Više sam se puta u zadnjih nekoliko godina, pogotovo u prethodnih tjedan-dva zapitala postoji li ijedan običan građanin kojemu je jasna situacija u Siriji. Pritom, naravno, ne mislim na one koji po društvenim mrežama tvrde da znaju oni točno tko tu koga pa s velikom žustrinom, katkad i nadmenošću svima ostalima objašnjavaju koliko su slijepi pa ne vide da je sve to djelovanje zlih (umetni narod ili organizaciju po izboru). Takva objašnjenja ne računam. A svih ostalih je toliko da mi se sve pobrkalo.

Zanimalo me zato kako će 'Global', HTV-ova vanjskopolitička emisija koju uređuje i vodi Zdenka Kardum pokriti situaciju u Siriji jer je nekoliko dana prije najavljivano da će to biti glavna tema emisije. Zanimalo me to zbog razloga iz prethodnog odlomka, ali i zato što vanjskopolitičke emisije HTV-a generalno imaju pristojan 'zdravstveni karton' i uglavnom su obilježene profesionalnim, premda pomalo samozatajnim pristupom obradi tema. Čak bi se moglo reći da je na primjeru nekih emisija i projekata vanjskopolitičke redakcije posebno vidljivo što novinari HTV-a mogu kada im nad glavom ne visi pritisak domaćih političkih užasa. Nečast iznimkama, dakako, jer i ondje ih ima. Moglo bi se u tom kontekstu štošta reći i o tome da se te emisije, unatoč tome što su uglavnom dobre i profesionalne, ponekad i inovativno zamišljene (kao, recimo, 'Paralele') skoro svake sezone mijenjaju, ali o toj neobičnoj pojavi nekom drugom prilikom.

Kako je, dakle, 'Global' pokrio temu Sirije i je li mi nakon emisije išta jasnije? Na drugi dio pitanja ne mogu baš odgovoriti gromoglasnim DA, ali razgovor s političkim analitičarom i politologom Vedranom Obućinom definitivno je bio dobar potez. Između njegova dosta dobro upućenog viđenja situacije i dobro postavljenih pitanja Zdenke Kardum našlo se i poneka nova ideja i tumačenje svega što se zbiva u Siriji, a dosta je dobar potez bilo i prenošenje potresnog priloga televizije France 24 iz Mosula, koji je gledateljima koji su možda proteklih dana stekli dojam da je rat u Siriji = samo Alep dao malo širi uvid u borbe između raznih postrojbi na tom području.

Nije se, dakako, u 'Globalu' dogodilo ništa prijelomno prosvjetljujuće, u emisiji nam nisu ponudili nikakvo konačno 'ispravno' tumačenje utjecaja ovih ili onih sila na Siriju, ali to je zapravo dobro. I uvodnim komentarima prije priloga i u samim prilozima emisija se držala osnovnih terenskih činjenica, čak u jednom trenutku posebno ističući da se u posljednje vrijeme čuju brojna tumačenja krize u Siriji koja nastoje svratiti pozornost s činjenice da je osnova cijele priče ipak u samoj Siriji - ondašnjem režimu i političkoj situaciji. Nisu, naravno, propustili spomenuti i one 'vanjske igrače' - u razgovoru s Obućinom jasno su istaknuti Rusi i Amerikanci kao prilično važni faktori u krizi, ali sve je ostalo bilo na razini opisa činjeničnog i terenskog stanja. Podaci, opis, prikaz - pa sada vi sami zaključite.

Zaključke je, naravno, ponekad vrlo teško, čak i gotovo nemoguće donijeti pa gledatelji često ne vole takav pristup, nego su im draži oni koji nude tumačenja, a protiv nametnutih tumačenja bune se samo onda kada nisu obojena onom ideologijom i uvjerenjima koja i sami zastupaju. No iako suosjećam s potrebom da mi se komplicirana situacija objasni i razjasni, ipak sam zadovoljna s 'Globalovim' prikazom situacije u Siriji. Profesionalno, nepristrano, činjenično - možda na trenutke pomalo suhoparno, ali ne bih se na toj kritičkoj primjedbi previše zadržavala zato što ni sama ne znam kako bi se to uopće jedan užasan ratni pakao mogao učiniti zanimljivijim.

Očekivati da nam jedna televizijska emisija razjasni trenutačnu situaciju u Siriji otprilike je jednako pametno kao i očekivati da nas televizija u sat vremena nauči govoriti arapski. Nije uopće pametno. No u domeni onoga što može učiniti, 'Global' je sasvim solidno odradio svoj posao. Kamo sreće kada bi i emisije koje se bave domaćom politikom slijedile isto načelo, pa postale nepristrane, činjenične i opisne, bez ikakvih nagnuća na bilo koju stranu i bez ikakvih ideološki obojenih komentara. Možda bi to bilo suhoparno, ali malo suhoparnosti u kontekstu sveopćeg 'živopisnog' političkog cirkusa možda bi nam i dobro došlo za pročišćavanje moždanih vijuga.