Hrvatska radiotelevizija ima svoj subotnji, hvaljeni, glazbeni, obiteljski show, 'A strana' koji bi se od jeseni ponovno trebao početi prikazivati. Voditeljska palica opet će biti i u rukama prekaljenog znalca Duška Ćurlića, jednog od naših najomiljenijih, najpoznatijih voditelja kojeg publika obožava. U međuvremenu, već ovog vikenda gledatelji će ga moći pratiti na Splitskom festivalu kojeg će voditi s Uršulom Tolj i Jelenom Glišić.

Šuška se da ćemo od jeseni opet moći gledati 'A stranu' na HRT-u. Zbog čega vam je taj show izazov i drukčiji od svega što ste radili dosad?

Dobro se šuška (smijeh). Naime, krenule su ozbiljne pripreme za treću sezonu 'A strane'. Izazov je apsolutno jer je emisija stvarno naišla na dobre reakcije i kod publike i kod kritike, a i pale su neke nagrade. Izazov je ostati na toj stazi i duboko uroniti u svijet glazbe i donijeti nešto kvalitetno i podsjetiti na zaboravljeno. Gušt je taj izazov.

Što mislite zbog čega je taj show najviše prikovao gledatelje za ekran?

Zbog iskrenosti i jednostavnosti. Ne trudimo se pokazati boljima nego što jesmo, s gostima razgovaramo kako bi većina gledatelja razgovarala, ali prije svega zbog vrhunskih glazbenika, od ovih iskusnih pa do ovih mladih koji dolaze i nadam se i ostaju. Odškrinuli smo im vrata, a na njima je da biraju kojim će putem. Sve je to vrhunska produkcija u kojoj je jednostavnost ključna stvar i koju je najteže dobiti na ekranu. Ljudi su to osjetili i veliki je to kompliment ekipi.

Uskoro ćete s dvije kolegice voditi Splitski festival. Bez obzira na to što ste dugo na ekranu, imate li tremu?

Uvijek. (smijeh) Kad ne bude onih 'leptirića' prije izlaska na scenu onda neće biti te čarolije koja te uopće tjera da radiš ovaj neuhvatljiv i čudan posao. A Split i ja smo već 12 godina povezani tom scenom na Prokurativama. Možda jedna od najdražih nagrada koju sam dobio je 'Galeb' za 10 godina vođenja splitskog festivala. Veselim se i imam pozitivnu tremu kao i prvi put.

Radite dosta i van televizije. Kako ste sačuvali svojstvenost u obraćanju publici?

Trudim se pošteno postaviti prema poslu i ljudima s kojima radim. Nastojim njihovim očima vidjeti što ustvari predstavljaju publici ili gostima i nastojim savjetom nešto poboljšati ako ima sluha. I primiti savjet, naravno. Radio sam s mnogima i mislim da su rijetki oni s kojima se nije dogodio taj 'klik'.

U domaćem TV prostoru kao do sada niste dobili nasljednika. Jeste li primijetili nekoga tko obećava?

Nasljednik je možda preteška riječ. Koga sam ja naslijedio? Svako vrijeme nosi svoje, svoja pravila i svoje kriterije. 25 godina sam u televizijskom poslu i kada sam počinjao vrijedila su drugačija pravila nego danas. Ima hrpa mladih ljudi koji sjajno rade svoj posao i nema tu nasljeđivanja. Medijska scena je danas potpuno drugačija, a za generaciju prije mene bila je drugačija kad sam ja počinjao. Jedno je važno. I usponi i padovi dio su medijskog sazrijevanja i ako to ne prihvatiš onda nećeš trajati.

Što mislite da je u učenju voditeljskoga zanata najvažnije i vidite li se jednom u ulozi mentora?

Moja generacija imala je sreću učiti od velikih profesionalaca - Helge, Olivera, Ksenije Urličić, Vesne Spinčić Prelog, Jasmine Nikić, Željke Fatorinni. Oni su držali do posla, do garda, geste. Učili smo na svojim pokušajima pogreške i pogotka uz njihove savjete. Danas je medijska slika drugačija, kriteriji su nejasni, poplava instant-show-ova donijela je zbrku. Pred onima koji počinju je prevelik izazov. Ići jednostavnijim instant putem ili korak po korak? Da opet počinjem izabrao bih ovo drugo. Ali svatko bira svoj put i ako nekomu mogu savjetom pomoć rado to činim. I sam još učim i mislim da ću dok budem radio ovaj posao.

Postoji li u vašoj profesiji nekog dijela kojeg se niste dotakli, nešto što je ostalo kao profesionalna želja? Ima li nešto što niste uspjeli postići na svom životnom putu?

Velika mi je želja jednom odvoditi sezonu-dvije nekog kviza. Osim 'Upitnika' to nisam radio, a čini mi se izazovom i da sam spreman na to. Isto tako zanimaju me putopisi, istraživanja. Volim otkrivati mjesta, ljude, običaje.

Proveli ste dugi niz godina na televiziji. Bili ste u centru interesa medija, a niste imali nekih skandala. Postoji li neka tajna vašeg uspjeha?

Hm taj 'uspjeh' je sklizak teren. Ma bilo je na početku onih grešaka tipičnih za 'bolest ekrana', kad povjeruješ da si ti bolji, veći, mršaviji, ljepši, pametniji, ali srećom zahvaljujući 'mentorima' a nešto i onome što doneseš od kuće, brzo sam se 'prizemljio'. A i na početku sam nekako brzo povukao granicu između javnog života i realnosti. Znate svi smo mi od krvi i mesa, svi imamo dobre i loše dane, vrline i mane. I zato je glupo glumiti nešto što nisi.

Čovjek kroz život naiđe na prepreke i životne i poslovne prekretnice. Koje su prekretnice bile najvažnije u vašem životu?

Čekanje svoje šanse. Znam da izgleda kao da sam 100 godina na ekranu, ali i ja sam 7-8 godina čekao svoju priliku. Išao korak naprijed nazad dva. Nekad iz objektivnih razloga, nekad iz nekih koji se iz pristojnosti ne izgovaraju. Naučiš se strpljenju i pokušavaš i dalje vjerovati u sebe. Bilo je dana kad sam htio odustati, ali neka tvrdoglavost i 'dišpet' nisu dali. Nekad kad ti je najteže moraš izaći 'pod svjetla'. Onda stisneš sve u sebi i odradiš posao. Radio na kojem sam počeo svoj medijski put puno me toga naučio. I danas mi radio kao medij jako fali.

Smeta li vam katkad vaša neposrednost zbog koje se nepoznati ljudi osjećaju slobodno da vam nešto kažu?

S jedne strane to je kompliment, a s druge ponekad i nisi baš raspoložen, ali i to je u 'opisu posla'. Bilo je smiješnih situacija, a bilo je i bizarnih. Ljudi su vam najiskreniji kritičari pa ako u nešto nisi siguran najbolje je otići na tržnicu, odmah ti sve bude jasnije. (smijeh)

Kako vam kćeri i supruga uspiju spasiti 'težak' dan?

Ma naravno da spase, ali od početka pokušavam odvojiti posao i privatno i ne priča se doma puno o poslu. Nije samo posao svakodnevica i dobro dođe da imaš svoja četiri zida u kojima vrijede druga pravila i druge teme su važnije.

Tko vam od kćeri najviše nalikuje, u kojoj od njih najviše prepoznajete sebe?

Svaka je miks nas dvoje i svaka je posebna. Karla na svoj, Ela na svoj način. Sad bih Vam mogao pričati i pričati… ali ono što me veseli čini se da rastu u super mlade osobe koje traže svoj put. Tu smo da im budemo podrška i netko kome se ne boje reći svoje sumnje i strahove. To su svemiri za sebe.

Kako supruga Adela i vi kradete trenutke za vas i kćeri?

Postoje mjesta i trenuci koji su samo naši i koji jednostavno čuvamo samo za nas. Suludi je tempo života, obaveze, rasporedi. Sulud i moj posao bez radnog vremena i jednostavno moraš 'ukrasti' vrijeme za ono bitno.

A kad ukradete vrijeme samo za sebe, kako ga najradije provodite?

S ljudima koji ne tapšaju uvijek po ramenu koji znaju biti brutalno iskreni, uz kakav dobar tenis i belu. Par prijatelja koji su tu godinama i koji znaju i moju drugu stranu. Ventil je to samo takav.

Vjerujete li da je za dobar i uspješan poslovni život, kakav vi definitivno imate, faktor sreće od presudne važnosti ili je splet nečeg drugog?

Bez sreće sigurno ne ide. Sreća da ti netko da šansu i time preuzme rizik je važna stvar. Ali treba i prepoznati trenutak i biti spreman na njega.