Novinar, urednik i producent iza sebe ima preko 30 godina rada na raznim televizijama, a 'Opstanak' je stvarao kao da mu je prvi projekt. Dubravko Merlić uvijek radi s puno entuzijazama i poleta, a nakon emisija s ljudima iz svijeta politike, javnim osobama, čelnicima svega i svačega, kontakti s običnim ljudima, priznaje, potpuno ga nadahnjuju. On i supruga Željka Ogresta svojim su poslom zarazili i sina Mateja, koji je završio produkciju za film i televiziju na Akademiji, a u obiteljsku tvrtku donio je novu energiju. Jako su se bojali hoće li uopće biti u mogućnosti završiti serijal zbog Covida. No jako dobro su se organizirali, a uspjeli su se probiti i do Češke i Slovenije te prešli cijelu Hrvatsku.

Jeste li zadovoljni prvom sezonom 'Opstanka'? Mnogi su ljudi prihvatili vaš serijal kao nekakav poticaj za osvješćivanje. Ima li pomaka na bolje?

Prva sezona 'Opstanka' bila je stvarno dobro prihvaćena među publikom. Baš smo si dali puno truda i kad smo to radili, nismo mogli procijeniti kako će je gledatelji primiti. Prva epizoda privukla je velik broj ljudi i tijekom svih sedam epizoda imali smo dobru gledanost. Zanimljivo je da su ljudi zapravo vrlo emotivno reagirali na priču o demografiji i mislim da smo na neki način uspjeli taj problem i osvijetliti i osvijestiti. Kao autori serijala ne propisujemo, ne dociramo, već dajemo neku sliku i pokušavamo potaknuti ljude da razmišljaju o tome gdje smo, što smo i kako ćemo dalje. Nažalost, kad je riječ o demografiji, nije se ništa promijenilo, ali nam je sedma, zadnja epizoda u kojoj smo analizirali glavne uzroke demografskog pada, pokazala da bi se to što se ljudi iseljavaju ipak moglo nekako ekonomski riješiti. Tako smo ponudili HRT-u drugu sezonu 'Opstanka', u kojoj se obrađuju ključne teme iz gospodarstva.

Što gledatelji mogu očekivati u novoj sezoni? Kako je uopće bilo snimati u vrijeme pandemije?

Ovih šest epizoda, od kojih je već prva emitirana prošli ponedjeljak, kao i u prvoj sezoni, podijelit ćemo po sektorima. Prva epizoda 'Pad' obradila je ključne točke 30-godišnje povijesti Hrvatske, u drugoj epizodi progovaramo o resursima koje ima Hrvatska, poput zemlje i energetskih potencijala, treća je posvećena turizmu, četvrta reindustrijalizaciji Hrvatske, u petoj se bavimo državom i njenom ulogom u hrvatskom gospodarstvu i ona je zapravo uvod u šestu, zaključnu epizodu, u kojoj ćemo se najviše baviti digitalnim kompanijama koje inovacijama otvaraju nove prozore prema globalnom tržištu. Kad je riječ o tome kakvi su bili uvjeti, snimali smo serijal u listopadu i studenome prošle godine, kad je Hrvatska imala velik broj zaraženih, tako da nije bilo druge nego striktno se držati pravila, paziti kamo se ide… Puno smo snimali vani, što je bilo povoljno i imali smo sreću nekoliko puta da su nam sugovornici do kojih smo putovali javili na vrijeme da je zaražen netko u njihovoj sredini. Nitko od ekipe nije se razbolio za vrijeme produkcije, a nadamo se da ni ubuduće neće.

Kako uopće nezavisne produkcije, poput vaše Castor multimedije, opstaju u ovom teškom i neizvjesnom vremenu?

Biti na tržištu baš je teško i stalno ovisiš o svojoj kreativnosti i mogućnostima koje ti se pružaju. Prošle godine smo na natječaju HRT-a, koji je kao partner iznimno korektan u suradnji, ponudili dva dokumentarna projekta - jedan je bio 'Opstanak', a drugi je 'Jedna jedina', serijal o nuklearkama. Taj smo serijal morali prekinuti snimati jer nismo mogli putovati u Ukrajinu, Francusku, Sloveniju i Austriju, tako da čekamo da se smiri situacija s Covidom pa da ga možemo završiti. Ove godine išli smo na natječaj s još nekoliko zanimljivih dokumentarnih projekata i jednim igranim. Taj igrani zove se 'Sjene u mraku' i za njega se nadamo da će dobiti zeleno svjetlo.

Vaša produkcija najpoznatija je po game showu. Zašto na televizijama nema novih, originalnih domaćih projekata, nego se kupuju vanjski formati?

To je dobro pitanje, koje i sam sebi često postavljam, jer u jednoj fazi razvoja televizija u Hrvatskoj i HRT i komercijalne televizije naručivale su domaće formate. Mislim da je takav potez uvijek jako dobar. Riskantno jest jer isprobavaš nešto novo, ali s druge strane, kad to dobro prođe kod publike, kad se proširi izvan granica Hrvatske, što je bio slučaj s 'Piramidom', onda su ponos i korist veliki i onome tko je to napravio, ali i prvom koji je emitirao. Recimo, kod game showa uvijek je bitno da onaj tko prvi emitira bude na domaćem tržištu jer vanjski kupci i agenti vole to i mislim da ta prva šansa mora biti nadohvat našim kreativnim producentima. Žao mi je što se kupuje dosta vanjskih formata za koje ne mogu reći da su baš svi genijalni. Mislim da je industrija game showova i takvih formata na globalnoj razini malo zastala jer je očito svjetski trend takav da se radi puno realityja i sličnih formata. Znam nekoliko naših hrvatskih kolegica i kolega koji imaju dobre ideje, ali jednostavno ne mogu dobiti šansu da ih ostvare. Drugim riječima, bilo bi dobro da se sve hrvatske nacionalne televizije odluče za naručivanje domaćih game show i sličnih formata.

Sin Matej je producent i autor glazbe u serijalu. Koliko vam on kao nova kreativna snaga daje vjetar u leđa?

On je donio potpuno novu energiju u našu tvrtku i meni osobno jer je stvarno kreativan, precizan i organiziran. Ima dobre ideje i kriterije, vizualne, estetske i, ono najvažnije, odličan je skladatelj. Uz sve to okupio je odlične mlade ljude koji rade s nama u ekipi, tako da mi je stvarno užitak kad imamo neki projekt u kojem se dobro surađuje pa ni rezultat ne izostaje. Što je moguće više vodimo računa o svim detaljima i u skladu sa zadanim vremenskim rokovima pokušavamo dati najbolji proizvod. Mateja, uz to što radi televizijski dio posla u našoj tvrtki, jako zanima film, tako da i u tom segmentu već postiže odlične rezultate i neki filmovi su mu prošli na međunarodne festivale, a razvija i dugometražne filmove. U svakom slučaju, on otvara novi dio poslovanja u Castor multimediji. Što drugo mogu reći nego da sam sretan i zadovoljan.

Kakve vi serijale pratite?

Velik sam obožavatelj bindžanja i dobrih igranih serijala, a moram reći da smo Željka i ja sve što nam se činilo zanimljivim i pogledali i sad smo u problemu, jer više nema dobrih serija. Nešto dođe tu i tamo, ali onda to odgledam na tjednoj bazi na HBO-u ili drugim platformama. Ali kad sam tek ušao u svijet streaminga, imao sam tone zaostataka. Obožavam policijske, krimi, triler serije i ima ih puno zanimljivih, a jedna od najomiljenijih mi je 'Line of Duty'. Odgledao sam svih pet sezona, sad je u tijeku šesta i jedva je čekam pogledati jer je kreativni producent i autor serije Jed Mercurio jedan od mojih uzora i od njega se stvarno može puno naučiti. Uz njega volim projekte Davida Simona te Hansa Rosenfeldta, skandinavskog producenta koji je uz ostalo napisao seriju 'Most'.

Prošle godine u proljeće ste počeli intenzivno uzimati instrukcije iz jazz gitare sa jazz gitaristom Pavlom Miljenovićem. Kako napredujete?

Znam da sam zagrizao u zahtjevno područje koje nema kraja. To mi kaže i Pavle koji, iako je super jazz gitarist, i sam stalno uči i vježba jer u tom području neiscrpan je niz mogućnosti. S Pavlom mi je super i nadam se da i on uživa onoliko koliko ja guštam dok radimo. Dobivam zadaće, vježbam i jednom tjedno slijedi provjera putem Skypea. Nije baš jednostavno, ali je totalna uživancija.

Mislite li da će nam povratak u normalan život biti težak?

Mislim da će povratak u normalan život biti lagan i ugodan, samo ne znam kad će to biti. Veselim se tom trenutku, ali mislim da to neće biti tako skoro. Meni se čini da će ova, a možda i sljedeća godina biti još dosta restriktivne i nikako ne bih volio da u te dvije, tri godine, koliko traje pandemija, izgubimo ono što smo nekad imali. Nedostaju mi putovanja i druženja u restoranima i kafićima, jako malo vidimo prijatelje iz Slovenije s kojima se dobro družimo, tako da smo dosta zakinuti. Virtualno je okej, ali to nije i ne smije biti dovoljno.

Kako u situaciji u kojoj smo se zatekli održati mentalno zdravlje? Koje bi bile vaše preporuke?

Mentalno zdravlje treba čuvati i kad nije pandemija. Trebamo imati neku svoju mentalnu higijenu. Ovako, nakon dosta životnog iskustva, mislim da treba biti s ljudima koje voliš, znači s obitelji i prijateljima, te ne propuštati trenutke da zajedno provodite vrijeme. Treba raditi posao koji voliš, a znam da to nije baš uvijek moguće, ali eto, u našem poslu nasreću jest. Treba raditi puno stvari koje nisi stigao raditi tijekom života, poput nekih hobija, kao što ja sad vježbam gitaru, i treba provoditi vrijeme na način koji te ispunjava i čini sretnim.