaci vikendom završavaju na ispumpavanju dok se njihovi roditelji pitaju 'kako je to moguće?' smrdeći poput probušene bačve etanola svakoga dana kada se s 'malim zakašnjenjem' vraćaju kući s posla – alkohol je nekada bio ilegalan.

A upravo je ta era prohibicije, u Americi obilježena jednakim intenzitetom korupcije i brojem leševa kao i današnja 'zelena prohibicija' s političko-kartelskim narkoratovima u posrnulim državnim aparatima Meksika, postala temeljac HBO-ove kriminalističke drame 'Carstvo poroka', serijala od 12 epizoda koje su i od publike i od kritike gotovo jednoglasno proglašene najboljom novom stvari koja se dogodila komercijalnoj televiziji u 2010.

'Carstvo poroka' iskovali su i za potrebe televizije zapakirali Mark Wahlberg i Martin Scorsese, producenti projekta, od kojih je potonji režirao i prvu epizodu, najskuplji pilot u povijesti malih ekrana, pri čemu velik dio novca nije otišao samo na njegovu plaću i honorare slavnih glumaca, već i na Scorseseovu dobro poznatu, staru opsesiju (viđenu još u ne toliko sjajnim, ali svejedno uspješnim 'Bandama New Yorka') vjerne rekonstrukcije prohujale ere – radnja se, naime, odvija u prijelomnim godinama američke kriminalne mitologije, u razdoblju u kojem je (a i nije da se puno toga do danas promijenilo) lokalna vlast, politika i policija, predstavljala najmoćniji mafijaški klan u zemlji, odgovoran za rast i razvoj Amerike kakvu poznajemo: sve od biznisa do radikalnih promjena u rasnim i spolnim odnosima, pokrenutih upravo smislom za isti taj biznis, a ne idealima i humanizmom.

Loptajući se između Atlantic Cityja i Chicaga, radnja zasnovana na publicističkom bestseleru 'Boardwalk Empire: The Birth, High Times and Corruption of Atlantic City' (adaptiranog od strane Terencea Wintera, scenarista i producenta 'Obitelji Soprano') vodi nas na prljavo, opasno, seksi i zabavno putovanje erom ilegalnog viskija, zagrijanih Thompsona, mladih flappera, imigrantske bijede, poslijeratne depresije i nezaustavljivih ambicija generacije stasale dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Svjedočimo čak i rođenju Ala Caponea kao sitnog kriminalca koji tek treba postati jedan od stupova mračne polutke mitologije Novog svijeta.

Steve Buscemi u glavnoj ulozi 'bossa' Enocha 'Nuckyja' Thompsona, političara koji predvodi najmoćniji kriminalni klan (zasnovan na Enochu L. Johnsonu, republikanskom moćniku koji je vladao sve do početka Drugog svjetskog rata, balansirajući između prodaje prazne ideologije masama i velike zarade na alkoholu, prostituciji i reketu), već je pobrao niz nominacija za Zlatni globus i druge, TV nagrade, a društvo mu pravi mali odred poznatih njuški kao što su Michael Pitt, Michael Shannon ili sve popularnija Paz de la Huerta, koja je i ovdje, baš kao i u filmu 'Ulaz u prazninu' Gaspara Noea, gola u gotovo svakoj sekundi pojavljivanja pred kamerama.

'Carstvo poroka' nije samo sjajno napisana, režirana, glumljena i 'filmično' zapakirana kriminalistička drama – ona je, baš kao i neki drugi slavljeni, hvaljeni i gledani TV projekti u posljednjih nekoliko godina (poput, recimo, 'Mad Men') ujedno i odlično, gotovo 'usputno' seciranje važnog komada društvene i političke povijesti, razdoblja između dva velika svjetska rata u kojem hedonizam i egoistični interesi viših klasa upravljaju svijetom, žene se pokušavaju otarasiti položaja kućnih ljubimaca i izboriti za pravo glasa na političkim izborima, rasizam i vjersko nasilje križaju se s obračunima kriminalnih skupina, a seksualne slobode bujaju ispod naizgled konzervativne ambalaže.