Njezina predstava 'Vla Vla Vlajland' gostuje posvuda. Straha od korone nema jer ju je Ecija Ojdanić preboljela. Bila je, kako je rekla, sretnica koju je zahvatio lakši oblik, poput viroze, a opisala je i kakav je osjećaj usred mjera stati na pozornicu i pred sobom gledati polupraznu dvoranu.

'To je veliki izazov, da. Predstavu smo počeli raditi lani u travnju, a premijeru je imala u srpnju u Trogiru. Bilo je 300 ljudi. Svi znamo da ih na otvorenim pozornicama stane puno više. Imali smo i 10, 15 predstava pred puno ljudi i osjetila sam što znače ljubav, podrška, smijeh. Onda je došao rujan, a zbog mjera se broj publike smanjivao. Teško je, ali i izazovno biti sam u dvorani koja prima 700 ljudi, a bude ih 80. I onda taj mali broj ljudi tako plješće kao da želi nadoknaditi one kojih nema u dvorani. Na kraju to bude veliko slavlje umjetnosti, kazališta i ljudskosti. Plješću kao da ih je pet puta više', rekla je za 24sata.

Predstava 'Vla Vla Vlajland’ joj je pomogla da joj duh ostane pozitivan i živ. Od premijere su uspjeli odigrati 47 izvedbi u devet mjeseci. Dobili su i četiri nagrade, od kojih su tri međunarodne, nagradu žirija u Zaječaru na festivalu ‘Dani Zorana Radmilovića’, nagradu na četvrtom izdanju Prishtina International Theater Festivala za režiju i za najbolju glumicu i na XIII. Gumbekovim danima.

Ecija kaže da bi lagala kad bi rekla da je svaki dan prepuna optimizma i snage. 'Naravno, potres u Zagrebu, pandemija, bolesti naših bližnjih, odlazak drage suradnice zbog korone, ogroman gubitak... sve me je to uzdrmalo, ali vjerujem u snagu života, vjerujem da ćemo sve prebroditi i da će se život nastaviti u još većoj punini. Samo ljude koje smo izgubili ne možemo vratiti. Broj predstava, dobiti... fućkaš sve to. Na kraju ispada da je najvažnije iz ovoga svega izaći zdrav. I fizički i psihički. Imam dvoje djece u osjetljivim godinama, jedno je 16, drugo 11. Trebalo je snage pružiti im osjećaj normalnosti. Drago mi je da moja djeca nemaju trauma ni od potresa ni od pandemije. Na tome smo suprug i ja puno radili', naglasila je.

Smatra da će dulje trajati oporavak, da ćemo normalno prodisati 2022.

'Čim bude veće procijepljenosti, čim se malo zaustavi, obuzda pandemija, vjerujem da ćemo doživjeti ono što je svijet doživio dvadesetih godina prošlog stoljeća, nakon pandemije španjolske gripe. Mislim da će doći period kolektivne euforije, optimizma, ludila. Bilo bi dobro da ove lekcije koje smo svi naučili i zapamtimo, da se s malo zapravo može puno, da svatko zna što je zapravo važno. Toliko sam jurila zadnjih godina da mi je lockdown i zaustavljanje tempa donijelo više dragocjenog uživanja s obitelji. Ona mi je najvažnija, to uvijek ističem, a ovaj period je to i potvrdio', rekla je glumica.

Ona i suprug Robert Orhel nisu se izolirali niti, naglasila je, padali u prevelike panike i strahove. Htjeli su da taj naš mir prijeđe i na njihovu djecu i sretna je da su u tome uspjeli.