'Progovorile su žene, ali i muškarci, i to ne samo iz jedne profesije. A progovoriti o onome što te obilježilo i što tako bolno i razorno utječe na osobu nije nimalo lako, ali je važno i daje nadu da kao društvo možemo učiniti nešto o pitanju akumuliranog problema koji se ne smije minorizirati ili stavljati pod tepih', ispričala je Jadranka Đokić za Slobodnu Dalmaciju. Kaže da ne zna postoji li djevojčica, dječak, cura, mladić, žena ili muškarac koji nije doživio neki oblik zlostavljanja, uznemiravanja, neugodnosti ili straha zbog nečijeg neprimjerenog ponašanja'.

'Bilo da se radi o ucjenjivanju, primoranju ili potpunom ignoriranju onoga što ti želiš, dobacivanju, objektivizaciji i komentarima, tzv.' šalama i pošalicama' u radnom okruženju, na koje se ne reagira ili se čak smatraju prihvatljivim komplimentima. Svaka osoba ima svoje granice osobnog, psihičkog i fizičkog prostora koje treba moći komunicirati bez straha od posljedica. Hrabrost i snaga da ljudi iznesu na svjetlo nešto s čim su tako dugo preživljavali je veličanstvena. Potpuna podrška, razumijevanje i ljubav s moje strane usmjerena je prema njima, kao i svima onima koji ne žele o tome govoriti', isstiče glumica. Smatra nužnim pustiti ljude i ostaviti prostor da sami, u svoje vrijeme s dubokim osjećajem sigurnosti i zaštićenosti mogu podijeliti traume koje su im prouzročene s pozicije moći.

I dalje, ističe, pronalazi smisao u bavljenju glumom. 'Nudi mi i prostor za osobni rast i razvoj, preispitivanjem vlastitih mišljenja i predrasuda mogu proširiti svoje, možda i tuđe vidike. To nije usamljenički rad već uvijek podrazumijeva manju ili veću grupu pojedinaca koje ne odabireš sam, što zna biti zahtjevno, ali i sjajno, kada se bez obzira na međusobne razlike ili estetsko-umjetničke preferencije uspije postići zajednički jezik i težnja ka istom cilju', pojašnjava.

Ove krizne situacije pokazuju, smatra i koliko je krhka pozicija kulture, 'duhovna hrana koju donosi ulazi u kategoriju onih djelovanja koja nisu nužna za preživljavanje iako, znamo, da bez nje ne možemo'. 'Za mene je i sva dodatna javna pažnja, mimo onoga što radim, teret koji me stavlja u poziciju 'moranja' i fokus kojeg nisam željna', priznaje.

U prošloj godini za nju je, rekla je, bilo koliko teškog, toliko i lijepoga. 'Upoznala sam zanimljive, nove ljude kroz virtualni svijet, vodila neke interesantne razgovore, našla sam se u novim situacijama koje su od mene tražile brzo snalaženje, veću koncentraciju i brigu. Kristalizirali su se i mnogi odnosi, a potreba za zajedništvom i međusobnom podrškom se intenzivirala. Godina 2021. vjerojatno neće biti lakša. To treba znati, treba biti spreman, strpljiv, pojačati empatiju, suosjećanje, ljudskost na maksimum i aktivirati svu potrebnu snagu koja je potrebna kako bismo utjecali na sebe u svakom smislu', tvrdi.