'Teško mi je sada pričati o Akiju, da pokušavam izvući bilo kakvo veselje. Tako jedan šokantan odlazak još uvijek nismo skroz procesuirali. Ujutro se budim i u nekom trenutku se sjetim da je to činjenica. Žao mi je da nije pisao jer bi njegova biografija bila opako štivo. Kada klinac dođe živjeti u neku potpuno nepoznatu sredinu s 19 godina, baviti se nečim što voli, o čemu ne zna puno, to je posebna priča', izjavio je Husein Hasanefendić Hus za RTL.hr.

Ni on tada, kazao je, nije znao puno o poslu, ali su imali veliku želju da to funkcionira i da uspiju.

'Kad je stigao u Zagreb, nije znao hrvatski i trebao je naučiti jezik, pa ima jedna dobra anegdota iz tog razdoblja - užasno mu se dopala ona kobasica jeger (jaegerwurst) i jednom prilikom, tek što je stigao, išao je u dućan i tražio 10 deka purgera, a onda mu je prodavačica rekla: 'Dečec, misliš na jeger?', što je on i pokazivao. Prepričao nam je to i umirali smo od smijeha', prisjetio se glazbenik.

Hasanefendić je ispričao i kako je Aki naučio hrvatski te da je čak uspio dobiti zagrebački štih u izgovoru. 'Makedonci cijeli život vuku taj neki pjev u govoru. On je uspio to nekako savladati i uspio je, naravno malo-pomalo, da se u njegovom pjevanju ne osjeća više da mu hrvatski nije materinji jezik. To je ozbiljna prepreka i to ljudi zaboravljaju koliko je teško. Tebi se može činiti da govoriš ispravno, ali izvorni govornici čuju te razlike. On je jedan od rijetkih koji je uspio izgubiti akcent, a čak je uspio dobiti i taj neki zagrebački štih u izgovoru', smatra Hus.