Sa sadašnje pozicije oca troje djece, cijenjeni glazbenik kaže da razumije svog oca. 'Imao sam bas gitaru koju sam zaradio radeći na plasteniku, bila je to golema produkcija karanfila. Kad je otac razbio obiteljski auto, prodali smo gitaru, a onda sam postao pjevač jer mi se se više nije dalo vraćati u plastenik', ispričao je Zlatan Stipišić Gibonni za 24sata.

Progovorio je o razdoblju svog pjevanja u jednom najpopularnijih rock sastava na prostorima bivše Jugoslavije.

'Osmi putnik - to je ime bilo spas u zadnji čas jer smo zapravo imali drugo ime, zvali smo se Ulična molitva. Meni je to bilo super ime, a onda su nam uoči jednog koncerta rekli da to ime neće proći jer asocira na religiju. Jednom se od članova benda svidio film pa nam je ponudio ime Osmi putnik. Pristali smo na to samo da bismo mogli nastupiti. Ljudi su me tad stalno pitali kako mi se sviđa film, a ja ga nisam ni pogledao. Sad jesam!', izjavio je.

Legendarni glazbenik se prisjetio i života u Njemačkoj. Krajem 1980-ih došao je u Berlin na audiciju za njemački bend. Pobijedio ga je Amerikanac, ali kako je on za taj angažman tražio 40 tisuća dolara, u bendu je ipak završio Gibonni.

'Nijemci su stvarno specifičan narod. Zapanjilo me kad sam vidio kako funkcioniraju, čak i u tom našem poslu. Ja sam toj diskografskoj kući nekoliko mjeseci prije dolaska poslao neke svoje snimke. Njima se od sedam pjesama svidjela samo jedna, no svidjela im se moja boja glasa. Oni su imali u stolu ladice 'za reciklažu'. Ja sam bio u ladici 'pjevača na koje se može računati', zamislite. To je bila reciklaža prije reciklaže - reciklaža ljudi. Tako sam ja po tom ključu pozvan na audiciju', pojasnio je.

Zbog pandemije mu je kao i brojnim drugim glazbenicima većina koncerata otkazana ili odgođena. No nije zabrinut zbog toga. On je sebe, kazao je 'stavio u jedan mentalni 'ler'. 'Ništa me ne može iznenaditi i nema smisla da se na ikoga ljutim. Ja medicinu nisam završio, tako da za liječnike imam samo poštovanje. Tijekom pandemije živim uz svoje instrumente pa mi nikad nije dosadno. Uzmem instrument u ruke i to je moja adresa, moje stanje i radno mjesto, gdje god bio, dokle god sam u svom miru. Ako nisam uz instrumente, tu su knjige i serije - pojasnio je.