Za Ala Pacina ona je odavno nova Meryl Streep dok je drugi smatraju pravom nasljednicom Cate Blanchett. A da se teško navikla na slavu, koju joj je donio njezin nevjerojatni talent, govori i trenutak u kojem se rasplakala na crvenom tepihu jer ju je zaustavio Gary Oldman i otkrio koliko joj se divi kao glumici.

A ako ste možda mislili da je njezin uspjeh došao preko noći, prevarili biste se. Ona je dugo i naporno radila kako bi dokazala da je gluma ono najbolje što zna. Priliku života dao joj je 2006. Al Pacino, kada je upravo nju odabrao za adaptaciju ‘Salome’ Oscara Wildea, a onda ju je preporučio Terrenceu Malicku, redatelju koji ju je stavio rame uz rame uz Brada Pitta u ‘Drvu života’.

Rođena je kao Jessica Michelle Chastain 24. ožujka 1977. godine u kalifornijskom Sacramentu. Njezina majka Jerri Renee Hastey ostala je trudna kao tinejdžerica s rock glazbenikom Michaelom Monasterijem i njihova veza, iako su dobili još jedno dijete, kćer Julietu, nije opstala. O svojem ocu nerado je govorila jer s njim nije imala nikakve poveznice. Monasterio je preminuo 2013. godine i nikada nije bio upisan u rodni list kao njezin otac.

Njezina majka rodila je još dvojicu sinova, a među muškarcima koji su prodefilirali kroz njezin život našao se i nasilnik koji je pokušao maltretirati i Jessicu.

‘Mamin partner ušao je u moju sobu, zgrabio razbacanu odjeću po podu i tražio od mene da je pospremim. Kad sam mu rekla da mi je vrati, opalio mi je šamar. To me nije zbunilo pa sam ga bez razmišljanja udarila nogom u međunožje i pobjegla. Poslije sam bila ponosna na sebe. Nasilnici su uglavnom slabići i boje se snažnih osoba.’

Jessica je odrastala s majkom i očuhom, vatrogascem Michaelom Hasteyjem, i s dva brata i dvije sestre, a bez jedne je, mlađe Juliet, ostala 2003. godine, kada je u 24. godini počinila samoubojstvo nakon višegodišnje borbe s drogom.

‘Julietina smrt u potpunosti me promijenila. Više mi ništa nije bilo važno i shvatila sam koliko su gluma, filmovi, haljine i Oscari nevažni.’

Glumica nikada nije krila to da je upravo njezin očuh njezina ‘čvrsta stijena’, a priznala je i da je on prvi muškarac uz kojeg se osjećala sigurnom. Iznimno je bliska i s bakom po majčinoj strani, Marilyn, kojoj će, kako je rekla, uvijek biti zahvalna jer je oduvijek vjerovala u nju.

Njezina obitelj često se selila iz kuće u kuću u raznim siromašnim četvrtima Sacramenta jer nisu imali za hranu, a kamoli platiti stanarinu.

Ljubav prema glumi rodila joj se sa sedam godina, kada ju je baka odvela da pogleda mjuzikl ‘Joseph and the Amazing Technicolor Dreamcoat’. Sa svojim se vršnjacima uvijek igrala pripremanja predstave, a ona je uvijek bila umjetnička direktorica. Tijekom školovanja ipak se nije uklapala i većinu je vremena provela sama, čitajući Shakespearea, u čija se djela zaljubila.

'Odrasla sam sa samohranom majkom koja je jako puno i naporno radila kako bi nam donijela hranu na stol. Nismo imali novca. Noći u kojima bih išla spavati bez večere, gladna, nisu bile rijetkost. Moje odrastanje bilo je poprilično teško. Nije mi bilo lako', priznala je svojedobno.

Osim što je odrasla u siromaštvu, Jessica se nikako nije uklapala u društvo u školi. Bila je iznimno neprilagođena, buntovna, a vršnjaci su joj se često rugali zbog njezine riđe kose, u to doba kratke, pjegica, kao i blijedog tena.

'Svaki su mi dan govorili da sam ružna i da mi nitko ne želi biti prijatelj. Naslušala sam se najokrutnijih uvreda. Stoga ako mogu učiniti išta kako bih pomogla mladim djevojkama s niskim samopoštovanjem, učinit ću to.'

Zbog previše izostanaka zadnje godine svog srednjoškolskog obrazovanja nije mogla maturirati, pa je naknadno završila školu. Ona je ujedno jedina u obitelji koja nije odustala od školovanja, a što može zahvaliti i humanitarnoj udruzi Planned Parenthood, a koja je dijelila kontracepcijska sredstva tinejdžericama.

‘Zbog toga sam prva djevojka u široj obitelji koja nije zatrudnjela sa 17 godina. Nastavila sam sanjati o boljoj budućnosti i tome da postignem nešto u životu.’

Godine 1999. otišla je u San Francisco na audiciju čuvene glumačke škole Julliard te je bila jedna od 20 odabranih, od njih 1400 prijavljenih.

‘Glumila sam zgodnu 14-godišnju djevojku koja će te večeri postati žena. Ležala sam na podu i stvarno se uživjela u monolog. Kad je bilo gotovo, pogledala sam u starije ljude iz Juilliarda, a oni su svi samo zurili u mene. U mojoj obitelji nitko nije ni čuo za Juilliard, a kad sam rekla mami da sam primljena, na njezinu sam licu vidjela zabrinutost. Njezin mi je zbunjeni pogled poručio da ne zna kako ćemo platiti moj put u New York.’

Ipak, platila je školarinu za koledž zahvaljujući pokojnom Robinu Williamsu, čiju je stipendiju dobila, i danas žali što ga nikada nije imala priliku upoznati da mu zahvali.

‘Bilo je to nakon moje druge godine, kada sam saznala da sam dobila školarinu koja mi je bila dostatna ne samo za fakultet, već i za stanarinu, knjige, kao i avionske karte, tako da mogu posjetiti svoju obitelj za Božić. Napisala sam mu nekoliko pisama da mu zahvalim. Svake godine napisala bih bar jedno u kojem sam naglasila da bez njega ne bi uspjela.’

Kada je napokon zakoračila u filmski svijet, mnogi su joj davali ‘dobronamjerni savjet’ da se riješi onoga što je njezin zaštitni znak - riđa kosa. ‘Govorili su mi da se obojim u plavo. Dok sam bila crvenokosa i pjegava cura s oblinama, druge djevojke na audicijama bile su preplanule i plavokose mršavice. Odbijali su me smatrajući da nisam dovoljno lijepa za televiziju.’

Godina koja joj je promijenila život bila je 2011., kada se pojavila na filmskom festivalu u Cannesu zahvaljujući dva filma snimljena te godine - ‘Drvo života’ i ‘U zaklon’ - nakon čega su odjednom svi znali ime Jessice Chastain.

‘Znala sam da će mi taj trenutak promijeniti život. Odjednom sam hodala po crvenom tepihu dok me za jednu ruku držao Sean Penn, a za drugu Brad Pitt. Svi su se pitali tko je ta djevojka u žutoj haljini?’

Nakon toga uloge su se krenule nizati. Godine 2012. snimila je ‘Zero Dark Thirty’, potom ‘Mama’, ‘Marsovac’, ‘Interstellar’, ‘Tajni život kućnih pomoćnica’, a okušala se i u spektaklu ‘X-Men: Dark Phoenix’.

‘Gluma je nešto u čemu radim ono što nikada ne bih u privatnom životu. Možda zato uvijek biram likove koji me pomalo plaše, a taj strah u meni stvara želju za dokazivanjem da nisam u pravu.’

Kada je riječ o privatnom životu, da se oporavi od gubitka mlađe sestre pomogao joj Gian Luca Passi de Preposulo, menadžer u modnoj kući Monclear i sin talijanskog grofa. Par se upoznao na modnoj reviji u Milanu, a njihovo prvo službeno pojavljivanje bilo je 2013. na zabavi uoči dodjele Oscara.

Da je on onaj pravi, potvrdila je 2017., kada se udala za njega na imanju njegove obitelji u talijanskoj Carboneri i to u Givenchyjevoj vjenčanici koji je posebno za nju dizajnirao Riccardo Tisci. Ono što je najzanimljivije, prije nego što je upoznala supruga bila je uvjerena da se nikada neće udati, ne smatrajući brak nekom važnom stvari.

‘Jako sam sretna što imam muža koji se veseli mojim uspjesima, baš kao što se i ja veselim njegovima. Uzbudljivo je biti u braku s osobom koja vas ne guši, nego vas, dapače, potiče da iskoristite svoj puni potencijal. Voljela bih kada bi svatko našao takvu osobu za sebe.’

Za potpunu sreću sretnog para pobrinule su se dvije djevojčice, njihove kćerkice koje su dobili zahvaljujući surogat-majkama. Detalji toga nepoznati su javnosti, baš kao i imena djevojčica. Nagađa se da se starija zove Giulietta. No ono što nije nepoznato njezina je ljubav prema kuhanju, posebice talijanske hrane, iako je ona sama - veganka.