'Sve bi da da si tu

Barem jedan tren da vičnost bude

Da ti pratim trag u beskraju

Sve bi da da si tu...'

Stihovi su to jedne od najpoznatijih pjesama Olivera Dragojevića, 'Trag u beskraju', koji će danas, na godišnjicu njegove smrti, odjekivati na Pijaci ispred župne crkve sv. Josipa u njegovoj rodnoj Veloj Luci. Upravo na Korčuli održat će se koncert 'Trag u beskraju', manifestacija u njegovu čast, a koja će zapravo biti intimno druženje njegove obitelji, kolega i prijatelja, kao i tek stotinjak sretnika koji su uspjeli nabaviti ulaznice.

Bit će to zapravo tužno druženje jer će se obilježiti godina dana otkako nas je napustila glazbena legenda uz koju su odrastale mnoge generacije. Najteže će, a kako i ne bi, biti njegovoj obitelji - supruzi Vesni, sinovima Dini, Davoru i Damiru, ali i unucima, njih čak šestero, od kojih posljednjeg, Marka, nažalost nije imao priliku upoznati. Maleni Marko, prvo dijete njegova sina Davora, rodio se mjesec dana nakon djedove smrti.

'Najradije bih sve preskočila. Meni je to muka, grubo mi je, sve me podsjeća na njega... Najradije bih se taj dan zavukla u mišju rupu. Ali ne mogu uteći, ljudi ga doživljavaju i svojim, a njihov je bio koliko je bio i naš', izjavila je Oliverova supruga Vesna Dragojević za Slobodnu Dalmaciju.

No nitko je ne može kriviti. Ipak je s njime provela 45 godina, od čega čak 44 u braku, i bila uz njega u svim njegovim usponima i padovima, odgajajući trojicu sinova i brinući se za obitelj.

Upravo je ona prije mjesec dana, u Oliverovo ime, primila orden Red Ante Starčevića za dugogodišnji rad i stvaralaštvo na hrvatskoj glazbenoj sceni, a koji joj je uručila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te ju je i, ponesena emocijama, snažno zagrlila.

Oliver nije dočekao ni završetak dokumentarnog filma 'OLIVERovih 70', premijerno prikazan na nedavno završenom Filmskom festivalu u Puli, a na kojem su radili Branko Drakulić i Lea Dekleva. Sama Vesna Dragojević nije imala snage pojaviti se ni ondje.

Kako je izjavila za Slobodnu Dalmaciju, jednostavno nije mogla. 'Zvali su me u Pulu, ali sam im rekla: 'Znate što, mogu doći, sjesti u prvi red... i što ću ja?! Gledati u pod?!' Vidjela sam nekoliko sekundi filma i odustala, jednostavno nisam mogla dalje. Mogu gledati njegove fotografije, stare spotove, sve ostalo... Ali kad on govori nešto privatno... Ma kakvi. Nema šanse.'

Kako je priznala, svoj primjerak filma imaju kod kuće, no nitko nema snage pogledati ga jer su se dijelovi snimali na njegovom posljednjem koncertu, kada je već bio bolestan, što u tom trenutku nitko nije znao.

'Kao da je znao što će se dogoditi. Ne znam je li što osjećao, ništa nam tada nije govorio. Sad mi to, kako su mi prepričali što je kazivao u filmu, zvuči kao da je sve znao i kao da se već pomirio sa svime.'

Baš kao da je osjećao da mu je to posljednji koncert, smatraju oni koji su pogledali film, i Oliver kao da se pozdravljao sa svima: 'Ja se samo nadam da neće doć dan kad ću reć: 'Ne mogu više ovo...' Ne mislim zbog toga što ću biti spriječen, nego zato da mi se u emocijama ništa ne dogodi. Jer još uvijek kad sjednem za klavir i odsviram dva tona, meni bude lipo. I to je stalno tako i neće se ni minjat više.'

Nažalost, 'prominilo se', bolest ga je spriječila, ne emocije, da nastavi dijeliti s ljudima ono što je najbolje znao i što je volio cijelog života. Niti godinu dana nakon postavljene najteže dijagnoze, u 71. godini života, preminuo je Oliver i ostavio cijelu regiju u suzama. Za utjehu, iza njega ostale su stotine njegovih pjesama, uz koje i dalje živi u svima.