Voditeljica i urednica jedne od gledateljima najomiljenijih emisija, progovorila je o napornoj i stresnoj godini, ali i priznala kako ona funkcionira u doba korone i potresa. Ivana Paradžiković je otkrila i u kojim trenucima ona izlazi na teren, što ju dovodi do ruba plača i ostaje li u kontaktu s protagonistima 'Provjerenog'
'Godina i mjere i pandemija… razbile su našu jezgru. Radimo od doma, ne viđamo se, ne družimo se, a to može biti pogubno za funkcioniranje redakcije. No, stišćemo zube i prilagođavamo se... čak do te mjere da nas ni samoizolacija ne može onemogućiti u našem poslu', rekla je Ivana Paradžiković za Jutarnji list. Pojasnila je da kad su kolege Malbaša i Grbeš dobili koronavirus, svima je određena samoizolacija pa su dvije emisije uspjeli odraditi na taj način. Novinari su intervjuirali sugovornike putem videopoziva, a ona je snimila emisiju iz svog dnevnog boravka.
Ponekad je se može vidjeti i u ulozi novinara. Evo kad se odlučuje za teren.
'Prošle godine, kada nas je zadesio onaj prvi potres, fotografija koju sam vidjela ispred Petrove bolnice me toliko pogodila da sam znala da ja moram ispričati tu priču. To je, zapravo, bio moj prvi dokumentarac. Priča o potresu, kroz oči onih koji su u to vrijeme bili u Petrovoj bolnici, gdje se doslovno dogodilo čudo. Oni najmanji, najkrhkiji, bebe iz inkubatora, morale su biti ručno intubirane i preseljene izvan zgrade, ali kako nisu imali kamo, smjestili su ih u zaštitarsku kućicu, gdje su im se liječnici i sestre doslovno borili za svaki udisaj.
U tom je trenutku na dvorištu bolnice masa ljudi, televizijske kamere, ali zapravo nitko od njih nije svjestan što se događa odmah do njih, u zaštitarovoj kućici, dva sa dva. Dvadesetak beba, desetak liječnika i sestara. I ono najnevjerojatnije od svega, niti jedna beba nije imala nikakve posljedice ni komplikacije. I sad se ježim dok pričam o tome, to je stvarno filmska priča, a ti ljudi su istinski heroji', prisjetila se urednica i voditeljica 'Provjerenog'.
Najemotivniji trenutak bio je, kaže, nakon snimanja. 'Roditelji, koji zbog mjera nisu smjeli do svojih palčića, i to pazite, od poroda, ni svjesni nisu bili da ćemo se nakon intervjua popeti na odjel i da će to biti trenutak kada će ponovno vidjeti i pomaziti svoje dijete. To je neopisiv osjećaj. Suze mi sada idu kada ga se sjetim. Takvi trenuci, ti djelići sreće koje proživiš kroz tuđe živote, ovaj posao čine fenomenalnim', poručila je.
Dogodi joj se, kaže, kad zaključuje emisiju i snima najave za priloge da je na rubu plača i da jedva izgovori neku rečenicu do kraja. 'Ponekad mi znaju savjetovati: pa to je samo posao, nemoj se toliko davati... To možda neki mogu, ja ne. To nije moj način. To jednostavno nisam ja. Sve ili ništa. Voli i izgori. Nema zadrške, kalkulacije i povlačenja ručne', priznaje.
Do sutra bi, rekla je, mogla nabrajati poimence s kim su sve u kontaktu od dosadašnjih protagonista koji su prošli kroz 'Provjereno'. 'To je posve razumljivo, jer nama to nisu samo odrađene priče, nama se u jednom trenutku životi isprepletu. Oni postanu dio naših života, kao i mi njihovih', pojasnila je Ivana Paradžiković.