Prva postaja plovidbe bio je nepristupačni Svetac, a slijede više nego zanimljivi posjeti Biševu, Brusniku, Jabuci, Palagruži i Sušcu, otocima koji očaravaju svojom divljom ljepotom, kao i bogatim naslagama povijesti i predaje. 'Plovopis - južni pučinski otoci' počinje s emitiranjem na 1. programu HTV-a od 2. listopada, a uoči televizijske premijere autor serije Dubravko Merlić za tportal je ispričao kako je proteklo snimanje, podijelio poneku anegdotu koju su doživjeli, a dotakli smo se s njim i nekih privatnih tema.

Serija donosi netaknutu prirodu, povijest i ljude koji nepokolebljivo žive svoje priče na udaljenim otocima. Što vas je zapravo privuklo ideji da snimite ovakav serijal?

'Plovopis - južni pučinski otoci' mala su novina, možda i iznenađenje za naše gledatelje koji su dosad od nas kroz dokumentaristiku dobivali, uvjetno rečeno, ozbiljnije teme… U dvije sezone 'Opstanka' obradili smo demografiju i hrvatsku ekonomsku stvarnost, u 'Jednoj jedinoj' Titov nuklearni program koji je planirao atomsku bombu, ali je završio na nuklearki u Krškom, a u 'Modernim vremenima' napravili smo povijesni pregled hrvatskog dizajna. Sveukupno, to su 23 epizode po pedesetak minuta, što je zaista ogroman posao u relativno kratkom razdoblju. I sad se pojavljujemo s plovidbenim putopisom do najudaljenijih hrvatskih otoka (Svetac, Biševo, Brusnik, Jabuka, Palagruža i Sušac), na kojima ima ukupno petnaest stanovnika i svi su na Biševu.

Do poticaja da radimo 'Plovopis' došlo je slučajno - prijateljev prijatelj predložio je da se nađem s Darkom Zankijem, članom obitelji koja je polovicom 18. stoljeća došla iz Italije živjeti na otok Svetac. Darko me zainteresirao za povijest svoje obitelji i Sveca, nakon čega je došlo do proširenja teme i na ostale otoke. Bacio sam se na istraživanje i uvidio kakvo se bogatstvo krije u povijesti, predajama, geologiji, botanici i zoologiji na tim pučinskim otocima. Posebno me zainteresirala priča o komiškim ribarima i njihovom ribarenju falkušama na Palagruži, pa smo i tome posvetili važan dio serijala. Uslijedilo je snimanje s divnom ekipom na Zankijevu brodu Odysseus. To je snimanje potvrdilo sva naša očekivanja te se pretvorilo u lijepu avanturu i povratak u neko bivše i drukčije vrijeme, u kojem je život uvelike ovisio o prirodi i bio u skladu s njom.

Istraživanje je bilo iscrpno

Kako je tekao proces od ideje do snimanja? Vjerujem da je produkcija ovakvih serijala zahtjevna i da se putem zna dogoditi svašta. Možete li s nama podijeliti pokoju anegdotu behind the scenes?

Pristajanje na Svetac bilo je teško zbog juga, ali Darko je to odlično obavio. Kad smo isplovljavali sa Sveca, jugo je bilo još jače, pa je pri pokušaju odvezivanja broda pao u more... Nakon početnog straha je li sve u redu, vidjeli smo ga kako izranja i nastavlja odvezivanje... Tad je počeo smijeh... Naš redatelj Tomo i ja također smo se smijali, ne znajući da ćemo uskoro obojica imati svoje akcije - ja sam pao pri ukrcaju u falkušu u luci u Komiži, a Tomo se ispružio cijelom dužinom na palubi iste te falkuše... Što će od toga vidjeti gledatelji? Naravno, Darkov i moj pad, a našeg se redatelja nije snimilo...

Spomenuo sam da je istraživanje bilo iscrpno i tu mi je glavni orijentir bila knjiga našeg suradnika Milovana Buchbergera 'Jabuka, Sveti Andrija i Brusnik - zapisi, ljudi, sjećanja'. Uz to sam kontaktirao s brojnim ekspertima za razna područja, pregledao sate i sate dokumentarnih filmova, sve to s namjerom da na snimanje dođemo spremni. I bili smo spremni, iako nismo baš svaki dan mogli snimati ono što smo planirali jer smo jako ovisili o vremenskim uvjetima. Kao ekipa bili smo složni, bez ikakvih trzavica, a znali smo se u pauzama snimanja i dobro družiti. Naši snimatelji Marinko Marinkić i Tin Ostrožić pokazali su se odličnim kuharima (Slavonci!), tako da smo redatelj Tomo Šoban, tonski snimatelj Marko Grgić, kompozitor i producent Matej Merlić, Darko Zanki i ja mogli uživati. Inače, stalni izvor veselja cijeloj ekipi bila je Darkova simpatična kujica Kali jer se pokazala pravom glumicom - čim bi osjetila kameru, našla je načina da se ubaci u kadar.

Koliko je na vas utjecao rad na ovom serijalu i biste li se ikad mogli zamisliti kako živite na otoku?

Svi otoci koje smo obišli su nenastanjeni, osim Biševa, a nenastanjeni su zato što su nepristupačni, nemaju sigurnu luku i život na njima težak je i zahtjevan. Ljudi koji su prije u relativno velikom broju živjeli na Biševu, Svecu i u nekim razdobljima na Sušcu bili su hrabri, izdržljivi i spretni, jer opstati na njima nije bilo jednostavno. Kad se ovako plovopisno posjeti te otoke, čovjek se mora oduševiti mirom, staloženošću i sljubljenošću s prirodom i naravno da se poželiš stalno prebaciti u taj zen, radikalno suprotan načinu na koji živimo. Budući da sam ipak kontinentalac, nekako mislim da ću taj zen ipak potražiti u našem lijepom Zagorju, koje Željka i ja jako volimo i tamo provodimo vrijeme kad god se uspijemo otrgnuti urbanom zagrebačkom ludilu.

Koliko je, prema vašem mišljenju, značenje dokumentaraca i dokumentarnih serijala?

Veliko, posebno za male nacije kakva je naša. To je izvanredan put da se propituju važne teme i da se istražuje sve vezano za naš identitet. U Castoru na taj način pristupamo dokumentaristici i zahvalni smo HRT-u što otvara taj važan prostor da se može zaista dubinski ući u svaku temu. S televizijskog, produkcijskog stajališta, u Hrvatskoj smo u donekle nezavidnoj situaciji jer se po budžetima, pa onda i po trajanjima produkcija ne možemo uspoređivati s Britancima ili drugim zapadnim zemljama, a moramo našim gledateljima dati visoke standarde jer oni gledaju sve najbolje od svjetske dokumentaristike. No to ima i svoje prednosti - moraš se osloniti na kreativnost, inovativnost i biti do kraja posvećen temi koju obrađuješ. Dosad smo se držali tih principa i gledatelji su dobro reagirali… nadam se da će tako biti i s 'Plovopisom'!

'Željka i ja volimo raditi televizijske projekte'

Kako to da je vaš kreativni vjetar zapuhao u smjeru dokumentaristike?

To je jednostavno bio diktat tržišta. Castor je prije dokumentaristike bio poznat prvenstveno po originalnim formatima, pa smo s 'Piramidom' napravili zaista sjajan posao u Hrvatskoj, regiji i u Kanadi. S njom smo osvojili i Zlatnu ružu za najbolji svjetski televizijski show. No s vremenom se dogodilo da u Hrvatskoj nitko nije tražio originalne formate, pa smo se morali orijentirati na ono što se traži. HRT je tražio dokumentarne serijale i igrane serije. Odgovorili smo i jednim i drugim, a dosad su nam na natječajima prolazili dokumentarni serijali… nadam se da će biti pokazan interes i za naš igrani serijal 'Sjene u mraku'.

Iza vas je više od tri desetljeća više nego uspješnog rada na raznim televizijama. Željka i vi imali ste vrhunskih projekata u karijeri. Što vam danas raspiruje kreativnost?

I Željka i ja volimo raditi televizijske projekte, volimo televiziju kao medij i koristimo svaku prigodu da našim projektima pristupimo kreativno i s punom snagom. Silno nas veseli to što nam se u tom pristupu svojim znanjem, energijom i entuzijazmom pridružio sin Matej. Njegov dolazak u Castor donio je novu energiju i omogućio nam da napravimo dokumentarne serijale o kojima smo govorili. Ideja i energije imamo svi troje, pa se nadam da ćemo gledateljima i dalje pripremati zanimljive projekte.

'Svaki par mora pronaći svoju ravnotežu'

Željka već deset godina vodi emisiju na Drugom programu Hrvatskog radija. Slušate li 'Homo sapiens' i dajete li joj kakve savjete, kritike?

Željka to radi tako dobro da joj ne trebaju nikakvi savjeti. Emisije su joj jako zanimljive, ima odlične goste i, ono što me oduševljava, priprema se za svaku emisiju na isti način na koji se prije pripremala za 'Gostione'… Zato su i rezultati odlični!

Skladan ste par koji savršeno pomiruje profesionalno i privatno. Što je vaš recept za dugovječnost, osim ljubavi, naravno?

Ne znam može li se to objasniti kratkom odgovorom, ali uz ljubav i razumijevanje možda je najbitnije reći da nema univerzalnog recepta te da svaki par mora pronaći svoju ravnotežu i način da se izbjegne nezdrava i isprazna rutina.

Redovito gleda sve informativne emisije

Stignete li gledati televiziju? Kakav vas sadržaj privlači?

Gledam sve što mislim da je zanimljivo, većinu stvari profesionalno, jer je to najbolji način da promišljaš svoju struku i kreativno napreduješ. Redovito gledam sve informativne emisije, domaću igranu i dokumentarističku produkciju, ali najviše kao gledatelj uživam u igranim premium serijama na streaming platformama. Nažalost, u poplavi streaming platformi je i poplava serija koje su prosječne ili ispodprosječne, ali još uvijek se nađe nekoliko njih koje se izdvajaju originalnošću i kvalitetom. U njima se uživa...

Što je sljedeće od projekata, jer sigurna sam da već pripremate nešto novo i zanimljivo?

Novi projekt zove se 'Svjetla pozornice' i svojevrstan je nastavak 'Modernih vremena'. Na isti način na koji smo kroz dekade u 'Modernim vremenima' obradili hrvatski dizajn, u 'Svjetlima pozornice' obradit ćemo hrvatsku popularnu kulturu od 1950-ih do danas. I u tom projektu imat ćemo studijski segment, s tim da ćemo ovaj put voditelji biti Željka i ja. Veselim se tom projektu i radu sa Željkom i Matejom.