Samozatajan mladić rodom iz Čapljine postao je ime koje treba pratiti još od pobjede u trećoj sezoni showa 'The Voice'. Vinko Ćemeraš na scenu je donio zaraznu i eteričnu energiju, jednostavnost i ljepotu zvuka te se nametnuo kao miljenik nove generacije.

Prepoznatljiva interpretacija i vokal osigurali su mu mjesto na brojnim pozornicama, a pobjedom na 72. izdanju Zagrebačkog festivala potvrdio je svoju neprijepornu kvalitetu.

Najdraža suradnja

Vaš nastup svojim su glasovima osvježile Ex Mozartine. Koliko vam je pobjeda na Zagrebačkom festivalu zalet pred skoru objavu novog albuma?

Po svim pravilima trebala bi biti sjajna uvertira za nadolazeći album. Stvorila se pozitivna energija i s tim priznanjem željno iščekujem da svima predstavim album. I uz to, stvarno je poseban osjećaj postići ovakav uspjeh s autorskom pjesmom, pa to dosta daje na težini. Definitivno najljepši trenutak otkad sam započeo svoju kantautorsku karijeru.

Kako je došlo do kolaboracije s Ex Mozartinama? Zašto ste baš njih izabrali za suradnju?

Već dug niz godina njihov sam obožavatelj. Točnije od trenutka u kojem su objavile suradnju s Urbanom na pjesmi 'Glas jeka'. Međutim nikada se nisam smatrao dostojnim da ih pozovem na suradnju, a vjerojatno nije bio trenutak, nije bilo pjesme... No, kako bi se reklo, strpljen - spašen. U trenutku nastajanja ove pjesme isto nije bilo ideje da će to biti suradnja. Tek kada sam ušao u studio snimiti pjesmu shvatio sam da je potrebno nešto i netko da razbije monotoniju, donese novu energiju i potrebnu dozu dramatičnosti. Kontaktirali smo s njima i, na moju sreću, bile su oduševljene idejom, ali i, što je meni važnije, pjesmom. I tako je nastala moja najdraža suradnja!

Što cijenite kod osoba s kojima surađujete?

Iskrenost i podršku koju pružaju, a zatim volju da rade na pjesmi. Bez toga teško da bi s početne ideje došlo do završetka pjesme u najboljem obliku.

Ljubav prema glazbi ista kao i na početku

Postoje li neglazbeni razlozi zbog kojih biste odbili raditi s nekim?

Karakter bi odigrao veliku ulogu.

Vratimo se malo na festival. Koliko oni imaju smisla kao način promocije?

Po imenima umjetnika i izvođača koji su prošli kroz festival, možemo zaključiti da je svima stalo do njega. Već mogu primijetiti, nevezano za pobjedu, da je pjesma zbog festivala došla do više publike nego što bi to bilo da se nisam prijavio. Sada samo uživam dobivajući razne reakcije i komentare na pjesmu. I nadam se da će ona još dugo trajati.

Kako biste opisali svoj glazbeni razvoj prvih pjesama do sada?

Dosta miran razvoj, rekao bih. Nije ništa bilo turbulentno, sve je nekako išlo prirodno. Korak po korak. Moj se stil mijenjao koliko sam se i ja mijenjao, shvaćao što mogu i što želim. Nekoliko godina sam se tražio u autorskom svijetu, ali sada je sve došlo na svoje. Jedino mogu reći da je ljubav prema glazbi ista kao i na početku.

Manje negativnosti i više optimizma

Što vam je pomoglo razviti vlastiti izričaj?

Cijeli taj razvoj vjerojatno. Od prvih svirki, festivala, koncerata pa do nastupanja pred dvije osobe do tisuću njih. Sve se to moralo dogoditi da danas sa sigurnošću radim ono u što vjerujem. Dosta je bilo uspona i padova, ali nikad pomisli o odustajanju. Nikad preveliki snovi, samo vjera i nada da mogu uspjeti.

Koji su po vama najveći izazovi u stvaranju glazbe? Kako se nosite s njima?

Manjak samopouzdanja uvijek je bio moj najveći neprijatelj. Ali uz cijeli tim koji mi daje podršku nekako to stavim sa strane i povjerujem u ono na čemu radim.

Kao mladi kantautor, kako vidite poziciju mladih glazbenika na regionalnoj sceni i što biste voljeli, ako biste voljeli da se promijeni nešto?

Volio bih više podrške, bilo u smislu festivala, koncerata, običnih svirki ili medijske pažnje. Manje negativnosti i više optimizma. Treba svemu dati vremena i šanse na početku da bismo kasnije imali zdrav projekt.

'Ne mogu govoriti o zabludama'

Primjećujete li trendove u domaćoj glazbi i razlike između glazbe koja se pušta na radijskim postajama i one koja puni dvorane i arene?

Mislim da je sve to prolazno. Nekad mi ne bude jasno, ali Bože moj. Tu sam da gledam i radim samo na sebi, jer ako se krenem zamarati nekim drugim stvarima, neću kvalitetno ni stvarati.

Koliko promišljate i planirate razvijanje svoje karijere, a koliko stvari prepuštate trenutku?

Tu i tamo pojave se neki planovi, ali su većinom za skroz bližu budućnost. Više se oslanjam na to da sve ide kako je zapisano tamo negdje. Ali dosad su dvije odluke što se tiče autorske karijere - da se prijavim na Doru i Zagrebački festival - ispale i više nego pozitivne.

Postoje li neke zabludama o glazbenicima s kojima se susrećete?

Iskreno, dosta sam izoliran po kilometrima, pa i ne mogu govoriti o zabludama.

'Trema je dobra da ostaneš fokusiran'

Kako izgleda vaša priprema pred koncerte? Imate li neki poseban ritual koji vam pomaže opustiti se i koncentrirati prije izlaska na scenu?

Puno treme zna razdrmati tijelo, haha. Pokušavam se što bolje koncentrirati, pronaći mir te u trenutku izlaska na pozornicu samo uživati i prepustiti se publici. Da se razumijemo, dobra je da ostaneš fokusiran, ali od previše treme ne pamtiš trenutke.

Nazivaju vas novom strujom domaće scene. Kako se nosite s time?

Godi mi to, znači da sam tu i da radim dobro. Na meni je samo da radim na sebi kako bih uvijek bio najbolja verzija sebe i ne iznevjerim publiku.

Od kojih se pjesama naježite koliko su dobre? Recimo neke posljednje na koje ste tako reagirali.

Uh, ima ih. Ali nekoliko njih što mi sada padaju na pamet su: 'Da sam ja netko', 'Sve će to, o mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš', 'Autumn leaves' (Paolo Nutini), 'Moj djed' (Miladin Šobić) i 'Oceans' Hillsong Uniteda. Koliko god godina slušanja, ježenje uvijek isto.

U vremenima smo u kojima umjetna inteligencija prodire u sve, pa tako i u umjetnost. Je li moguće, po vama, generiranjem alata umjetne inteligencije smatrati neko prozno ili glazbeno djelo umjetnošću?

Ovo me uvijek nasmije, definitivno ne!