Njezine objave često izazovu rasprave, osobito one kojima evocira uspomene, stoga ne čudi da je s oduševljenjem dočekana fotografija snimljena davne 1991. godine, kada je Ella Dvornik-Pearce bila stara tek četiri mjeseca, a u naručju je drži voljeni djed Boris Dvornik.

'Voljela bih zamisliti kako je jednoj bebi kad ju svi tako vole i grle. Kad samo prima poljupce i zagrljaje. Kad ne zna za ništa šta ju očekuje i šta svije donosi. Kad je svijet nježan i posvećen samo njoj. Nekad ta beba i odraste. Onda vidi ovakve fotke i zna da je bila obožavana, držana na dlanu, da su je svi ljudi gradili, ne samo otac i majka, već djedovi i bake, stričevi i tete...

Svaka beba zaslužuje da ju se ovako voli i grli. Ja iako sam sad već i sama majka, osjećam se nekad kao beba, kad me mama pita kako sam? Kad sam došla doma? Kad mi baka kaže 'ne mogu vjerovat da imaš dvoje djece'. Mi smo svi zauvijek nečije bebe. Mogu zamisliti da je jako lijepo biti beba, čak i kada se neke stvari čine teške, kao prvi koraci, prva kruta hrana, prve riječi... to je ono što čini život zanimljivim... te prve stvari... jeste i vi nečija beba?'

Stoji to u podužoj objavi Elle Dvornik-Pearce koja je ubrzo izazvala raspravu i pregršt komentara slilo se ispod fotografije. 'Svi smo mi bebe, dok god su nam roditelji živi.. Podsjetite ih svaki dan da ih volite, nikad ne znate kad je zadnji!', 'Sad si me rastužila, sa fotkom...i riječima.', 'Nešto ljepše odavno nisam čitala', 'Čast je biti unuka ovog gospodina.'