'Na današnji dan prije godinu dana, bila je godina dana otkad smo uselili u naš dom u centru Zagreba, beba je imala godinu dana, a nedugo prije toga započela je pandemija, svijet je stao, a život se sveo na četiri zida i novo normalno', prisjeća se Nataša Janjić Medančić u objavi na Istagramu i otkriva kako su se pripremili za život u izolaciji, odrekli kontakata i druženja te dezinficirali sve što je ulazilo u kuću.

'Izmišljali smo načine druženja preko ZOOM-a i videopoziva, otkrivali nove recepte, zanimacije i izolirana mjesta u prirodi gdje smo izlazili i izvodili dijete da ne poludimo. Zavoljeli smo dom još više, jer je bio jedino što imamo, naše sklonište, sigurno od nepoznate pošasti koja nam je prijetila', piše naša glumica pa se prisjeća razornog potresa koji je probudio stanovnike Zagreba prije točno godinu dana.

'U piđamama, s usnulim djetetom u naručju i drugim u trbuhu, u strahu pod debelim štokom, gledali smo kako zidovi pucaju pred našim očima, a žbuka se urušava u komadima, ostavljajući nas kao usred gradilišta', podsjeća Nataša na grozote koje su zadesile stanovnike užeg centra Zagreba pa dodaje kako su u životnom strahu pobjegli s nekoliko priručnih stvari na ulice koje kao da je netko bombardirao, iz jedne opasnosti u drugu, da se nikad više ne vrate.

'Vratili smo se ipak poslije dva mjeseca, dočekali drugu bebicu i kraj godine. I živjeli bismo tako u našem domu, u zaboravu, da nije bilo i petrinjskog potresa, preglasnog podsjetnika na traumu, nakon kojeg se više nikad nismo vratili', piše glumica i prisjećajući se godine za nama, kaže kako je potres bio taj koji im je živote promijenio iz temelja.

'Vratit će se i normalni život, ali onakav romantičan, prividno siguran i bezbrižan život u centru, kakav sam voljela i poznavala, čini se, neće još dugo. Moj Zagreb, bez gradnje i fasada sigurnih za sve građane i svu djecu, od tada za mene više nema centar. No u njemu sasvim sigurno, još uvijek, negdje, krije se moj dom', zaključila je svoju objavu Nataša i podijelila fotografiju iz svog napuštenog doma iz centra Zagreba.

Zagrebačkog potresa se među brojnima prisjetila i Marijana Batinić, podsjetivši i na veliko srce malih ljudi.

'Priroda nam je prije točno godinu dana još jednom pokazala koliko smo mali, a mi smo jedni drugima pokazali koliko možemo biti veliki', napisala je Marijana i dodala emotikon srca.

'Svi su tog groznog jutra dali sve od sebe - slike sestara i navijača koji nose inkubatore, vatrogasaca koji razmiču ruševine i vise s krovova te svih drugih koji su nesebično i sabrano pohitali u pomoć u tom je strahu dalo nadu da možemo, hoćemo, znamo, želimo... A onda su na red došli svi oni pojmovi na 'cija' - birokracija, institucija, aplikacija, politizacija... A porušeni Zagreb, uz koju skelu ili skinutu kupolu, ostao isti, netaknut, raspadnut, nesiguran', napisala je Marijana i ponovno dodala emotikon srca, ovoga puta s pukotinom po sredini.

'Hvala SOS Zagreb i svim drugim inicijativama, građanima i službama koje pokušavaju skrenuti pozornost na zagrebačku ranu i pomoći joj da zacijeli', zaključila je ovbjavu Marijana.

U sklopu spomenute inicijative jutros je sudjelovala i Nevena Rendeli javljanjem iz još uvijek razrušenog centra centra grada.

'Potres je elementarna nepogoda i može se dogoditi bilo gdje, ali nedopustivo je da godinu dana nakon potresa zagrebačke zgrade i kuće stoje gotovo netaknute i nesigurne za prolaznike i građane!', poručila je putem Instagrama Nevena.