Otkad se pojavio u filmu Kontrola (Control) u kojem je utjelovio frontmena britanske grupe Joy Division, Iana Curtisa, britanski glumac Sam Riley je tek svojom najnovijom ulogom uspio zbaciti sa sebe stigmu asocijalnog pjevača iz Manchestera. U sjajnoj ekranizaciji bestselera Lena Deightona, odlazimo u Britaniju 1940-ih kojom vladaju nacisti. Sam Riley glumi priznatog londonskog detektiva Douglasa Archera koji se nalazi u vatri između SS-ovaca i britanskog pokreta otpora. Serija SS-GB trenutno igra na domaćoj streaming videoteci Pickbox, a evo što nam je Sam Riley otkrio o svome angažmanu u seriji i što je za njega značilo ovo iskustvo.

Što vas je najprije privuklo projektu SS-GB?

Više stvari. Oduvijek sam bio obožavatelj film noira, klasičnih scenarija i detektiva sa šeširom. Činjenica da ću raditi s njemačkim redateljem i njemačkim glumcima kojima sam se oduvijek divio bila je iznimno privlačna. Također, svidjela mi se ideja da ću se pojaviti u svakoj sceni. Ego je očito odigrao svoju ulogu u svemu tome! Na kraju, svidjelo mi se to što ću biti dio nečega što će ljudi gledati!

Recite nam nešto o svome liku Douglasa Archera.

Svidjela mi se činjenica da je Archer proturječan. On je detektiv Scotland Yarda, ali mora se uvjeravati da ne radi za naciste. Nije mu bilo dopušteno boriti se u ratu jer je imao rezervno zanimanje. Ostao je udovac tijekom nacističke invazije u Britaniji, sam sa sinom kojeg treba zaštititi.

Što su bile neke od važnih stvari koje su vam pomogle razumjeti lik Archera?

U početku si on govori da mu je posao na prvome mjestu te da treba postojati zakon i red. Govori si da, ako ne bude radio taj posao, sve će otići k vragu. Tako se uvjerava da radi na strani zakona i reda, a ne na strani nacista, no njegovi susjedi nisu uvjereni u to.

Recite nam još nešto o Archerovoj dvojbi.

On zna da je ono što nacisti rade loše, ali želi li on nastaviti brinuti se o svome sinu ili se boriti protiv režima? Kada nacisti prvi put dolaze u Britaniju, donose organiziranost i napredak poput izravnih letova od New Yorka do Londona. No kada počinju predlagati stravičnije i okrutnije ideje, Archer se s njima teško nosi. U središtu drame Archerovo je priklanjanje nacističkom svijetu i pitanje hoće li se ondje zadržati.

Hoće li gledatelji biti fascinirani pitanjem: Što bih ja učinio u toj situaciji?

Nedvojbeno. Mi u Britaniji znamo biti prilično samodopadni. U utakmicama u kojima igra Engleska protiv Njemačke engleski navijači pjevaju: Dva svjetska rata i jedno svjetsko prvenstvo. No da su stvari krenule nešto drukčije, možda bismo izgubili bitku za Britaniju. Da su se okolnosti drukčije posložile, nacisti bi pobijedili. U tom bi slučaju bilo veoma zanimljivo promišljati na način: Bih li ja bio na strani Pokreta otpora ili bih surađivao? Ovakve dvojbe čine SS-GB neodoljivim.

Kako je Pokret otpora prikazan u seriji SS-GB?

Nije prikazan kao domoljubna brigada Vladaj, Britanijo. Neki su od njih radikali koji su kadri naštetiti  civilima za svoje dobro. U Pokretu otpora postoje pojedinci koji su spremni na terorističke napade do onih koji stavljaju šećer u nacističke rezervoare goriva da im prirede neugodnost. Slojevit je, što ovu seriju čini sjajnom dramom.

Ideja da je Njemačka pobijedila u Drugom svjetskom ratu zastrašujuća je. Koji su trenuci, po vašem mišljenju, tijekom snimanja iznijeli tu ideju?

Nevjerojatan set imao je svakodnevno utjecaj na mene. Ima nešto jezivo u nacističkim uniformama i obilježjima. I dalje izgleda zastrašujuće kad imamo toliko umjetnika koji izražavaju svoj stav noseći žute zvijezde. Jedan takav umjetnik rekao mi je da je kao dječak tijekom rata bio stavljen na teretni vlak u Njemačkoj i sada je igrao ulogu obučen u odjeću koja se nije puno razlikovala od one koju je nosio i njegov otac. To je tako potresno da se ne može zaboraviti.

Ideja da je Churchill bio ubijen prilično je zapanjujuća, zar ne?

Nadam se da će ljudi shvatiti da je riječ o fikciji. Čudesna knjiga Lena Deightona vrvi detaljima o aktualnostima nacističke invazije. Izmješta se u jako puno pripovjednih detalja. Primjerice, da je Churchill putovao brodom kako bi se suočio s užarenom brigadom u Berlinu i da su britanske snage uspjele sačekati naciste u Colesteru dovoljno dugo kako bi omogućili kraljevskoj obitelji da pobjegne u Novi Zeland. U jednom trenutku u drami Huth koji, je SS-ov časnik, odbacuje ideju da je Churchill nedvojbeno pokazao znak pobjede ispred užarene brigade kao čistu propagandu. Tako da te informacije nisu bile istinite 1942.!

Zanima li vas ideja Drugog svjetskog rata kroz povijest, knjige, filmove?

Da. Ono protiv čega smo se borili čini se neupitnim. Borili smo se protiv nasilja i fašizma. Znate na kojoj ste strani bili, iako na početku serije SS-GB Archer to ne zna. Dok god su nam se nacisti suprotstavljali bilo je nečeg ujedinjujućeg za Britaniju. Mogli smo zaboraviti nakratko klasni sustav jer smo imali zajedničkog neprijatelja.

Mislite li da SS-GB odražava aktualne strahove koje ljudi imaju oko političkog raspoloženja u Americi?

Da. Izreka on je poput Hitlera često se rabila u posljednje vrijeme. Ali aktualna ideja da se optužuje jedan element društva za sve naše nevolje svakako je slična nekim idejama koje su postale nevjerojatno popularne u nacističkoj Njemačkoj. Živimo u čudnome svijetu.

Zašto je ideja drukčije povijesti tako zanimljiva?

Fascinantno je promišljati: Što ako? Nevjerojatno, postojao je britanski propagandni film o ovoj temi prikazan 1942. Temeljen na priči Grahama Greenea, Went the Day Well, smješten u godinu naše zamišljene povijesti. Riječ je o nacističkoj parapostrojbi koja stiže u malo englesko selo. Ponašaju se kao Britanci, ali zapravo su začetnici nacističke invazije. To je briljantan zastrašujući film. Ta je ideja fascinirala ljude tijekom Drugog svjetskog rata i još nas fascinira.

Imate dobre temelje u filmu, s Kontrolom koja se ističe. Čini se da televizija gubi svoj utjecaj i slaba je zamjena za filmsko platno. Što vi mislite o usponu dugometražnih televizijskih drama i bujici holivudskih zvijezda koje se u njima pojavljuju?

Kad sam prije deset godina dobio svoj prvi posao, veliko je platno bilo medij u kojem su svi glumci htjeli glumiti. Televizija je bila samo odskočna daska za veliko platno. No to se jako promijenilo u posljednjem desetljeću. Sada vidite nebrojeno mnogo filmskih zvijezda u TV serijama. TV zaista više nije slaba zamjena. Postoji toliko mnogo sjajnih glumaca koji glume na TV-u. Također, ljudi vole TV boxsetove i gledati više epizoda u sljedovima. Moji ih roditelji obožavaju. Rezultati pokazuju da takve stvari nisu dosegnule točku zasićenja.

Je li itko od tvoje rodbine služio u Drugom svjetskom ratu?

Jest. Oba moja djeda. Jedan je bio u trgovačkoj mornarici, a drugi je bio u europskoj vojsci. Nijedan nije o tome govorio. Jedan je od mojih djedova još živ, ima 94 godine. Još ima nevjerojatan prsten iz rata. Svatko od njih dobio je prsten načinjen od dijelova njemačke letjelice Stuka koja je oborena. Nažalost, moj će ga brat zadržati!

Bilo je mnogo filmova i dokumentaraca koji su se dotakli strahota koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu. Misliš li da društva i dalje mogu učiti kroz film i televiziju o povijesti kako bi mijenjala sadašnjost ili budućnost?

Kada TV dopire do gledatelja u pokušaju da im drži lekcije, tada je ja obično isključim. Ne sviđa mi se kad se bilo čime drže prodike, no smatram da nam najbolje na TV-u, poput serije SS-GB, može pomoći vidjeti stvari iz drugoga kuta.

Što vas je ponukalo da postanete glumac?

Odmalena sam htio biti poput ljudi koje sam gledao u TV dramama. To su bili prvi znakovi da želim biti glumac. Shvaćao sam stvari ozbiljnije nego moji prijatelji. Volio sam se prerušavati.

Kad su oni govorili: Sad ćemo igrati jednu igru, ja bih odgovarao: Bit ću vani za pola sata. Moram pronaći odgovarajući kostim. Sjećam se da mi je otac govorio da prestanem kad sam nekoliko tjedana bio odjeven u Lawrencea od Arabije. Htio je svoje ručnike natrag! Smatram da sam odabrao pravu profesiju.