Prije godinu dana Zlatarščanka Ivana Habazin ležala je u bolnici u Zagrebu, u kojoj su joj operirali štitnjaču. No i drugi put u karijeri, nakon 2014., postala je prvakinjom svijeta te se na najveličanstveniji način vratila sportu poslije operacije. Nedavno je ta srčana 28-djevojka osvojila IBO pojas pobjedom protiv Gruzijke Elene Sikmashvili prekidom u petoj rundi, nakon što je iz kuta gruzijske boksačice u ring bačen ručnik.

Sada, kada su se slegli dojmovi i emocije, fantastična hrvatska boksačica otkrila je kako je biti na tronu svijeta: 'Toliko sam u gužvi da se nisam još osvijestila. (smijeh) Ali ne osjećam se da sam na tronu svijeta, ovo je jedan korak prema tome. Cilj mi je ujediniti titule i pobijediti najbolje boksačice svijeta, a uspijem li u tom naumu, moći ću reći da sam na tronu svijeta.'

Izjavila je da je htjela odustati od boksačke karijere, pojasnivši nam to.

'Profesionalni boks je zaista drukčiji i put je trostruko teži nego u nekim sportovima, a pogotovo kada si u zemlji u kojoj za to nema nikakvog sluha. Kada ostvariš najveći rezultat u tome i to nitko ne prepozna, jako teško se održati i uspjeti. Za ovaj meč sve sam podredila tome. Fakulteti su na pauziranju, posvetila sam se samo treningu i bilo je to na sve ili ništa. Da sam izgubila, sigurna sam da se više nikad ne bih bavila boksom jer ostanak u Hrvatskoj vratio bi me još dublje na početak, a poraz bi mi vrlo vjerojatno zatvorio sva vrata koja je Bog otvorio', kaže.

Prije boksa bavila se raznim sportovima (nogomet, košarka, odbojka, stolni tenis...), a za boks se odlučila kad je imala 19 godina, nakon što je pogledala kultni film 'Rocky', i to četvrti dio. 'Gledala sam taj film po ne znam koji put i u jednom trenutku prošla mi je misao da bih mogla boksati, na što sam pomislila: 'Dobro, što je s tobom?' Nakon toga mi je došla misao da bih mogla biti i svjetska prvakinja i sama sam sebi rekla da nisam normalna, no četiri, pet godina nakon početka treniranja boksa postala sam svjetska prvakinja', izjavila je Ivana.

Ispričala je kako izgledaju njezini treninzi i kako se nosi s ozljedama. 'Boks je već nekoliko puta proglašen najtežim sportom na svijetu. Treninzi su jako teški i u prosjeku mi na dan ode od četiri, pet do sedam sati na njih, a sastoje se od trčanja, plivanja, specifičnih vježbi za snagu, brzinu, izdržljivost, eksplozivnost te boksačkog dijela. Nisam imala previše ozljeda, a ako se i dogodi koja, probam to što prije sanirati jer se duljim izbivanjem teško vratiti u pravu formu.'

Od okoline, iako je za našu sredinu još uvijek neobično kad se žena tako dobro snalazi u muškom sportu, ističe, ima samo pozitivne komentare i veliku podršku. O sve većoj zastupljenosti borilačkih sportova kod nas kaže da je bolje reći da sve više ljudi trenira borilačke sportove. 'Ali poštovanje prema tim sportovima je minimalno u slučaju institucija, što onda predstavlja velik problem za ostvarivanje rezultata, a sigurna sam da bi ih bilo jer imamo talentirane borce. Nadam se da će se to vrlo brzo promijeniti', naglašava.

Njezini najdraži sportaši su Vladimir Kličko i Cristiano Ronaldo. 'Za mene su to veliki radnici, pravi sportaši, disciplinirani, ostvarili su ogromne uspjehe gotovo ni iz čega, uz velik trud i odricanje, a na kraju krajeva, pomažu i drugima, što je lijepa gesta i motivacija', pojasnila je.

Godina 2017. bila je godina velikog povratka boksa na tron borilačkog sporta. Zašto je uopće bio u krizi i kakva je budućnost hrvatskog boksa te što treba učiniti da budemo još bolji, pitali smo je. 'U toj godini se poklopilo dosta zaista velikih mečeva koji su ponajviše zainteresirali javnost, ali odličnih boksačkih mečeva ima možda i u nižim kategorijama, no nisu bili previše eksponirani kod nas. U teškoj kategoriji odlaskom Klička otvorio se put drugim boksačima i tu nas čeka zanimljiv rasplet. Teško mi govoriti o boksu u Hrvatskoj, imamo zaista sjajne dečke, velike potencijale za velike stvari, a da bi to bilo uspješno, prva stvar koja se treba riješiti je financijski dio - ako su financije riješene, onda nema straha za napredak i uspjeh', tvrdi mlada sportašica.

Često ima sparing treninge s muškarcima. To je nešto teže, kaže, ali je svakako dobro za napredak.

Ivana ne krije to da je imala teško djetinjstvo. Bilo joj je deset mjeseci kad joj je tata poginuo u prometnoj nesreći, a dvije godine poslije mama Đurđica udala se za čovjeka s kojim Ivana nije bila u dobrim odnosima. Bila je vezana uz baku i pokojnog djeda, mamine roditelje koji su joj bili najveći oslonac. Uz sve teške i bolne trenutke, našla je snagu kako sve prebroditi i danas govori o tome s puno nade, vjere i optimizma.

'Kad gledam unazad, više ne bih rekla da sam imala teško djetinjstvo jer ima puno gorih stvari. Nije bilo savršeno, ali mislim da me sve to oblikovalo u osobu kakva sam danas i vjerojatno je to u meni stvorilo borbeni duh. Ono što mi daje snagu je vjera, a Bog je moja snaga', govori Ivana. Nakon osnovne škole otišla je u samostan kako bi postala - redovnica. Iako je odrasla u obitelji vjernika, vjera joj je postala važna tek nakon duhovnih vježbi i ubrzo je shvatila da želi poći u samostan. Nakon četiri godine donijela je odluku - otići. Shvatila je da to nije način života kojeg bi se mogla pridržavati do kraja života.

'Život u samostanu je zaista totalno drukčiji život. Postoje pravila ustajanja, spavanja, molitve, mise, radnih aktivnosti i drugih obaveza. Kad sam izašla, bilo mi se teško priviknuti na drukčiji način života, no sve u svemu, to je ogromno iskustvo', navodi.

Duhovnost i dalje igra važnu ulogu u njezinom životu. 'Vjera je dublji odnos, bez obzira na međuljudske odnose. I ja sam samo čovjek i svaki dan treba ustrajati u vjeri. Naravno da mi se događalo da se udaljim od molitve, od Boga, ali na kraju krajeva, najveći mir i sigurnost nalazim u molitvi, ispovijedi, misi i ova pobjeda je Njegova nagrada', poručila je.

Svestrana 28-godišnjakinja diplomirala je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a potom upisala specijalistički studij na Visokoj školi diplomacije i međunarodnih odnosa Dag Hammarskjöld. Studira i na Pravnom fakultetu. 'Što se tiče fakulteta, na diplomaciji imam još pet ispita i diplomski i to se nadam riješiti ove godine. Pravo stoji već nekoliko godina, ali prvo ću ovo riješiti, a onda se angažirati oko prava', rekla je Ivana, dodajući da slobodno vrijeme najradije provodi gledajući filmove, spavajući te u društvu pasa Justina Biebera i Rockyja Juniora.

Od glazbe najviše voli slušati klape i klasičnu glazbu. 'Što se tiče literature, zaista volim različite stvari. Jedna od najdražih mi je 'Sunce' Ivana Aralice, a trenutno čitam zadnji dio 'Stockholmske trilogije' Jensa Lapidusa', otkrila je.

Iako joj muškarci često prilaze, još uvijek je, kaže, slobodna. Na pitanje kakav je muškarac može osvojiti, spremno i smijući će reći: 'Kopija Vladimira Klička.'

I Ivana je, poput njezinih sportskih kolegica Janice Kostelić i Blanke Vlašić, operirala štitnjaču. Nakon operacije se, kaže, preporodila i danas se super osjeća. 'Zapravo je nevjerojatno to kako jedan tako mali organ ima jednu od najznačajnijih funkcija za organizam', napominje.

Kako slovi za jednu od najzgodnijih domaćih sportašica, zanimali su nas njezini beauty rituali. 'Photoshop! (smijeh) Teško mi je govoriti o nekim ritualima jer ih zaista nemam, no svakoj ženi je bitno da se uredi i nanese make up, a što se toga tiče, najviše volim kozmetiku Mac', otkriva. Nije, ističe, baš osoba koja prati modne trendove. 'Čak ni ne volim šoping. Jednostavno kupim nešto što mi se svidi. Najviše vremena provodim u ležernom izdanju i trenirkama jer mi je to ipak u opisu posla, no u posebnim situacijama biram ženstveno izdanje', priznala je.

Ne razmišlja i ne vidi se u trenerskom poslu jednog dana, no otkrila nam je svoje planove. 'Posvetila sam vrijeme i ambicije, uz ovaj sportski život, intelektualnom razvoju, tako da ne znam što će biti u budućnosti. Svakako ću raditi nešto u tim smjerovima koje završavam', poručila je Ivana.