Jedna od najboljih hrvatskih tenisačica, ujedno na listi najboljih 20 svjetskih tenisačica, ranije je priznala da joj je prošla godina zbog koronavirusa bila iznimno teška, a povratak na terene bez publike bio joj je ogroman šok. U toj godini pokrenula je ekshibicijski turnir u Osijeku, a sada se sprema za novo izdanje Premier Tennis Showa. Sav prihod od ove sportsko-humanitarne akcije bit će usmjeren izgradnji javnih teniskih igrališta u Osječko-baranjskoj županiji. Razgovor sa simpatičnom 24-godišnjakinjom započeli smo upravo na tu temu.

Uz obitelj i suradnike nastavljate tradiciju i ponovno pokrećete teniski turnir u Osijeku. U sklopu ovogodišnjeg događanja Premier Tennis Show, na kojem će uz hrvatska zaigrati i internacionalna imena, poseban naglasak stavljen je na dvije velike humanitarne točke. Kako će to izgledati ove godine?

Ove godine imat ćemo humanitarnu akciju i večer 6. travnja. Humanitarna akcija kreće već 25. ožujka, a o njoj moći ćemo vam uskoro više reći. Svi prihodi ići će za izgradnju prvog javnog teniskog terena. Ideja je da djeca imaju priliku igrati tenis, i to besplatno.

Da možete, na koji način biste potaknuli mlade da se počnu baviti tenisom?

Nadam se da će ih to što imaju priliku igrati tenis bez obaveza potaknuti da probaju, a onda se možda i zaljube u sport, kao i ja.

Nedavno ste bili na operativnom zahvatu. Kako se sada osjećate?

Prošlo je već malo više od tri tjedna od operacije i za sada sve ide po planu. Dobro se osjećam, nema boli i već sam krenula s oporavkom i vježbama za jačanje noge.

Što biste napravili kada bi došla neka ozljeda koja bi ugrozila vašu karijeru?

Ne bih uopće htjela razmišljati o tome. Ozljede su osnovni dio sporta i sportaši se trebaju nositi s time, a ja imam jako dobar tim ljudi oko sebe koji mi pomažu i podržavaju me u svakom trenutku.

Karijera svakog sportaša, pa i vrhunskog, ograničena je. Neki uspiju osigurati egzistenciju, neki ne. Kakav je vaš stav o tome, kako pomoći mnogima koji ne uspiju u tome? Je li vrhunski sport na neki način i okrutan?

Mislim da je bitno uvijek graditi nešto izvan sporta, naime sportska karijera traje relativno kratko i mnogi su nažalost potpuno izgubljeni kad ona završi jer ne znaju što bi dalje. Sigurno ću nakon profesionalne karijere na neki način ostati u tenisu, ali me i zanima puno toga izvan njega.

Sportski život karakterizira visoka razina discipline - kako je održavate?

To je jedina opcija. Nećeš uspjeti u bilo kojem poslu ako nisi discipliniran i fokusiran, ne samo u sportu.

Kako gledate na svjetski tenis s obzirom na pandemiju?

Uf, puno toga se promijenilo, nažalost većinu vremena igramo bez publike, što nekim igračima odgovara, meni osobno nikako. Nadam se da ćemo se uskoro vratiti u normalu i da će stadioni ponovo biti puni te da neće biti karantene.

Izjavili ste da život u Monacu nije toliko glamurozan kao što se čini. Što ste točno mislili pod time?

Mnogi misle da izlazim i šopingiram po cijele dane, ali kad sam u Monacu, uvijek imam pripreme, pa treniram cijeli dan. Ali iz svog stana imam prekrasan pogled na more, tako da mi se jutarnja kavica uvijek malo oduži.

Mislite li da će nam povratak u normalan život biti težak?

Mislim da neće! Istina je da su mnogi zaboravili što je to normalan život, ali vjerujem da ćemo se brzo prisjetiti toga.

Koliko vam zapravo Instagram i slične platforme pomažu ili odmažu u sportskoj karijeri?

Nisam pretjerano aktivna, ali volim Instagram i ostale mreže. Mislim da je to dobar način da pokažem fanovima svoj život i izvan terena, a ne samo tenis i trening.

Jeste li čuli za seriju 'Killing Eve', jer mnoge podsjećate na glumicu Jodie Comer?

Jesam, i mnogi su mi rekli to! Uzet ću to kao kompliment, cura je prelijepa.

Kakve serije gledate? Možete li preporučiti neku seriju, film, knjigu...?

Nedavno sam pogledala francusku seriju 'Lupin', svidjela mi se. A od zadnjih knjiga koje sam pročitala najviše mi se svidjela 'Tajna' (The Secret).

Ljudi vas prepoznaju na ulici - kako se nosite s tom popularnošću i jeste li imali neko negativno iskustvo zbog toga?

Nije mi problem, zapravo me često razveseli. Neki dan, još sam bila na štakama i nervozna jer ne mogu ni hodati, kamoli trčati, prišla mi je curica i rekla da me jako voli gledati i da jednog dana želi igrati kao ja. Kako da to ne razveseli nekoga?

Imate li dana kada vam se ništa ne da raditi?

Naravno, iako nisu česti. Poprilično sam aktivna, čak i kad imam slobodne dane ili sam na odmoru - uvijek sam za neku akciju!