Dokumentarni film 'Poljubite budućnost' ('Kiss the Future'), zanimljiv je filmski projekt koji je otvorio prošlogodišnji Sarajevo Film Festival, gdje je osvojio nagradu publike za najbolji dokumentarni film
Film redatelja Nenada Čičina-Šaina u kojem se pojavljuju Bono, The Edge, Adam Clayton, Bill Clinton, Christiane Amanpour, Mirsad Purivatra, Vesna Andree Zaimović, Senad Zaimović, Enes Zlatar, Alma Catal Hurem, Boris Šiber i Srđan Gino Jevđević je s velikim uspjehom prikazan i na prošlogodišnjem Berlinaleu, sad je dostupan i na Max streaming platformi.
Producenti filma o najtežim trenucima Sarajeva tijekom opsade 1990-ih su Matt Damon i Ben Affleck za Pearl Street Films i Sarah Anthony za Good Wolves Production.
Dokumentarac Nenada Čičin-Šaina daje neslužbeni, nelicencirani pogled na noćnu moru Sarajeva i način na koji je rock glazba održavala ljude i nadu na životu: svirke i diskoteke koje su se događale u razorenim sarajevskim garažama i skloništima, dok je rat bjesnio 'na površini'.
U jednom je ranijem intervjuu Čičin-Šain otkrio što ga je potaknulo za snimanje ovog dokumentarca.
'Nadahnula me je želja ispričati priču o tome što se može dogoditi kada postanemo toliko podijeljeni', rekao je Čičin-Šain.
U Varietyju je Matt Damon, jedan od producenata, kazao kako je rad na film započeo baš u isto vrijeme kad je Rusija napala Ukrajinu.
'Sličnosti između onoga što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji i onoga što se sada događa s Ukrajinom su zapanjujuće i pomalo jezive. I jedni i drugi uključuju političare koji počinju sukob, a oba rata imaju nedužne civilne kao žrtve. A ruska invazija na Ukrajinu imala je veliki utjecaj na ljude koje smo intervjuirali u Sarajevu. To im je zbilja izazvalo PTSP, dakle, ne samo da smo ih tražili da nam daju svoja sjećanja na vjerojatno najužasniji trenutak u njihovim životima, već smo ih tražili da to učine u trenutku kada se ista stvar događa u Europi, ne tako daleko. Jako sam im zahvalan što su nam dopustili to kako bi ispričali tu priču', rekao je Damon.
Dodao je i kako film ima veliku poruku te je važno da ga svi vide.
'Osim što nas to podsjeća da se ovakve stvari, besmisleni glupi rat, može dogoditi bilo gdje, također pokazuje snagu ljudskog duha u najtežim trenucima. Ovi nevjerojatni ljudi živjeli su pod opsadom duge četiri godine. Ipak, nekako su uspjeli preživjeti, čak i napredovati, jer su svoju energiju usmjerili na stvari koje nas vežu, a ne razdvajaju. Glazba, umjetnost i drugi kreativni segmenti su stvari koje nas mogu spojiti i to i čine. A ako smo zajedno, ništa nas zapravo ne može poraziti. Ljudi žele vidjeti film baš zbog toga i da ih podsjeti kako možemo poraziti bilo što, čak i najmračniju prijetnju, sve dok smo zajedno', smatra Matt Damon dodajući kako i čin otpora može značiti stvaranje umjetnosti.
Riječ je o filmu koji se bavi gradskom alternativnom scenom, koja je koristila glazbu i umjetnost kako bi izazvala promjene i privukla svjetsku pažnju, a poslijeratni koncert grupe U2 održan 1997. na stadionu Koševo u Sarajevu bio je proslava teško osvojene pobjede grada nad nacionalizmom.
'Postoji toliko toga što film može napraviti, a i to da emocionalno utječe na ljude. Ovo je upozoravajuća priča kako bi svi vidjeli što se dogodilo u mojoj zemlji', rekao je Nenad Čičin-Šain.
O filmu je Peter Bradshaw, poznati britanski pisac i filmski kritičar u The Guardianu između ostalog napisao kako je dokumentarac zanimljiv podsjetnik da je upravo ta 'naivna, ahistorična, neodrasla kvaliteta rock glazbe, njena mladost, njena bezobraznost, njezin idealizam, ono što ju je učinilo tako moćnom i tako uključivom'.
U filmu je prikazana i priča o američkom novinaru i filmskom redatelju Billu Carteru, članu grupe humanitarnih djelatnika u Sarajevu, oduševljenog Bonom Voxom koji na MTV-ju govorio o ratu u BiH. S nevjerojatnom upornošću, Carter je dobio intervju s Bonom za bosansku TV, potaknuvši bend za poseban pothvat - intervjue s ljudima iz BiH putem satelitske veze tijekom njihove glasovite Zoo TV turneje 1993. i konačno inspirirajući bend za organizaciju velikoga koncerta u Sarajevu 1997. uz podršku lokalnih bendova i ženskog zbora, nakon Daytonskog mirovnog sporazuma.
'Bio je to trenutak koji je pokazao da ovaj grad nije poražen. Jedan narod koji pjeva jednim glasom', opisao je kasnije taj prizor redatelj Čičin-Šain.
Film opisuje iskustva ove kreativne zajednice, koja je nastavila raditi, stvarati i živjeti u gradu tijekom cijele opsade. Kako blokada traje godinama, življenje postaje čin obrane, a rock i punk muzika inspiriraju i odvlače pažnju od svakodnevnog užasa granata i snajpera. Izvršni producenti filma su Drew Vinton, Madison Ainsley, Alan Moloney, Jennifer Pitcher, Nenad Čičin-Šain i Bill S. Carter, dok scenarij potpisuju Nenad Čičin-Šain i Bill Carter.