Proslavljeni skijaš danas je savjetnik hrvatske skijaške reprezentacije, a njegovi savjeti itekako dobro dođu nekim novim generacijama, poput Filipa Zubčića i Zrinke Ljutić. Sada je otkrio kako danas gleda na skijanje, kakav ima odnos sa sestrom, ali i detalje iz svog privatnog života
Gostujući u emisiji 'Briefing' u studiju Hanza Medije, nekadašnji skijaš, danas savjetnik hrvatske skijaške reprezentacije Ivica Kostelić progovorio je o mnogim stvarima, pa je tako otkrio i zanimljiv detalj o svom ocu Anti.
'Otac Ante je aktivan i u 83. godini života. On je rekao da ne postoje mladost ili starost nego samo strast prema životu', rekao je Ivica Kostelić i potom otkrio detalje o svom odnosu sa sestrom Janicom.
'Janica i ja smo i danas jako bliski. Nekada je skijanje bilo naš život. Sve što smo radili bilo je povezano sa skijanjem. Svatko danas ima svoj put i jedino mi je jako drago da smo u dobrim odnosima, da nam obitelji rastu paralelno, da su vršnjaci. To je veliki blagoslov za sve nas.'
Danas je angažiran kao savjetnik hrvatske skijaške reprezentacije i pomaže nekim novim naraštajima, uključujući Filipa Zubčića i Zrinku Ljutić. Za njih kaže kako prihvaćaju savjete, pa je sretan kada vidi da je na taj način imao barem mali udio u rezultatu. Iako je prošao mnoge uspone i padove, priznaje kako ne bi imao ništa protiv da se neko od njegovo četvero djece jednoga dana odluči baviti profesionalnim sportom. Iz osobnog isustva smatra da je u takvom životnom odabiru puno više dobrih negoli loših strana.
'Za mene je slava lakmus papir za budale. Kada ljudi postignu uspjeh, često se promjene. To je jako nezgodno. To je tužno.'
Kada je o glazbi riječ, priznaje da je o njoj najviše naučio od oca koji je uvijek nosio gitaru sa sobom pa bi svirali. 'Moj djed po ocu je svirao sedam instrumenata. Kod kuće smo imali klavir i glazba je uvijek bila prisutna', rekao je Ivica Kostelić i dodao kako je njegovim, uskoro jednogodišnjim blizankama, Jani i Kati, njegovo sviranje omiljena uspavanka:
'Kada ih ništa drugo ne može smiriti, ja uzmem gitaru u ruke i odmah se smire.'