Vjerujem da nikoga, pa ni Jadranku Kosor glavom bez brade, nisu iznenadili rezultati jučerašnjih izbora. Gubitnici nisu neutješno ridali u jastuk s goblenom šahovnice, pobjednici nisu skinuli Milanki Opačić štiklu i iz nje pili šampanjac, a ni birači se nisu odali kojekakvim izgredno-strastvenim oblicima ponašanja. Sve je nekako prošlo u atmosferi iz rubrike idem-prošetat-pesa-i-glasat, pri čemu su i sami birači vrlo dobro znali kako će sve završiti, uglavnom zahvaljujući čitavoj artiljeriji istraživanja koje su mediji već tjednima prezentirali triput dnevno, kao da dijele antibiotike. Željno se iščekivala tek nadurena reakcija Jadranke K. kada joj stranka ne osvoji saborsku većinu i dotična je, naravno, ispunila sva očekivanja. Durnjava-fest s optuživanjem svih osim same sebe za izborni poraz te vrtićko 'e-baš-vam-neću-čestitati' isporučeni su točno po rasporedu i tko dotad nije zaspao od dosade, mogao je mirne duše otići u krevet.

E, ali televizija nije medij koji lako prihvaća izbore na kojima je najveći događaj haljina Milanke Opačić i slavonski bećarac u sjedištu HDSSB-a. Nije ni medij koji će se lako pomiriti s izborima na kojima najveća iznenađenja dolaze iz redova malih igrača, s kojima tek ne zna što bi ako su smjerni umirovljeni svećenici visokomoralnog profila. Kada nema materijala o kojemu bi se pričalo do dugo u noć i kada nema vidljivog ekscesa među velikim igračima, televizionari će sve to već nekako pokušati stvoriti. Pa su to sinoć i činili. HTV je odlučio nastaviti u stilu predizbornih sučeljavanja, u studiju smještajnog kapaciteta oveće jadranske apartmanske kuće, gdje su Hloverka Novak Srzić i Mislav Togonal trčkarali s onoga kraja stola na kojemu se smjestilo pet-šest uglednih stručnjaka, intelektualaca i Slaven Letica pa do velikoga videozida na kojemu su se javljali dopisnici iz stranačkih stožera. Negdje po strani vrebao je Damir Smrtić s izvješćima o izlaznim anketama i ukratko, cijela je situacija opako nalikovala prizoru iz filmova o Drakuli, kada mladi knjigovođa stigne u transilvanijski dvorac pa ga čudnovati jataci odsutnoga gazde smjeste na jedan kraj golemoga stola i onda oko njega trčkaraju izvodeći doista čudne manevre i ponašajući se krajnje sumnjivo.

Nešto drugačijem stilu pribjegla je NovaTV, koja je u studio nalik komandnom mostu Enterprisea, ali skupljem i modernijem, smjestila Mislava Bagu, stol primjerenije veličine i samo dva gosta, Andriju Hebranga i Željku Antunović. Rezultate izbornih anketa također je prezentirao sam Bago lebdeći uz trodimenzionalnu simulaciju saborskih klupa ko lik u nekoj doista bizarnoj Nintendo igrici. I Bagi su se, naravno, u studio javljali izvjestitelji s terena dajući malo dinamike prebrojavanju glasova i blentavim pitanjima koja su nakon prvih sat vremena priče nastupila zbog pomanjkanja pravoga materijala za raspravu, ali i dalje je ostao prevladavajući dojam da bi Nova izbore zapravo najradije popratila jednim CGI-crtićem. I 'Larinim izborom', dakako, čije emitiranje nije izostalo čak ni u izbornoj noći.

Izvjestitelji s terena, odnosno iz stranačkih stožera bili su posebna priča, a njihova se posebnost ocrtavala u činjenici da je bilo doista teško razlikovati one koji se javljaju HTV-u od onih koji se javljaju Novoj. Svi su, naime, trubili jedno te isto i glavne su im teme bile: a) kvaliteta ponuđenih akuski u pojedinim stožerima, b) redkarpetsko nabrajanje poznatih ličnosti koje su svratile na tulum/bdijenje te c) tu i tamo koja riječ o izborima s pojedinim licima izvučenih sa stranačkih lista. U legendu je jedino ušla HTV-ova Tatjana Munižaba, a i to ne bi (jer se ni po čemu drugome nije izdvajala iz gore navedenoga) da se internetom nije proširila slika na kojoj uz Milanku Opačić stoji na paketu papira, valjda zato da kamerman zbog razlike u visini ne bi morao snimati suviše umjetničke rakurse.

RTL je, kada se sve zbroji i oduzme, zapravo postupio najpametnije i najprimjerenije situaciji. Izborima su se bavili do 21 sat, nisu ni pozivali vojsku intelektualaca da bi im objasnili da je vani nedjelja niti su igrali Nintendo na Enterpriseu, nego oko devetke objavili fajrunt do malo prije ponoći i pustili film 'Banditi'. Iznenađujuće za televiziju čija se ponuda domaćeg sadržaja uglavnom svodi na blic-vijesti i kasnonoćne vidovnjake, ali takvim su postupkom (a bogami i naslovom filma) pokazali da jedini razumiju značaj upravo protekle izborne noći. Promjena koju su građani Hrvatske dugo priželjkivali dogodila se, naime, točno u onakvome ozračju u kakvome svi već dugo živimo: teškom, umornom, dosadnom, siromašnom i sumornom. Kratkoprugaški sprintovi uz Drakulin stol i high-tech preseravanje sa specijalnim efektima jednostavno se u to nikako ne uklapaju.