U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju urednik i voditelj je izjavio da se osjeća kao što se nikad u životu nije osjećao, da su on i supruga pod strašnim stresom.

Drago Celizić je istaknuo da 'nikad nikome ne bi u životu namjerno učinio neko zlo te da je pomagao drugima, čak više nego sebi'. Otac dvoje djece i djed četvero unučadi, pod šokom je što cijela Hrvatska bruji o tome kako je navodno prevario staricu. Afera kroz koju prolazi, nešto je najgore što mu se ikad dogodilo u životu, ali uvjeren je, pravdu će dokazati. Kazao je da do trenutka kad su ga mediji obavijestili o novoj presudi nije uopće znao što se zbiva.

Smatra da je to je objavljeno 'isključivo s tendencijom i namjerom da ga se oblati s druge strane i stavi mrlja na njegovu dugogodišnju karijeru'. Pita se zašto to nije objavljeno kad je donesena prvostupanjska presuda u njegovu korist.

Podsjetimo, portal Istra24 piše kako je nepuna tri mjeseca od potpisivanja spornog ugovora, točnije 26. prosinca 2007. godine, Milka Vukelić preminula, a Celizić se potom upisuje kao vlasnik vrijedne nekretnine u Puli koju nasljeđuje na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Riječ je o kući od 178 kvadrata i dvorištu od 453 kvadrata u pulskom naselju Dolinka. Osim nekretnina, Milka Vukelić na svojim je računima nakon smrti ostavila i 500 tisuća eura. Tužbu protiv Celizića pokrenula je nećakinja pokojne Vukelić, Marija Askar, koja živi u Egiptu tvrdeći da u trenutku potpisivanja ugovora, Vukelić 'nije bila prisebna i sposobna za rasuđivanje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja'.

Ispričao je da je njegova pokojna majka bila prijateljica gospođe Milke te da su se poznavali više od 20 godina i bili poput obitelji. Kaže da nisu ni u snu pomišljali da će nam poželjeti ostaviti imovinu. Naglasio je da je na različite načine pomagao gospođi Milki. Nakon što je ostala sama dolazili su vikendom da joj donesu hranu, vide kako je. Znao ju je čak voziti i u Njemačku, a jedno vrijeme je stanovala kod njih u Zagrebu dok je imala zdravstvenih problema, te da nećakinja koja je sve ovo pokrenula, nikad nije bila uz nju, nije se brinula o njoj, niti joj je čak došla na posljednji ispraćaj.

'Gospođa Milka bila je prava Ličanka, jedna dobrodušna i pravedna žena, nije se dala smesti. Rano je ostala bez supruga, borila se za život. Znala bi mi reći: 'Drago što ćemo nas dvoje?' Ja sam njoj bio kao sin. Baš kao i njenoj sestri. Tako su me doživljavali. Mojoj su mami govorili: ‘On je naš, mi nismo još vidjeli tako plemenitog čovjeka.‘ U meni su vidjele nadomjestak za dijete koje nikad nisu imali', prisjetio se Celizić za Slobodnu Dalmaciju.