Da su se u zadnjih nekoliko dana vanzemaljci odlučili spustiti u prijateljski posjet glavnome hrvatskom gradu, vjerojatno bi zaključili da ovdje živi brat-bratu stopedeset ljudi, i da ih je većina zaposlena u organima prisile te očuvanja reda i mira. Ili da se svi potpuno jednako oblače (i muškarci su). Grad je, naime, zjapio prometno blokiran i poluprazan, s tek tu i tamo kojim prolaznikom te dva-tri klinca koji su zaključili da je baš dobra fora spustiti se skateboardom niz prazan Zeleni val.

Sve je to, kao što samo vanzemaljci ne znaju, bilo zbog velebne i dugo iščekivane proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koju je, zaključili su gore spomenuti organi, najbolje što više izolirati od građana jer tko zna što puku može past na pamet. Bolje neka lijepo sjede kod kuće i prate razvoj situacije na televizoru, a ne da po gradu stvaraju sigurnosne probleme. Vidi samo one balavce sa skateboardom, majku im drsku!

Poslušni kakvi već građani i građanke Republike Hrvatske jesu, na kraju smo uglavnom i ostali kod kuće te gledali grande spektakl na televerzumima, a na televerzumima - cjelodnevna gnjavaža. Na javnoj televiziji Nađvinski i kompanija u onom nekoliko dana prije postavljenom studiju Enterprise palamude o tome što je Europa nama, a što mi njoj, komercijalci uglavnom puštaju regularni program, ali se svako malo javljaju s posebnim emisijama, koje se uglavnom sastoje od istog skupa isječaka snimljenih na generalnoj probi, od anketiranih prolaznika koji govore 'kak je sve to tak krasno', a sve to u podnožju ekrana krasi za stvaran kontekst apsurdni natpis SVE JE SPREMNO.

Sve je, naravno, bilo spremno samo za proslavu. Jučer se nitko od domaćih televizionara nije preduboko upuštao u analize toga je li sve i inače spremno za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. A za proslavu su, osim spomenute prometne blokade glavnoga grada i policije, najspremniji trebali biti televizijski novinari, koji su cijelu priču trebali nekako približiti gledateljima koji se nisu htjeli gužvati od jedanaest navečer na Trgu. Ti novinari, barem kada je riječ o javnoj televiziji, to nisu učinili.

271172,271148,271136,271098
Neću se sada previše osvrtati na samu priredbu koja je počela sat prije ponoći na Trgu. Svečana akademija k'o svečana akademija, s obaveznim (dosadnim) elementima smotre folklora, dramatičnih recitacija na razglasu, plesača u bijelom koji se povremeno grče po pozornici bez ikakvog spoznatljivog razloga (neurološke epizode?) te momenata za koje organizatori misle da su totalno moderni, a stari su trideset godina (grupno falšanje hita grupe Haustor iz tisuću devetsto osamdeset i lijeve). Tu i tamo bi uletio kakav simpatičan moment, poput zvončara ili projekcije hrvatskih znanstvenih izuma na fasadi iličkog nebodera, ali već u sljedećem bi ga pokopala neka pogrebno ubitačna dramatika, urlikanje 'Ave Maria' ili neizbježne govorancije. No sve je to bilo nekako i očekivano - nisam ni mislila da će pred združenim zborom europskih političara nastupati death metal bend niti se odviti ludi plesni party uz dubstep. Moglo je biti malo manje komorno, moglo je biti malo manje kompleksaški i ojkački, ali hajde. Osim toga, to nije u domeni televizionara, a ja komentiram njih.

HRT-ovci su, međutim, sasvim druga priča. Od njih jesam očekivala više. Primjerice, da barem uz svaku točku navedu o čemu je riječ ili, kada već to nisu bili u stanju (ili to nisu bili u stanju učiniti svaki put ni na vrijeme), da se barem oglase, čisto da ne mislimo kako su napustili svoja mjesta i odlutali nekamo u gomilu poneseni ganućem i teatralnošću trenutka. Neko sam vrijeme njihovo ni mu ni be čak tumačila time što, eto, možda od organizatora nisu dobili podatke o svim točkama, ali onda sam se prebacila na RTL i Novu i - vidi vraga! - ondje su se podaci o točkama više-manje pravovremeno prikazivali, a čak su se i voditelji oglašavali sa svojih komentatorskih mjesta. Bit će da su HRT-ovci ipak bili u transu. Jer, u redu, možda su komercijalci, pogotovo Bago i Ivana Petrović s NoveTV, malo previše brbljali preko programa, na trenutke čak i lutajući među rajom na Trgu te im postavljajući banalna pitanja u stilu kako vam se sve ovo sviđa, ali barem nisu zamrli s prvim taktovima programa, što je HTV-ovcima očito bio sinoćnji službeni izričaj.

Na kraju je, barem ako se mene pita, sve ispalo priličan antiklimaks. Nakon višednevnog čekanja na bogzna kakav spektakl, radi kojeg su se blokirale prometnice, angažirale jake snage policije i pogasila se sva rasvjeta na Trgu - dobili smo pomalo potuljeni slet, koji nam je Hrvatska televizija prikazala tek kao blejanje kamera u pozornice i okolicu, kao da prenosi otvaranje kakvog ljetnog festivala o kojemu nitko živ nema pojma. Kada su pirotehničari u ponoć počeli ispaljivati vatromet od kojega je čitav Zagreb tutnjao, kamere su prikazale svega nekoliko kadrova rascvjetalih eksplozija i onda se vratile švenkanju po nogama premijerove supruge i nijemom promatranju bijelih plesača na Trgu.

Možda je tako i trebalo biti. Možda su nam htjeli reći da je ovo, eto, proslava odlaska u nešto o čemu ni sami nemaju nikakvog pojma. Nisu nam, uostalom, uz svaku eksploziju vatrometa ili udar činela iz simfonijskog orkestra u mikrofon htjeli ispaliti: treća najviša stopa nezaposlenosti u Uniji, nakon svake točke podsjetiti na junk obveznice, zapitati se koliko je zadužen svaki veseli zvončar koji se s Trga odvezao u niskopodnom tramvaju i u velikom se finalu, uz uključivanje Teslina transformatora, upitati koliki smo postotak europskih fondova unaprijed potrošili financiranjem tog cirkusa. Možda su šutjeli zato što su zaključili da jučer jednostavno nije bio dan da se spominju takvi bedovi. Ali pokoju informaciju baš su nam i mogli pripomenuti.

Kako god bilo, mi smo jučer s televizijskim ojkanjem, zvončarima i govorancijama na Trgu ušli u Europsku uniju. Nije bilo baš onako veselo ni prpošno kako smo se nadali prije dvadesetak godina. No ako ništa drugo, klinci sa skateboardovima od danas mogu produljiti i malo dalje od Zelenog vala. Granice su im, kao što smo vidjeli u direktnom prijenosu, barem carinski otvorene. Pa neka im je sa srećom!