Zašto netko Petru Vlahovu napokon ne kaže da nema pojma o uređivanju i vođenju TV-emisija? ZAŠTO SVE UVIJEK MORAM JA? Lik već, čini se, stoljećima dokazuje da je televizičan ko ekranizacija mamurluka, da bez blesimetra nije u stanju procijediti nijednu rečenicu a da je ne začini hrpom umkanja i da teme obrađuje s novinarskim nervom koji je netko brutalno umrtvio morfijem. Pa ipak, taj i takav Vlahov uporno nastupa kao neki faktor u raznim hrtovskim emisijama te još povrh toga svako malo ljeti objedinjuje raspuštene regularne emisije u jedan tjedni šuć-muć-pa-prolij. Nije jedina, ali je bez sumnje jedna od najiritantnijih manifestacija činjenice da bi HTV-ovska kadrovska politika vjerojatno bolje funkcionirala kada bi netko stao s praćkom na Trg pa počeo nasumično gađati prolaznike i svakoga tko reagira zaposlio kao novu voditeljsku zvijezdu.

Spomenuta metoda super bi funkcionirala i kao zamjenski način odabira gostiju koje Vlahov dovodi u emisiju '7 dana' jer ovo što sada radi definitivno nema nikakvog smisla. Sinoć je tako, primjerice, u studio kao sugovornike koji bi mogli nešto relevantno progovoriti o događajima proteklog tjedna - doveo Ćiru Blaževića i dr. Nelu Sršen. Jest, jedna je od tema bila sukob Hajduka i Dinama, zbog čega je valjda doveo Ćiru, a jedna tema situacija u zdravstvu, o čemu je dvije-tri pametne trebala progovoriti poznata liječnica, no osim što je bilo i još tema, o kojima dovedeni gosti znaju otprilike koliko i svaki raspravljač u kvartovskoj birtiji (i ne moraju znati više), Vlahov je goste i pri razgovoru o onome zbog čega ih je pozvao prekidao u pola rečenice, odnosno nakon što bi uspjeli izgovoriti nešto supervažno poput: 'Naše zdravstvo je zapravo super, ali se sredstva loše raspoređuju'. Ideš.

Katastrofa s gostima-komentatorima, dakako, nije bila dovoljna, pa je u emisiji prezentirano još nekoliko začudnih momenata, kao što je prilog o poznatim osobama iz Livna (vjerojatno se svih STO rodilo u zadnjih sedam dana kada je to bilo toliko važno prikazati u emisiji), zamorno kukumekanje o narodnjacima u hrvatskim klubovima i birtijama (jer u 'bolja vremena' smo u tim klubovima/birtijama slušali samo konceptualne albume, eksperimentalni jazz i na francuskom pjevušili duboke stihove Jacquesa Brela?) i još nekoliko sprčkanih budalaština koje je svaki gledatelj s imalo nagona za samoodržanjem zaboravio pet sekundi nakon emitiranja.

Ljetni tjedni magazini HTV-a oduvijek su bili krš, tek su tu i tamo uspijevali izvući nešto malo iz materijala koji se nudi tijekom onoga što se lijeno voli nazivati mortsezonom, no kada ih se još k tome povjeri Petru Vlahovu, počnem osjećati stanovitu zahvalnost prema recesiji. Da je nema, zanemarila bih trošak kupovine novoga aparata i ekran na kojem mi se prikazuje tako nešto - mnogo pametnije iskoristila kao podlogu za rezuckanje luka u kuhinji.