'Prosjek od 1,33 nastupa mjesečno je, priznat ćete, i više nego pristojan prema publici. No, statistika je čudo, ona može i mnogo jadnije likove od mene predstaviti kao strašno bitne. Svaki će nas priučeni ministar, na primjer, uz nekoliko brojki upetljanih u postotke nekog 'rasta bruto nacionalnog dohotka' ili slične nebuloze, za tren oka uvjeriti da u stvari živimo mnogo bolje nego što bi trebalo. Drugim riječima, mi iz stare škole više volimo da sami sebe uhvatimo u laži nego da čekamo da netko drugi to učini. Lijepo je reći kako sam ove godine doista pedeset posto koncerata morao ponoviti, ali što ako netko provali da se radi o samo dva 'singl' nastupa, u Opatiji i Karlovcu, i dva 'dupla', u Čakovcu i Šibeniku?, rekao je Đorđe Balašević za Večernji list.

Istina je, rekao je, da ulaznice planu za čas, ali radi se o relativno malim prostorima.

'Kad mi je ravnatelj u jednom od spomenutih gradova rekao da su karte rasprodane za četiri minute, pitao sam da nije slučajno oboren server kad je toliko potrajalo', ispričao je.

Odavno, kaže, prepoznaje lica u publici, ali mnogo je važnije što odavno prepoznaje i sebe među njima.

'To je moj narod. Da ne bude zabune, ne narod kojim se vlada, nego narod kojem se pripada, kodirani smo istim znakom, a umjetnost, ako je to druga riječ za osjećaj za lijepo, možda i jest samo tanka linija na tom barkodu, ali je presudna da se očitamo kao jednaki. Nikad se ne plašim da ću spomenuti neku knjigu, film, ploču, bilo što, a da netko od njih ne bi znao o čemu govorim', ističe.

Dotaknuo se i Oluje te spornog nastupa u Puli, dan prije njezinog obilježavanja te o vidovitosti u svojim pjesmama.

'Ocrnjen sam i danima razapinjan što sviram na proslavi godišnjice 'Oluje' iako se čak i nije radilo o tom datumu, ali za svaki slučaj nisam te večeri izvodio ni 'Život je more' ni ono 'Pile moje, kako stvari stoje'. Jadna i moja publika i ja, da mi se otelo 'šiba me nebo bičem oluje', ili 'šta je tu je, sakrijmo se od oluje', ni more nas ne bi opralo. A što se tiče vidovitosti, i u nju sam se totalno razočarao. Što će mi, kog vraga, kad nikako da već jednom predvidi kraj i ovom ludilu', poručio je.

Slušatelji ga, kaže, nikad ne hvale, niti se žure da ga pokude, ali je to vrhunsko povjerenje zapravo najveći kompliment koji autor može doživjeti.

'Ako im se nešto učini dobrim, ispada da su to i očekivali, a ako ih nešto pomalo i zbuni, sasvim sigurno će ga poštovati s pažnjom znajući da je s pažnjom i stvarano. Pišem sve više, da nisam kantautor, odavno se ne bih pojavljivao na sceni, neprirodno je gledati gomilu sedamdesetogodišnjaka na koncertima, gdje su svi ti klinci? Neću denuncirati koliko tko od kolega ima godina, ali ja ih imam šezdeset šest, a slike nekih koji još nastupaju sam imao na bilježnici iz aritmetike u šestom razredu. Uskoro će nam pokraj stalka za mikrofon početi postavljati one stalke s infuzijom', izjavio je.