Osim što uživa u kvizovima, s ove ili one strane rampe, Krešimir Sučević-Međeral doktor je znanosti zaposlen na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje te lingvist od formata koji govori i služi se dvoznamenkastim brojem jezika. U razgovoru ugodnom ipak smo se prvenstveno usmjerili na kvizove i kvizomanstvo, znanje i neznanje, o čemu više saznajte u nastavku.

Već neko vrijeme živite san svakog pravog kvizomana – aktivno sudjelujete u svakoj epizodi kviza 'Tog se još nitko nije sjetio'. Kako ste reagirali kad ste dobili ponudu za posao?

Sve mi je to bilo pomalo nevjerojatno, jer sam nakon audicije bio uvjeren da neću proći. Kada su mi javili da sam unutra, bio sam oduševljen. Očito su prepoznali neku moju kvalitetu koje ni sam nisam svjestan. Ono čega sam se, međutim, bojao i što mi je bilo prvo pitanje na razgovoru, bilo je – hoću li i dalje moći sudjelovati na kvizovima, sada kada sam 'prešao na tamnu stranu'? Rekli su mi da nema problema, vođenje kviza na RTL-u ne priječi me da se natječem na kvizovima drugih televizija. To je bio melem za moje uši.

Kad smo kod toga, postoji li za Vas Mount Everest među kvizovima?

Svaki kviz donosi neku novu formu, novi izazov. Ne mislim da postoji kviz nakon kojega bih rekao: 'To je to, postigao sam što sam htio, povlačim se.' No ako ne postoji Mount Everest, postoji Rajski vrt – to je stara Kviskoteka iz osamdesetih, uz koju sam odrastao i koja me navukla na kvizove. Nažalost, današnje vrijeme zahtijeva kraću, bržu, instant formu, više se ne cijeni samo znanje i dovitljivost, nego su u igri i neki drugi elementi, rizik ponajprije... Kao da se duh nesigurnosti kapitalizma uvukao i u kvizove. Jedino što bi me moglo odbiti od sudjelovanja na kvizovima je daljnja banalizacija forme, potpuna eliminacija znanja iz fokusa. Ako vidim da to počne prevladavati, znat ću da je vrijeme za povlačenje.

291679,258488,259269,265905Biste li se prijavili za sudjelovanje u kvizu 'Tog se još nitko nije sjetio' da niste suvoditelj?

Vjerojatno bih.

Što mislite, kako biste prošli?

To bi ovisilo i o mom partneru, o odabiru tema i, naravno, o sreći, jer vidjeli smo da se ponekad i vrlo dobrih odgovora sjeti barem jedan ispitanik. Vjerujem – nadam se – da bih uspio doći do finalnog kruga, no nisam siguran bih li odnio novac. Što mi uostalom i nije najvažniji motiv u igranju kviza.

Bez obzira na to, kad biste mogli izabrati nagradu, što biste voljeli osvojiti?

Turistički aranžman za putovanje na neko mjesto koje dosad nisam posjetio. Ne mora baš biti Bora Bora ili Bali, uživao bih i na nekoj stanciji u Istri.

Vratimo se malo našem kvizu. Ovdje se ne natječete, već poučavate i kontrolirate, poput profesora Klaića i Elezovića u 'Brojkama i slovima'. Koja Vam je pozicija zanimljivija – natjecatelja ili 'donositelja suda'?

Svaka od njih ima svoje draži. No kao suvoditelj mogu dulje biti dio showa i, osim toga, mogu i aktivno zastupati ono što uvijek govorim, da je kviz edukativna igra i da ga ne treba samo gledati (ili igrati) radi provjere postojećeg znanja, nego i radi stjecanja novoga.

Bilo je raznih natjecatelja, od odličnih, preko onih slabijega znanja, ali koji su imali sreće, do onih koji su dobro znali, ali nisu imali sreće – ali bilo je i 'padobranaca' koji su očito precijenili svoje znanje. Čini mi se da je zemljopis mnogima problematičan, bez obzira radi li se o Hrvatskoj ili svijetu.

Kad smo kod 'padobranaca', koliko puta ste se za vrijeme showa potajice primili za glavu zbog neznanja natjecatelja? Što Vas se dosad najpozitivnije, a što najnegativnije dojmilo?

Volim kada vidim da natjecatelji, koliko god teško bilo pitanje, ne očajavaju, nego razmišljaju konstruktivno. Najpozitivnije me se dojmio slučaj dva dečka koji su na vrlo teškom pitanju za jackpot uspjela bez problema izvrtjeti desetak točnih odgovora, da bi na kraju u zadnjoj sekundi odustali od nakane da promijene odgovor koji je nosio nulu u jedan lošiji. Slušajući njihovu raspravu oko toga koji će odgovor ponuditi, mislio sam da ću pući od neizvjesnosti i želje da im doviknem da ne rade gluposti, srećom završilo je pozitivno za njih.

Koliko Vam je teško suzdržati se u nekim trenucima?

Teško je održati smirenost i ne pokazati oduševljenje kad vidim da će jackpot otići, ali i razočaranje nekim od primjera blatantnog neznanja.

Kad smo kod toga, možete li se prisjetiti nekih primjera?

Prošle smo sezone imali prilike čuti da je Albanija jedna od država nastalih raspadom SSSR-a, da je SAD nastupao na Eurosongu ili da je Pag jedan od 20 najvećih otoka svijeta; a ove godine da Indija ima obalu na Sredozemlju ili da je Zadar grad u Primorsko-goranskoj županiji. Razumijem da se mnogi ljudi zbune prvi put na televiziji, i trudim se pokazati razumijevanje za to, no ima odgovora koji nadilaze sva moja očekivanja. No uvjeren sam da po hrvatskim kaučima i foteljama ima još mnogo samozatajnih igrača koji bi mogli biti ugodna iznenađenja pa ih i ovim putem pozivam da se prijave.

Na kraju razgovora, okrenimo se malo Vašem voditeljskom poslu. Bez obzira na kvizomansko iskustvo i znanje, (su)vođenje Vam je do kviza bilo nepoznat teren. Koliko Vam je u tome pomogla Antonija? Kako je raditi s njom?

Antonija mi je svojom srdačnošću pomogla da se opustim, jer meni treba neko vrijeme da se zagrijem na radnu temperaturu. Koji puta zapjevušim ili napravim neki drugi geg, a srećom Antonija je dovoljno vrckasta da bez problema prihvati tu moju zafrkanciju. U svakom slučaju, uistinu mi je ugodno raditi s Antonijom!