Od Osmog putnika naovamo, svih ovih godina nije odustao od svog životnog mota - glazbom nekome uljepšati dan i oplemeniti mu život. Svojim lektirama za ljubav, poezijom i rapsodijom glazbe ostavlja neizbrisiv trag podarivši neke od najljepših uradaka domaćoj glazbenoj sceni. Romantični buntovnik, kojeg vode duša i potpuna predanost glazbi, uskoro u Zagrebu priprema koncert za pamćenje.

Kakav je osjećaj znati da je gotovo dva i pol mjeseca prije koncerta publika kupila karte za više od pola Arene?  

Osjećam zahvalnost! Taj uspjeh ne uzimam zdravo za gotovo i kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi, nego kao osjećaj zahvalnosti jer nam je toliki broj ljudi dao svoju podršku, a to je blagoslov. Radim što volim i imam ljude koji me razumiju. To je najviše što možeš poželjeti u poslu kojim se baviš.

Hoćete li na tom koncertu možda izvoditi neke od pjesama kojih dugo nije bilo na vašoj set-listi?

Svirat ćemo best off koncert, ali smo ga upotpunili nekim starim pjesmama, koje publika dugo nije čula, s novim aranžmanima, i zbog toga smo svi entuzijastični i uzbuđeni. Bit će to odlično!

Zašto za glazbenika vašeg kalibra relativno rijetko održavate koncerte?

Zato što si ne mogu dozvoliti da uđem u rutinu. Želim za svaki svoj nastup biti svjestan i maksimalno pripremljen. Ne volim osjećaj kao da mi je to još jedan koncert u nizu, a ako želiš zadržati taj osjećaj, onda znaš da to ne može biti svaki dan.

Nedavno ste govorili o tome kako ste nekada prolazili kroz 'teški bed' kad ste bili, kako ste opisali - 'beskoristan u smislu plaćanja računa'. Kako danas gledate na to razdoblje života?

Kao i svi koji su prošli kroz slično u životu. Bilo je to teško razdoblje, ali dajem sve od sebe da se više ne dovedem u tu situaciju. Nije to nikakva sramota, sve je to za ljude, treba se samo boriti i gledati da iz toga isplivaš. Teško mi se praviti pametan na tu temu.

Je li istina da ste nekada imali nadimak 'Droga'?

Da, to mi je bio radni naziv. Malo sam forsirao da se zaboravi. Bilo bi čudno biti javna osoba s imenom Zlatan Stipišić Droga. (smijeh)

Napisali ste puno prelijepih skladbi. Koji bi vas stih neke vaše pjesme najbolje opisao i jeste li sebe ikad pronašli u tekstu nekog kolege?

Stih 'Anđeli nek' se odmore, a u nebeske ponore, mi ćemo skupa padati znati, otvori širom prozore' točno je po mom ukusu, za mene masterpiece, pjesma koja nije moja, ali je predivna. Te godine moja 'Tempera' i Rundekov 'Apokalipso' natjecali su se za Porinov hit godine i pobijedio je 'Apokalipso', a ja sam se osjećao stvarno dobro. Jedini je to put da sam izgubio meč, a osjećao se super. (smijeh)

Izjavili ste: 'Kad imaš malo veći broj autorskih albuma iza sebe, u jednom trenutku oni postanu čak i teret.' Što to znači u vašem slučaju?

Da, moraš sam sebi biti kirurg i izbacivati pjesme iz repertoara da napraviš mjesta za nove jer ti koncert ne može trajati četiri sata. Na to moraš gledati kao na slatku brigu kad imaš višak dobrih pjesama, ali opet - neke ti nedostaju kad ih nema na set-listi.

Postoji li neka skladba za koju biste danas voljeli da je niste snimili?   

Nije samo jedna! (smijeh) Neke pjesme i rečenice koje si rekao jednostavno prerasteš. Ali rješenje je jednostavno - ne pjevaš ono u što više ne vjeruješ.

Tko prvi čuje, pročita ono što stvorite? Ili apsolutno vjerujete svojoj prosudbi pa nemate potrebe za tim?

Kad sam nesiguran, ne volim ništa pokazivati da me ne izbace iz ravnoteže, a kad sam sto posto siguran da je dobro, opet ne volim pokazivati da mi ne ukradu. (smijeh) Vrlo se teško odlučim nekome nešto pokazati, ali obično to bude Nikša Bratoš, jer je on zadržao onaj minimum morala i od njega ne ide dalje. (smijeh)

Što vam je, osim publike, najveća nagrada za to što radite i za trud koji ulažete u glazbu?

Sloboda! Odličan je osjećaj kada neke stvari ne moraš raditi ako ne želiš! Sjećam se na početku karijere kada bi mi menadžeri i promotori rekli da moram biti na nekom događanju ili nekom partyju jer je to dobro za karijeru. Sada mi najviše vrijedi ta sloboda, da ne moram!

Dino Dvornik, Oliver, Urban... Na osnovi kojih kriterija odlučujete s kim ćete surađivati od kolega?

Na osnovi talenta. Najbolje je iskustvo kada se u jednoj osobi nađe i nadarenost i to da je kvalitetna osoba, s njom tada možeš i raditi i biti. To su rijetki ljudi, ali kada ih nađem, jako sam ih svjestan i čuvam takve odnose.

U posljednje vrijeme odmarate se radeći u vrtu. Kako ste došli do toga? 

Tamo me nema tko naljutiti! (smijeh) Nemojte zamišljati neku plantažu: imam dva limuna, naranču, četiri šipka i 10 maslina, ali je svih 10 samo za ukras, a ništa ne rode. Ne znam gdje sam pogriješio, očito sam ih razmazio. (smijeh) Moj prijatelj Oliver ima 16 maslina i uvijek ima ulja od njih, a ja nemam ni za bočicu kapi za oči. (smijeh) Učim se, učim se, naučit ću se. Ma to je odličan osjećaj, odmorim živce, nitko me ne ljuti, a priroda ima svoj kalendar, sve je posloženo, znaš kako ide. Odrastao sam u gradu, nisam imamo kontakt s tim prije, ali meni je to tako lijepo i bajkovito. Svakome kome želim dobro, poželio bih isto - da si nađe dva limuna ili dvije jabuke za najbolje društvo. (smijeh) Probao sam posaditi jagode, jednom su uspjele, jednom usahle bez vode. Imao sam svirku. (smijeh) A došli su mi neki novostečeni poznanici i rekli da se uzalud mučim sa svojom agrarnom reformom i neka se primim indijske konoplje - ona je otporna na sve, i na sušu, i na nametnike. (smijeh) 

Što trenutno čitate? Što vas opušta, u čemu još uživate osim glazbe, obitelji i vrta?

Čitam u zadnje vrijeme Marija Vargasa Llosu i on na 250 stranica vodi ljubav s Čileankom, a kad ne vodi ljubav, stalno planira kako to napraviti i čovik je dobio Nobelovu nagradu za književnost. S obzirom na tematiku, kod nas u Hrvatskoj ima potencijalnih dobitnika u svakom kafiću - to je glavna tema, samo neki analiziraju naglas, neki u sebi. (smijeh)