Sa 72 godine i brojnim ulogama iza sebe, Jeffa Bridgesa s punim pravom nazivaju glumačkom legendom. Posljednje dvije godine, poslije dijagnoze raka limfnih čvorova, promijenio je način života, a jedna od tih promjena je rano buđenje, nakon čega ostaje neko vrijeme ležati u krevetu.

Tome je doprinijela i zaraza covidom i to tijekom primanja kemoterapije. U tim trenucima ustajanje iz kreveta za njega je gotovo bila nemoguća misija. A ono što radi kada ustane iz kreveta dnevne su vježbe disanja, kuhanje kave i čitanje.

Garažu, koja se nalazi u sklopu obiteljske kuće, pretvorio je u svoju oazu u kojoj se na podu nalaze veliki i mekani tepisi, glazbena oprema, ali i kutak posvećen keramici. Zidove ukrašavaju fotografije obitelji, među kojima su njegov brat Beau, supruga Sue i njihove tri odrasle kćeri - Isabelle, Jessica Lily i Hayley Roselouise - te unučad.

‘Ono što sam naučio iz cijelog tog iskustva iz bolnice je da nam život stalno daje darove. To mogu biti darovi za koje mislimo da ih ne želimo, jer tko želi rak? Tko želi je*eni covid? Ispostavilo se da ih ja želim, jer suočavanje sa svojom smrtnošću čini neke stvari dragocjenijima. Dar je shvatiti da oči tu da gledam sve te lijepe stvari na svijetu, da imam ženu koja me voli, svoju djecu i da se mogu kupati u toj ljubavi. Sve je to dar.’

Tijekom teške borbe s covidom njegova je supruga prilagodila garažu njegovim zdravstvenim potrebama te je dovezen u nju direktno iz bolnice i priključen na boce s kisikom. Kako mu se stanje poboljšavalo, iz kreveta na kotačiće premjestio se na kožni naslonjač.

‘Ne znam je li to zbog bolesti ili općenito zbog godina i starosti, no moje sjećanje na te dvije godine izgleda kao san, san koji je prošao. Ne mogu se sjetiti kronologije koliko bih to možda želio’, rekao je Bridges. A da je, iako dug, oporavak bio uspješan, govore glumački angažmani, među kojima je i serija ’The Old Man’, koje je prihvatio. I dandanas se jasno sjeća da je neposredno prije negoli je doznao za tešku dijagnozu pristao glumiti u visokobudžetnoj seriji koja se prikazuje na kanalu Disney+.

Iako je snimanje prve sezone odavno završeno, mnogi se još uvijek jasno sjećaju obračuna u prvoj epizodi, a kako je ispričao za britanski Independent, jasno ga se sjeća i on: ‘Dok smo to snimali, u tijelu mi je rastao 22 centimetra širok i 30 centimetara dug tumor. Dobivao sam udarce u želudac, a uopće nisam imao pojma da mi to raste u njemu.’ Nakon što se zbog koronavirusa produkcija zaustavila, Bridges je napokon otišao u bolnicu vidjeti u čemu je problem, a dijagnoza nije mogla biti gora - Hodgkinov limfom, zbog čega se morao podvrgnuti kemoterapiji. Terapija je bila dobro pogođena, zbog čega se tumor ubrzo počeo smanjivati, a baš kada je mislio da je sve krenulo nabolje, život mu je zadao novi udarac.

Naime početkom 2021. u lokalnoj se bolnici zarazio koronavirusom, a to je za njega bilo itekako opasno jer mu je zbog kemoterapije bio oslabljen imunitet. Pet tjedana proveo je na intenzivnoj njezi, nakon čega mu se, kaže, tumor činio kao šala. ‘To što nisam mogao disati, nego sam stalno morao zvati medicinsku sestru da me okrene u krevetu, jer su mi u nosu bile cjevčice, bilo je jezivo bizarno. Okretanje na drugu stranu u krevetu trajalo bi po 15 minuta’, ispričao je za The Independant.

Rođen kao Jeffrey Leon Bridges u Los Angelesu 4. prosinca 1949., Bridges je u svijet Hollywooda ušetao u najranijoj dobi zahvaljujući ocu, filmskoj i televizijskoj zvijezdi Lloydu Bridgesu, ali i majci, također proslavljenoj glumici i spisateljici Dorothy Bridges. Odrastao je sa starijim bratom Beauom, isto glumcem, mlađom sestrom Lucindom te bratom Garrettom, koji je umro kao beba od iznenadne dojenačke smrti, u dijelu Los Angelesa poznatom kao Holmby Hills. Najbliži je bio upravo s bratom Beauom, a on mu je bio poput roditelja jer im je otac zbog snimanja često izbivao.

Kao jedno od četvero djece, Bridges je na velikom platnu debitirao sa samo dvije godine i tada je zapravo zacrtan njegov životni put.

‘Naša majka je uživala u našem odgajanju i svi smo imali koristi od toga. Sa svakim od nas imala je tu igru, u kojoj bi po sat vremena svakog dana provela sa svakim od nas, a gada smo mogli raditi što god smo htjeli. Mogli smo glumiti klaune, svemirska čudovišta. Nikada nismo osjećali da joj je išta teško.’

Taj običaj Bridges je s majkom zadržao i u zrelijoj dobi, a tada bi njih dvoje odlazili na večeru i često smišljali smicalice. Tako je jednom prilikom, netom prije njezine smrti 2009., izlazio s majkom iz restorana i krenuo prema automobilu. Dok je vratar otvarao vrata automobila, majka mu je šapnula da bude zao prema njoj. ‘Počeo sam vikati na nju: ‘Ulazi u auto! Ulazi u auto, je*ena ku*ko’, a vratar se totalno izbezumio. To mi je bilo nevjerojatno - njoj je bilo 90, meni 60 i - još se igramo.’

Prisjećajući se svojedobno filma ‘The Company She Keeps’ iz 1951., Bridges se dotaknuo i scene u kojoj ga Jane Greer drži u zagrljaju. ‘Scena u kojoj me ona nosi bila je ona u kojoj sam morao plakati, no ja sam bio sretna beba pa je moja majka rekla Jane da me uštipne kako bih se rasplakao.’

Nakon završene srednje škole, kada je imao 17 godina, s ocem je krenuo na kazališnu turneju, dok se još kao tinejdžer pojavio u očevoj seriji ’The Lloyd Bridges Show’. Da ima izniman talent, pokazalo se kada je potom dobio ulogu u pustolovnoj seriji ‘Sea Hunt’ sa starijim bratom Beauom i zapravo nikada nije dvojio što želi raditi, iako je jedno vrijeme služio u Obalnoj straži kao časnik. No selidbom 1975. u New York donio je konačnu odluku - postat će glumac.

Glumu je učio u studiju Herberta Berghofa, potom debitirao u filmu ‘Halls of Anger’ 1970., a prvu glavnu ulogu dobio je godinu kasnije u drami ‘Posljednja kino predstava’. Za tu je ulogu, kao 22-godišnjak, dobio i svoju prvu nominaciju za Oscara u kategoriji sporednog glumca. Tu kategoriju i nominaciju ponovio je još četiri puta, a 1984. bio je nominiran i za najboljeg glumca za film ‘Čovjek sa zvijezda’, no Oscara je dobio tek 2010. za hvaljenu ulogu slomljenog country pjevača u filmu ‘Ludo srce’, koji se sada prikazuje na kanalu Disney+. Osvojeni zlatni kipić posvetio je roditeljima, kojima je najzahvalniji za ono što je postao.

Suprugu Sue upoznao je sredinom 70-ih, dok je snimao film ‘Rancho Deluxe’. Ona je živjela u tom mjestu, a za njega je to bila ljubav na prvi pogled. Svojedobno je čak rekao da se osjećao kao da je na njega pala tona cigli.

Zanimljivo je i to da Bridges i dandanas čuva fotografiju snimljenu u trenutku u kojem je pozivao Sue na spoj, a ona ga je odbila. Drugi put je pristala, a par se vjenčao 1977., iako se Bridges isprva nećkao oko vjenčanja. ‘Volio sam tu ženu, no biti u braku za mene je značilo odreći se u potpunosti drugog načina života. Mogao sam pristati na ženidbu jedino tako da samom sebi kažem da se uvijek mogu razvesti, a toga sam se držao prve tri godine braka.’

Kada je Sue dojadilo takvo njegovo ponašanje, dala mu je jasno do znanja da joj je dosta njegove mrzovolje i da napokon odraste, a on joj je danas zahvalan na tome, jer već su 45 godina zajedno. A kada je riječ o fotografiji prvog poziva na spoj, čuva je u novčaniku, iako je napravio i kopije i dao ih na čuvanje ljudima kojima vjeruje. Iako sve to zvuči poprilično neobično, kada znate da Jeff i Sue nisu imali sreće s kućama, sve će vam biti jasnije.

Naime njihova prva kuća izgorjela je u požaru, potom je 1994. druga uništena u jednom od potresa u Kaliforniji, a nakon toga su se preselili u veliku kuću s prostranom okućnicom. Budući da se nekretnina nalazila na planini punoj drveća, uništio ju je još jedan požar, a onda su pronašli novi dom iz snova. Nakon što su proveli godine uređujući novu kuću, želeći da izgleda onako kako su zacrtali, kao u lošem filmu dogodio se potop. Zbog blatne padine cijela se urušila, a Bridgesa i obitelj morali su spašavati helikopterom.

Trenutni dom čini se sigurnijim, a on je ujedno i najmanji u kojem su živjeli, no po svemu im za sada odgovara, osobito nakon što se razbolio. A upravo je zbog bolesti shvatio mnoge stvari: ‘Biti bolestan i blizu smrti pojačava osjećaje, a ja osjećam koliko ljubavi moja žena ima prema meni i koliko ljubavi ja imam za nju.’

Upravo u društvu voljene Sue završava svaki dan: ‘Sjedimo i večeramo ispred televizora. Uvijek smo zaluđeni nekom novom emisijom. Možda smo uistinu umorni, možda ću se morati boriti s jednim od pasa na tepihu, a onda ću reći Sue da idem spavati. Otići ću u krevet dok ona pere zube, a onda će i ona leći u krevet, kao i naši psi, i zajedno ćemo zaspati.’