Supkultura kao protuteža mainstream kulturi donosi svoj skup normi, vrijednosti i obrazaca ponašanja, a najčešće se kod mladih vezuje uz određene glazbene pravce (metalci, gotičari, pankeri)... 

Premda se često kroz medije stječe dojam da su nekad popularne supkulture, osobito one vezane uz rock glazbu, potpuno iščezle, dr.sc. Benjamin Perasović, autor knjige 'Urbana plemena: sociologija supkultura u Hrvatskoj', objasnio je da su na supkulturnoj sceni uvijek postojale plime i oseke.

Sve supkulture prolaze kroz zanimljive transformacije

'Postoji medijska mistifikacija i eksploatacija supkulturnih stilova, što često dovodi do potpuno pogrešne percepcije, primjerice današnji mladi mogu misliti kako su šezdesetih godina dominirali hipiji i drugi akteri tadašnje rock kulture, sedamdesetih su navodno glavni bili pankeri, pa osamdesetih neki novovalci i slično, ali stvarnost je dosta udaljena od takvih generalizacija. Prije svega, supkulture su uvijek bile u manjini, čisto statistički i po definiciji riječ je o manjini mladih, većina nikad nije pripadala profiliranim supkulturnim stilovima, ni šezdesetih, ni sedamdesetih, ni osamdesetih, ni devedesetih, pa ni danas. Isključivo je medijska prezentacija ta koja stvara pogrešan dojam. Posebno je kod nas bila razvijena ta mistifikacija osamdesetih godina, iz koje proizlaze poznate lamentacije o tome kako su 'osamdesete bile super i urbane i rokerske i kreativne, a danas su zavladale cajke i nema više te urbane spike', međutim sociologija supkulture se ne može zadržavati na tako površnim zaključivanjima', objasnio je Perasović.

Perasović je naveo da sve supkulture s godinama prolaze kroz zanimljive transformacije.

'Kad je riječ o plimi i oseci, sjetimo se situacije sredinom i krajem devedesetih, pa prema prvoj polovici dvijetisućitih - u Zagrebu je bilo nekoliko tisuća ljudi na punk sceni, a metalaca je bilo pedesetak; kako je vrijeme prolazilo, punk scena je spala na pedesetak ljudi, a metal scena ponovo narasla na nekoliko tisuća. Glazbeni zajednički nazivnici, poput punk, metal, dark/gothic, rap, trance, dub i mnogi drugi, prolaze kroz dva paralelna procesa: s jedne strane je fragmentacija, a s druge strane je crossover. Fragmentacija znači da je za dio aktera prijašnji zajednički nazivnik postao preširok, primjerice kada su se od klasičnog heavy metala odvojili speed, death, trash, ili kada je iz punka nastao s jedne strane Oi! punk, a s druge strane crust, ili kada je iz zajedničkog nazivnika trance glazbe nastao s jedne strane progy, a s druge full on i mnogi slični primjeri. S druge strane je proces crossovera koji spaja prethodno nespojive pravce, pa su tako nastali spojevi hard core punka i metala, metala i rapa, nastao je break-trance krajem devedesetih i tako dalje, popis je jako dugačak. Većina supkulturnih stilova preživjela je do danas, u svoj svojoj različitosti, dinamici, plimi i oseci, (ne)ovisnosti o medijima, tržištu, lokalnom kontekstu', rekao je Perasović.

Glazba kao izvor identiteta

Ugledni sociolog smatra da je većina supkultura vrlo žilava te su preživjele sve do danas. 

'Svi već spomenuti zajednički nazivnici su opstali, uz mnoge druge koje nismo spomenuli, a to su razne porodice elektroničke glazbe, razni podstilovi reggae i dub glazbe, raznovrsni rokerski revival pokreti, primjerice nekoliko načina da se acid rock i psihodelija s kraja šezdesetih vrati na scenu preko nasljeđa rock kulture, a ne samo preko elektronike, također i crossover rokerske i elektroničke tradicije… Iako ste me pitali samo za glazbu, moram spomenuti i supkulture koje nisu primarno vezane uz glazbu, ali se čvrsto drže, poput navijačke, ultras supkulture, o kojoj često postoji snažna kampanja moralne panike i izljevi medijsko-političke netrpeljivosti, a također brojne manje supkulturne scene vezane uz pojedine sportove, poput surfa, skejta, snowboardinga, brdskog biciklizma, BMX scene itd.', smatra dr. Perasović.

Objasnio je da i danas ima mladih kojima je glazba izvor identiteta, na različite načine.

'Većina mladih, i nekada i sada, glazbu doživljava kao ugodan, poželjan i zabavan dio života, opuštanja, za nekoga čak i background radnih aktivnosti. Punk, metal i hip-hop scena postoje i dalje, kao vrlo široki (za profiliranu manjinu često preširoki) zajednički nazivnici i referentni okviri raznovrsnih okupljanja', rekao je Perasović.

Zapitali smo ga i za ozloglašene 'cajke', o čemu se puno puta pisalo, i je li se ta priča konačno približila svojem kraju.

'Za manji broj ljudi to može biti provokacija ili otpor dijelu roditeljske kulture, ali mislim da za većinu to nije slučaj, prije je riječ o konformizmu nego o nonkonformizmu, dakle o preuzimanju obrazaca naslijeđenih u roditeljskoj kulturi, a ne o odbacivanju takvih obrazaca. Ta glazba i te vrijednosti su tu i ostat će tu. U nama susjednim državama, prije svega u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ta scena predstavlja svojevrstan mainstream, koji za ovu prigodu, radi skraćenja priče, možemo nazvati 'službenim' mainstreamom. Kod nas je to također mainstream, samo 'neslužbeni'. Naravno, u nekim sredinama više, u nekima manje. To je realno, tu nema mjesta za moralnu paniku. Savjetujem svakome da pročita knjigu Alekseja Gotthardija Pavlovskog 'Narodnjaci i turbo folk u Hrvatskoj' i stekne širi uvid u stanje stvari', poručio je Perasović.

Dakako, priča o supkulturama ne može proći bez Tomija Phantasme, veterana supkulturne scene u Hrvata, svojevrsne legende zagrebačkog kluba Jabuka, DJ-a, glazbenika i promotora koncerata.

'Žalosno je to što smo danas jednolično bezoblični i uniformiraniji nego u komunizmu'

Što se tiče kultnog zagrebačkog kluba Jabuka (najdugovječnijeg rock kluba u Hrvatskoj, koji iduće godine slavi 50. rođendan) u osamdesetima i devedesetima, rekao je Tomi, on je odigrao vrlo važnu ulogu na supkulturnoj sceni.

'U osamdesetima je donio post punk i dark scenu, kojima je Jabuka bila glavno okupljalište. Klub je radio četiri dana u tjednu i bio sva četiri dana vrlo dobro posjećen. Na terasi, koja je danas nažalost zatvorena, održavali su se koncerti i projekcije filmova. Jabuka je za nas tada bila utočište, okupljalište nas koji smo brijali na dark scenu, punk, filmove, čitali knjige, išli na koncerte… Nastojali smo sivilo grada i društva nadvisiti osobnim razvojem kroz umjetnost i intelekt. Glazba nam je bila poput religije i odrednice, ona je bila nepisana filozofija koja nas je oblikovala i kao ljude i kao supkulturu. Tako da Jabuka ima kulturno-povijesnu vrijednost u kulturi Zagreba, puno veću nego što neki prosječni građanin koji nije prošao kroz nju može percipirati', naglasio je Tomi.

Podsjetio je i na to da je u 90-ima Jabuka podržavala lokalne bendove i naprosto stvorila tu alter rock scenu proširivši se na festival Fiju briju, izdavaštvo, Crnog mačka...

'No nažalost, to se sve ugasilo. U peripetijama oko navodnog ponovnog zatvaranja Jabuke i obrušavanja gospodina Milana Bandića na taj klub nisu mi sve stvari baš jasne, ponajviše njegov interes i poriv da se petlja u tematiku o kojoj ništa ne zna niti je kompetentan za to. Klub danas djeluje potpuno legalno, s programom koji gotovo da je mainstream, znači nema nikakvih naznaka ekstremizma ni kompromitirajućih programa koji bi mogli ikome smetati. Jabuka je danas okupljalište nostalgičara koji dolaze u nju prisjećati se nekog drugog Zagreba… Ova vlast i konformistički kvaziintelektualni lobiji okupljeni oko nje danas ne samo da ne podržavaju alternativnu kulturu, već je sustavno uništavaju, kao i bilo kakav iskorak izvan matice prosječnosti mase i mediokriteta. Žalosno je što smo danas u ovoj floskuli zvanoj demokracija kao društvo jednolično bezoblični i uniformiraniji nego u najcrnjim vremenima komunizma. O slobodi ne želim ni govoriti, pokoreni smo neoliberalnom paradigmom koja melje sve ljudsko u nama', istaknuo je.  

Tomi Phantasma smatra da je naše društvo od 1991. godine do danas, umjesto da postane liberalnije, slobodnije, otvorenije i naklonjenije modernim svjetonazorima, doživjelo upravo suprotno:

'Na vlast je isplivao polusvijet s margine koji je donio u gradove mentalitet što se temelji na nagonu za preživljavanjem te su sustavno uništili svu dotadašnju kulturu iz jednostavnog razloga: jer je ne razumiju niti je žele razumjeti. Oni svoje kulturološko-mentalne sklopove ne žele i ne namjeravaju mijenjati. A što se neokonzervativizma tiče, on dolazi u paketu sa svom tom malograđanštinom.'

'Stanje u kulturi, pa i supkulturi, poražavajuće je'

Prema riječima Tomija Phantasme, današnja 'kultura' sastoji se od izlazaka u šoping centre, gledanja nogometa, ispijanja piva, igranja igrica, zombiranja po mobitelima i društvenim mrežama.

Dodao je i da ljudi ne čitaju knjige, ne izlaze u kazalište, ne gledaju filmove, osim holivudskog šunda, fundamentalistički briju na religiju i nacionalizam, nemaju kritičko mišljenje ni opću kulturu…

Gothic scena gotovo da je izumrla, punk je totalni underground, a ni metal nije u najboljoj formi.

'Da se razumijemo, sva ta scena još uvijek i svugdje postoji, ali je to sad totalni underground, za razliku od nekada, kada je većina ljudi brijala na to. Tako je zahvaljujući sistematskom postupnom zatupljivanju mase, jer što gluplju raju imaš, lakše je njome vladati. Ljudima je danas bitnije koji mobitel imaju i koji auto voze od čitanja knjige, predstava, koncerata... Sve je tako bezoblično i mrtvo, zaudara na prosjek i nekreativnost, sve je postalo copy/paste, čak i kod onih nominalnih kreativaca, umjetnika i znanstvenika', nije krio svoje ogorčenje Tomi Phantasma.

Na glazbenoj sceni ništa pametno ni revolucionarno nije se dogodilo zadnjih 30 godina

Ništa manje oštar nije bio ni prema domaćoj glazbenoj sceni, usporedivši je sa žabokrečinom.

'Mislim, ima tu dosta dobrih bendova, ali je sve to ukalupljeno u neku provincijalnu i zaostalu priču, u biti se na sceni ništa pametno ni revolucionarno nije dogodilo zadnjih 30 godina. Sve sami neki copy/paste bendovi bez svog karaktera i svojih ideja, izgubljeni u r'n'r šabloni ili kopirajući novotrendovske strane bendove. Da se razumijemo, nismo ni mi ništa bolji (smijeh). Nađe se tu i tamo neki zanimljiv bend, npr. nedavno me oduševio bend Rezerve, iako ne donosi ništa revolucionarno, dapače, totalno je retro, ali ima onu pokretačku energiju - na žalost, skužio sam da ih ekipa baš i ne doživljava. Nedavno sam vidio i bend, mislim da se zove Black Box, iz Rijeke, koji mi je zvučao zanimljivo', rekao je Phantasma.

Najkvalitetnije što hrvatska glazbena scena ima je Josipa Lisac, a u Sloveniji Laibach - ostalo je većinom prosječno i nezanimljivo, dodao je.

'Ima tu još bendova koji su mi OK, kao Urban, Let 3, Kawasaki 3P... ali to je sve stara garda. Od posljednjih koncerta, osim Josipe i Laibacha, dojmio me se koncert Leta 3 u Domu sportova, stvarno dečki rade svoj posao na nivou i po meni su najbolji hrvatski rock bend, na žalost bez konkurencije. Inače, nastupit ćemo s Letom 3 u zagrebačkom Boogaloou u petak 6. listopada, na finalnoj večeri festivala Velika rock eksplozija. To nam je izuzetno drago jer smo nekada često svirali s njima po Hrvatskoj i Sloveniji te imamo vrlo bogata i zanimljiva sjećanja s tih druženja', zaključio je frontmen kultne Phantasmagorije.