Jedna od najvećih hrvatskih glazbenih zvijezda i vokalna diva ne daje često intervjue. Obično je to vezano uz neki od njezinih nastupa, a nedavno je imala koncert u Čakovcu. Doris Dragović prisjetila se otkačenih darova svojih fanova, svojih nastupa na Eurosongu, pričala o kritikama, sreći i starenju
'Moj izričaj je glazba, ne priča. Bilo mi je važno vratiti se smislu i onome što ja jesam, a to je glazba. Tu sam doma, tu se dajem i tako ću dok bude snage u meni. Tada nisam imala što reći, a ne dati. Sve važno u meni događa se tijekom koncerta u studiju ili na probama', rekla je Doris Dragović za Story.
Ističe kako je svaki koncert za nju prvi, jedinstven.'Strašna bolest, pa strašni rat. Ne znam što je strašnije. Htjela bih pomoći, učiniti nešto, a ne mogu ništa. Tako svi osjećaju, kao i tu nemoć da se išta promijeni. Blagoslov je upravo to prihvatiti, promijeniti sebe, a moj je osobni doprinos pjesmom ispuniti onaj prostor u čovjeku po kojem se inače šuljaju strah i klonulost', kazala je pjevačica o nedavnom koncertu u Čakovcu.
Tijekom 36 godina koliko traje njezina mega uspješna solistička karijera bilo je otkačenih fanova i njihovih otkačenih darova. Onaj koji posebno pamti je - vadičep! 'Jedan obožavatelj poklonio mi je čudan vadičep, ni danas ne znam kako funkcionira. Ali meni je zapravo sve otkačeno, od plišanih igračaka do DVD-a koji su mi prijateljice napravile intervjuirajući tvoje bližnje u tajnosti za rođendansko iznenađenje', prisjetila se Doris.
Doris je, podsjetimo, 1986. s pjesmom 'Željo moja' predstavljala je Jugoslaviju u Norveškoj, a 1999. godine u Izraelu s pjesmom 'Marija Magdalena'. Za Eurosong tvrdi da 'nije ono što je bio'. U njezino vrijeme, kaže, bavili su se pjesmom i 'sva promišljanja usmjeravali prema njoj' što je bio pravi izazov za pjevača. 'Danas Eurosong u fokusu prvenstveno drži spektakl i isključivo se njime bavi. Natjecatelji su stoga izazvani da se bave prezentacijom, čega je pjesma postala samo dio, a to nije moj prostor. Albina je moj posebni dragulj i to je to. Ovogodišnja pobjednica Dore Mia Dimšić dokazana je umjetnica i vjerujem u nju bez obzira na bilo kakve plasmane na Eurosongu. Mia, želim ti dobar glas i mirno more', ističe Doris.
Dotakla je i kritike. 'Kada sam bila dijete mama me učila: 'Ćerce, nije važno šta ti je reka, nego tko ti je reka'. Od čovjeka do čovjeka razlikuje se upućena riječ. I to je cijela mudrost. O tome uvijek vodim računa svjesna da je onaj koji upućuje kritiku samo jedan. U slobodi biramo platformu s koje polazimo, bilo dobro ili loše. Kritika ima zadatak nešto popraviti ili poboljšati, ukazati na grešku ili nedostatak. To je moguće samo u dobru, u poštovanju i ljubavi. Takvoj sam kritici uvijek hrlila u želji da budem bolja. Bila mi je važna jer me stvarala i gradila tijekom godina. Danas ne bih bila ista da nije bilo meni važnih ljudi s voljom i strpljenjem za mene. Njima sam do neba zahvalna', naglasila je legendarna pjevačica.
Progovorila je i na temu sreće. 'Srića se, kao i ja, s godinama mijenja, sa spoznajom života, i to je dobro. Bili bismo smiješni da nije tako. Bili bismo smiješni da sa 60 plus još lunjamo po klubovima do jutra, a gastritis kida. Ili da vozimo sportske automobile u koje ne možeš sjesti nego ležiš, a kralježnica ubija. Sva srića da nitko nije takav! Volim što imam 60 godina. To je moj dar, moj ukras, nešto što je trebalo doživjeti i proživjeti. Zahvalna sam za ožiljak, za svaku boru. Ne doživljavam starenje kao gubitak, nego kao skupljanje i koliko mnogo toga imam skupiti. Mnogo emocija, događaja. Doživjeti sve, svakog čovjeka, osobu golemo je bogatstvo', poručila je Doris.