Davnih dana gledateljstvo je osvojio kultnom emisijom 'Slikom na sliku', svojim britkim vođenjem i šarmom. U međuvremenu je Dubravko Merlić nanizao brojne druge sjajne projekte i pobrao međunarodne nagrade. Zadnji od njih serijal je 'Opstanak 2', u kojemu se itekako osjeća 30-godišnje iskustvo, a u novom zanimljivom, edukativnom i povijesnom serijalu (o kojem ćemo razmišljati još dugo nakon gledanja) bavi se uvijek aktualnom temom.

U novoj godini očekuje nas dokumentarni serijal 'Jedna jedina'. Priča je to o povijesti jugoslavenskog sna o atomskoj bombi i nuklearnim programima. Što vas je potaklo da snimite seriju koja obuhvaća drugo vremensko razdoblje, ali i donesete na male ekrane poprilično intrigantnu i, mogla bih reći, aktualnu temu?

Zapravo se slučajno dogodilo to da je postala aktualna jer se, kad smo završavali montažu našeg serijala, Hrvatska je s još devet država potpisala priopćenje Francuske u kojem se zemlje potpisnice zauzimaju za to da se nuklearna energija proglasi čistom energijom te da se Europska unija više orijentira na nuklearnu energiju, pa je to nekakav kontekst koji nam je pružen iako ga zapravo tek na kraju rubno otvaramo, kao nekakav pogled prema budućnosti. A motivacija za sam serijal je vezana za mog pokojnog prijatelja Željka Matića, kojem je ovo bio zadnji projekt koji je radio. On je prije nekoliko godina u svojoj emisiji 'Dogmatica' na Z1 ugostio Hrvoja Prpića, ravnatelja Fonda za financiranje razgradnje nuklearke Krško. Odgledao sam taj intervju u dahu i shvatio da je to iznimno zanimljiva tema o kojoj većina ljudi u Hrvatskoj jako malo zna. Prvotna ideja je bila da radimo jednosatni dokumentarac o nuklearki u Krškom, ali su nam s HRT-a dali signal da bi bilo dobro da ima više epizoda, pa smo tako razradili serijal u tri epizode -prva je o povijesti jugoslavenskog nuklearnog programa, druga o Černobilu, koji je zaustavio velik broj takvih projekata u svijetu, pa i one koji su trebali biti u Hrvatskoj bivšoj Jugoslaviji, a treća epizoda govori o zbrinjavanju radioaktivnog otpada.

Ipak, iz današnje perspektive teško je zamislivo da je Jugoslavija radila na atomskoj bombi. Detalji tog plana nisu nikad posve otkriveni javnosti. Koliko toga pokazuje serijal i koliko ste dugo radili na istraživanju te teme?

Ne mogu reći da smo otkrili toplu vodu jer u stručnim krugovima to se ipak znalo i postoje ozbiljni znanstveni radovi o toj temi. Srećom, postoji još dosta svjedoka koji mogu govoriti o tome i mi smo ih okupili u našem serijalu. Kad se to pojednostavi, može se reći da je bivša Jugoslavija u tri navrata ozbiljno razmišljala o gradnji atomske bombe - odmah nakon rata, od 1947. do 60-ih, onda 1974., kad je Indija kao članica Nesvrstanih napravila atomski pokus, pa je Tito zbog toga okupio znanstvenike, a treći dio, o kojem se najmanje zna, bio je nakon Titove smrti, kad su Mamula i Kadijević radili na tajnom projektu izrade atomske bombe u suradnji s Gadafijem i Sadamom Huseinom. Imamo nekoliko svjedoka koji govore o tome i mislim da je to dovoljno kredibilno da možemo reći kako se JNA u pokušaju očuvanja svoje pozicije države u državi pokušala i tako osigurati.

U kakvim ste uvjetima snimali? Jedna od epizoda bavi se černobilskom nesrećom, a ona je utjecala na tijek povijesti. Ušli ste kamerom u područje najpoznatije nuklearke na svijetu.

Trebali smo putovati u Ukrajinu, Francusku i Sloveniju i činilo se da će to biti izvedivo, međutim nuklearka Krško zbog osjetljivosti svog posla ima jako stroge uvjete, pet puta strože od same Slovenije, koja je itekako stroga, tako da smo dugo čekali i morali smo odgađati dovršetak serijala pa smo zbog objektivnih okolnosti molili HRT za odgodu i oni su pristali na to. Naime trebali smo završiti serijal u veljači ove godine, međutim tražili smo produljenje i predali smo ga polovicom prosinca, a drago mi je da ide u emitiranje odmah, već 3. siječnja.

Kako je izgledalo snimanje u Černobilu, jeste li posjetili nekadašnje postrojenje?

Bili smo u Zoni isključenja u Černobilu, ali nismo željeli ući ispod zaštitne kupole. Dobili smo fantastične snimke unutrašnjosti, što smo odlično iskoristili i procjena je bila da se ne moramo igrati zdravljem i ući ispod te kupole, iako ljudi ulaze ondje, već da iskoristimo snimke. Zato smo se više posvetili prirodi, životinjama i ljudima koji su ondje ipak ostali živjeti.

Jeste li gledali seriju 'Černobil'?

Naravno da sam gledao i obožavam tu seriju, a mogu reći, iako možda nije bitno, da sam došao na ideju da druga epizoda bude o Černobilu prije nego što sam znao za seriju. Kad je serija emitirana, znao sam da nam je to vjetar u leđa.

Serija se ne zadržava samo na povijesnim aspektima, već problematizira i pitanje današnjeg skladištenja radioaktivnog otpada, što je goruće pitanje u Hrvatskoj i regiji.

To je nešto za što mislim da će možda malo šokirati ljude u Hrvatskoj jer mislim da ne znaju dovoljno o tom aspektu korištenja nuklearne energije. Znači, zadnje skladište za radioaktivni otpad službeno je zatvoreno 2013. godine. To je ono skladište u Institutu Ruđer Bošković. Nakon toga svi oni koji proizvode radioaktivni otpad u institucijama kao što su bolnice i instituti skladište ga u krugu svojih prostora i to je potpuno neprimjereno. Hrvatska je nažalost jedina zemlja u Europskoj uniji koja to nema riješeno, tako da je potreba da se napravi suvremeno skladište radioaktivnog otpada više nego velika.

Kakve reakcije gledatelja očekujete? Ako uzmemo u obzir to da su ljudi podijeljeni oko pandemije i koronavirusa, šire se različite dezinformacije, formiraju tabori – ostaje pitanje kako će reagirati kad je u pitanju potencijalna opasnost od radijacije? Može li to izazvati novi društveni problem?

Način na koji radimo, sve što radimo, ne samo ono dokumentarno, nego i druge emisije, poput 'Piramide' – jest da nikad ne dociramo i ne naturamo nijedno stajalište. Dajemo prostora svima da se izraze, a gledatelj sam mora odlučiti o tome. Mislim da je to najbolji pristup proizvodnji TV emisija.

Koliko je važno to da se javnost upozna s takvim sadržajem? U vremenima u kojima se malo toga usvaja, serije poput 'Jedna jedina' imaju i edukativnu konotaciju.

Sigurno ima edukativnu konotaciju, a mislim da će, kako uvijek radimo, opet to biti neka vrsta osvješćivanja, razumijevanja da imamo problem koji smo prepoznali i moramo ga što prije riješiti.

S kime ste od postojećih suradnika radili na novom serijalu?

To je već uhodana ekipa. Znači, uz Željka Matića, Matej Merlić je producent i pisao je glazbu, redateljica je Lana Kosovac, montažerka Urša Vlahušić, glavni snimatelj je Ante Cvitanović, s njim su snimatelji Luka Jazić i Igor Ilić, ton majstor je bio Marko Grgić a grafički dizajn potpisuje Studio 249. Svi su dali svoj maksimum, fantastično smo surađivali, 'brijali' smo na detalje i mislim da će publika prepoznati naš veliki trud te da će joj naš proizvod biti zanimljiv.

Što trenutno pripremate, na čemu novom radite?

Uvijek čekamo neke nove natječaje na HRT-u, očekujemo novi natječaj na koji ćemo ići s našom dramskom serijom 'Sjene u mraku'; još imamo nekoliko zanimljivih dokumentarnih serijala, a napravit ćemo prijedlog i za novi 'Opstanak' o pandemiji.

Kako ste proveli blagdane?

Skroz do Badnjaka smo radili na serijalu, rješavali smo papirologiju, a tih nekoliko dana bio sam s obitelji, tako da mi je baš bilo lijepo.

Što očekujete od nove godine na poslovnom i privatnom planu?

Na privatnom planu očekujem ljubav, zdravlje i mir i, a na poslovnom bih volio da radimo neke projekte do kojih nam je jako stalo.