'Prije dva mjeseca otputovala sam u Afriku i vraćam se za dva tjedna. Na tom dva i pol mjeseca dugom putovanju posjetila sam Tanzaniju, Burundi, Zambiju, Zimbabve, Bocvanu, Malavi, Svaziland i Mozambik. Za svako putovanje pripremam se tako da unaprijed prikupim što više informacija o destinaciji koju planiram posjetiti, o kulturi i običajima, ali što se tiče samog toka puta, volim spontanost i improvizaciju te na licu mjesta rješavam mnoge stvari, primjerice smještaj, za koji se, kao i za mnoge stvari, cjenkam. Volim biti slobodna i planirati stvari iz dana u dan, pustiti da me putovanje samo vodi. Na putovanju, kao uostalom ni u životu, ne volim imati strog okvir koji me ograničava', ispričala nam je Dvina.

Na tom putu po Africi upoznala je mnoge neobične i egzotične kulturne običaje te prisustvovala mnogim ritualima, poput maskirane pogrebne ceremonije u Malaviju, i posjetila curandeiros (seoske doktorice/vračare) u zabačenoj provinciji Tete u Mozambiku. Prisustvovala je i svečanoj proslavi rođendana Roberta Mugabea u Zimbabveu.

'Družila sam se i s Bušmanima u Bocvani, koji su me učili kako se lovi i upoznavali me sa svojim specifičnim, tradicionalnim načinom života. Bila sam na raftingu na Zambeziju u Zimbabveu, skakala u 120 metara dubok kanjon rijeke pune krokodila. Svašta zanimljivog sam doživjela i radila', pohvalila se.

Na putovanju Afrikom oduševio ju je Mozambik.

'Čula sam puno predrasuda i negativnih informacija o toj zemlji koja je do 1992. bila u sedamnaestogodišnjem građanskom ratu, o tome da je opasna i nesigurna destinacija, da policajci i carinici maltretiraju turiste, a dočekala me sasvim druga slika - predivna zemlja s fenomenalnom kuhinjom (nevjerojatna morska hrana), bogatom kulturom, neobičnim i egzotičnim ritualima te prelijepim pješčanim plažama. Nisam doživjela nikakve neugodnosti, naprotiv', rekla je. Dodaje kako se u tu zemlju definitivno planira vratiti.

'Na putovanja me prvenstveno goni želja za pustolovinom, za upoznavanjem društava s neobičnom kulturom i običajima koji nisu okaljani modernim tekovinama. Takvih zajednica, onih koje su zbog svoje izoliranosti zadržale viši stupanj svog izvornog kulturnog identiteta, danas ima jako malo, sve manje i manje', izjavila je.

Uskoro planira napisati nastavak svoje posljednje knjige 'Nepodnošljiva lakoća putovanja', a u planu je i velika izložba fotografija s putovanja diljem svijeta.

'Kad putujem, ne nosim puno stvari, već samo ono što mi je prijeko potrebno za višemjesečno putovanje. Nosim malo odjeće koju perem, vreću za spavanje, prozračni mrežasti šator protiv komaraca i nešto lijekova za prvu pomoć. S održavanjem higijene nemam problema, čak ni kada su uvjeti potpuno nemogući, jer sam u stanju oprati se vodom uz malo sapuna bilo gdje', otkrila je.

Putovanja bira po principu 'gdje još nisam bila'.

'San mi je proći sve zemlje, a dosad sam proputovala 168 država svijeta. Obično godišnje odem na dugačko putovanje od dva i pol mjeseca te nekoliko kraćih', otkriva Dvina.

Na pitanje zašto je dobro putovati ističe da putovanja šire horizonte, pomiču granice izdržljivosti i tolerancije te čine čovjeka ispunjenim i slobodnim.

'Odlazak na put, sa svim dobrim i lošim stvarima koje se na njemu mogu dogoditi, najbolji je način za poniranje u dubine duše i upoznavanje samog sebe', poručila je.