Uoči izlaska prvog albuma Metaklape 'The Choir of Beasts', koji će svjetlo dana ugledati početkom 2022., a producirao ga je Marko M. Sekul, koji je već spojem metala i etna s bendom Manntra ostvario međunarodni uspjeh, uspjeli smo o ovom zanimljivom glazbenom projektu popričati s Dinom Demichelijem.

Predstavite se u kratkim crtama - kako je došlo do ideje o obradi pjesama Iron Maidena na klapski način? Je li bilo i onih koji su se isprva čudili spoju klapa i metala s obzirom na uvriježeno mišljenje neupućenih o metal glazbi?

Metaklapu čini šest članova povezanih na razne načine i sa zajedničkim nazivnikom ljubavi prema klapskom pjevanju i glasnoj glazbi: Davor Capković – prvi tenor, Matej Pavlić – drugi tenor, Boris Capković i Tonko Podrug – baritoni, Ante Kovačević i Dino Demicheli – basovi. Svi članovi Metaklape imaju višegodišnje iskustvo pjevanja u klapi, a većina nas je odrasla na rock i metal glazbi, koju i danas često slušamo. Ideja o aranžiranju metal pjesama u klapski izričaj, posebice pjesama Iron Maidena, već je dugo postojala. To nekako prirodno dođe ako ste ljubitelj metala koji pjeva u klapi. Naime velik dio glazbenog opusa Iron Maidena ima elemente koji su pogodni za implementaciju u klapsku formu, prvenstveno mislim na široko raspisane pjevne vokalne dionice i melodične gitarske terce. Kada se pjesma ogoli i maknete instrumente, u harmonijskom i izvedbenom smislu dobijete suštinu klapskog i metalskog svijeta: pjesma je u okviru klapskih postulata, a prenosi atmosferu i energiju izvorne metal pjesme. Da bi se to postiglo, aranžman mora raditi netko tko zna kako se pišu klapske pjesme i tko razumije strukturu metal pjesme, a mi imamo sreće da su i Davor i Matej tu sposobnost i kreativnost rado realizirali za Metaklapu. Ovaj je projekt u najvećoj svojoj mjeri spoj sretnih okolnosti, a inicijator ideje da započnemo s obradama i snimanjem bio je Marko Matijević Sekul, naš producent, u čijem smo studiju snimili sav materijal. On glazbeno razmišlja na sličan način jer sa svojim bendom Manntra već godinama radi vrlo uspješan spoj metal muzike i etno elemenata.

Što se tiče reakcija ljudi na ideju da snimamo metal u klapskom ruhu, uglavnom su bili iznenađeni, ali u isto vrijeme i znatiželjni. Nekima je to bio posve prirodan spoj, a reakcije nakon slušanja iznimno su pozitivne i poticajne. Naravno, uvijek imate onih kojima spomen na metal izaziva odbojnost, što je uglavnom posljedica neupućenosti u tu glazbu, ali neke smo od njih našim izvedbama već uspjeli uvjeriti da je heavy metal u velikom dijelu energičan, melodičan i pjevan. Neki se u Metaklapi nadaju da će na ovaj način ljudima približiti metal dok je drugima cilj metalce privući klapskoj pjesmi. Prvenstveno smo sastav svjestan odakle potječe pa kao klapa ovim projektom vidimo dobru priliku za promociju tog jedinstvenog vokalnog izričaja koji je 2012. uvršten i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Koje će se pjesme naći na albumu 'The Choir of Beasts'? Kako je nastao? Koji bi se metal izvođač mogao također klapski 'upakirati'? Postoje li neki planovi za budućnost?

Album je sniman u Beton studiju u Zagrebu, a ukupno je snimljeno deset pjesama. Prva koja je snimljena bila je 'Fear of the Dark', ne samo zato što je jedna od najpoznatijih pjesama Maidena, već zbog toga što svojom strukturom posve odgovara transponiranju u klapski aranžman, što je nama mnogo važniji kriterij. Na albumu će se naći neki od njihovih klasika, kao što su 'Hallowed be Thy Name', 'Wasted Years' i 'Aces High', no bit će i nekih pjesama koje su manje izvođene, a koje su nam bile zanimljive za klapski aranžman, kao npr. 'Somewhere in Time' i 'Flight of Icarus'. Maideni imaju mnogo vrhunskih pjesama, no nije svaka od njih pogodna za ovakav spoj, kao npr. 'Moonchild' ili 'Two Minutes to Midnight'. Kada smo krenuli u ovaj projekt, odmah je bilo odlučeno da ćemo snimiti album samo s pjesmama Iron Maidena. No za eventualni idući album okušali bismo se i s drugim bendovima. Metal je ogromno glazbeno područje i postoje stotine pjesama koje bi se uklopile u ovaj žanr. Već smo razmišljali o onima power metal velikana Helloweena ili Blind Guardiana, a u obzir dolaze i pojedine pjesme thrash ili progmetal bendova. No prvo želimo odraditi ovaj projekt, a nastupi će nam svima biti test, kako nama izvođačima, tako i publici.

Jeste li općenito zadovoljni reakcijama? Kakve su one među fanovima metala? Otkrijte nam kako je došlo do suradnje s njemačkom diskografskom kućom?

Radi se o glazbi koja povezuje dva vrlo specifična glazbena svijeta, čiji poklonici često imaju dosta visoko dignutu ljestvicu kriterija kvalitete. Kada govorimo o metalu, on ima svoje obožavatelje diljem svijeta i prema određenim bendovima i njihovim pjesmama odnose se kao prema nedostižnim idealima koje je u većini slučajeva bolje ni ne pokušavati obrađivati s namjerom snimanja i izdavanja jer nikada nećete dobiti proizvod kvalitete i energije koju ima originalni bend. S druge strane klapski je svijet mnogo manji, ali je vrlo zahtjevan po pitanju ne samo vokalne izvedbe, nego i interpretacije pjesme. Stoga imate dvije jako kritične (s pravom) skupine ljudi u čiji slušni spektar ulazite s a cappella klapskim obradama Iron Maidena. Iako smo znali da imamo kvalitetan proizvod, bili smo spremni na podijeljena mišljenja. No ako je vjerovati dosadašnjim reakcijama i komentarima nama poznatih i nepoznatih slušača, one su više nego dobre.

NoCut Entertainment je manja, ali dosta uspješna izdavačka kuća iz Hamburga, orijentirana na izvođače raznih žanrova, od electro popa do gothic rock, metal i crossover muzike. Još su dva hrvatska metal benda u ovoj kući, a to su Manntra i Keops. Nakon što su pjesme bile snimljene, naš producent i Manntrin frontmen Marko Matijević Sekul dao im je materijal na slušanje, a on ih je očito dovoljno zaintrigirao da nam ponude izdavanje albuma. Oni su izdavači prvenstveno za područje Njemačke, Švicarske i Austrije dok su nam u Hrvatskoj i okolnim zemljama izdavači Menart i Beton Music. Oko koncepta projekta pomogle su još dvije osobe, naš menadžer Jochen Kühling i producent Žarko Pak.

Jesu li vaše obrade stigle i do samih Maidena? Imate li kakva saznanja?

Zasad nemamo nikakvih vijesti o tome, njima samima je vjerojatno već dosta raznih obrada pjesama Iron Maidena, no svakako bi nam bilo zanimljivo čuti reakcije Brucea Dickinsona, Stevea Harrisa ili Adriana Smitha na ove verzije njihovih pjesama.

Kako još uvijek traje pandemija, koje promotivne aktivnosti planirate u budućnosti? Turneje, koncerti…?

Ne samo kao izvođači, već i kao konzumenti glazbe općenito jedva čekamo da pandemija napokon posustane i da se omoguće neometani posjeti koncertima. Naravno, željni smo nastupa pred publikom. Iako smo bezbroj puta s klapskom pjesmom bili na pozornici, ovo je nešto sasvim drugačije, ne samo publici, nego i nama samima. I nas zanima kako izgleda koncert s metal pjesmama u klapskoj izvedbi. Na koncerte ćemo pričekati barem dok ne izađe album, što je planirano za kraj siječnja 2022., a do tada nam je u planu izdati još tri singla, odnosno glazbena videa. Svaki mjesec po jedan, tako da se trudimo zainteresirati što veći broj ljudi do izlaska albuma. Prvi od njih izlazi 15. studenog, a radi se o starom klasiku 'Hallowed be Thy Name', neizostavnoj pjesmi na svim koncertima Maidena od 1982.

Društvene mreže i YouTube poprilično su promijenili glazbene navike - je li danas teže doći do publike ili lakše?

Danas je svakako lakše doći do prilike da vas netko zapazi, kao i svima ostalima koji objavljuju nekakav glazbeni sadržaj na internetu. Ne napuštajući svoja četiri zida, možete ne samo izaći iz anonimnosti, nego i postati planetarno poznati, što ima svoju dobru i lošu stranu jer brojni talenti dobivaju priliku, ali dobivaju je i brojni 'talenti' koji nemaju ništa novo pokazati niti vas mogu ičemu naučiti. Kada je većina suvremene glazbe dostupna sada i ovdje, teško je dobiti velik broj slušatelja koji će na dulje vrijeme ostati uz vašu glazbu i pratiti vaš rad. Jednostavno, toliko toga stalno izlazi i do kraja života možete slušati dobre pjesme, tako da nijednu od njih ne morate dvaput preslušati. Naravno, treba biti prisutan na mrežama i redovito objavljivati razne sadržaje, slike, priče i slično, čega smo svjesni, no prije svega nam je važna kvaliteta sadržaja.

Koje bendove cijenite? Mislite li da je nekad metal bio popularniji nego danas?

Metal je tehnički dosta zahtjevan za izvođenje, stoga cijenim dosta bendova, no ne slušam ih sve na jednak način. Uglavnom sam poklonik heavy, power i progressive metala, prvenstveno zbog melodioznosti, vokalnih linija širokog raspona i sviračke virtuoznosti. Nabrajanje bendova u čijim sam melodijama uživao proteklih tridesetak i više godina trajalo bi poprilično, pa bih uz neizostavne i najdraže Maidene izdvojio Dream Theater, koji u instrumentalnome smislu pomiču granice po pitanju mogućnosti da se nešto osmisli i odsvira na taj način. Metal muzika možda je bila zastupljenija u popularnoj kulturi i mainstream medijima 80-ih godina, kada je postojalo svega nekoliko desetaka vrhunskih bendova, ali svi su ih slušali. Bio je mnogo manji izbor glazbe na tržištu. Danas postoji neusporedivo puta više bendova, nebrojeno više talentiranih muzičara, boljih mogućnosti da se počne baviti ovakvom glazbom, ali nema one zaluđenosti koja je tada vladala oko heavy metala. Naravno, neki bendovi uvijek će moći puniti stadione kako 80-ih, tako i danas, kao npr. Iron Maiden ili Metallica. Njima vrijeme ne može ništa.

Koje se najveće predrasude, po vama, vezuju uz metal glazbu? Što fanove privlači tom specifičnom žanru koji se na kraju pokazao neuništivim?

Metal je klasična supkulturna pojava koja se ne očituje samo glazbom, već i fizičkim izgledom, propagiranjem određenih stavova koji, kao i mnoge druge supkulturne pojave, ponekad izazivaju podozrive poglede šireg društva. Metal muzika je glasna, energična, brza, širokog zvuka, s puno distorzije, i nju treba naučiti slušati. Na jednoj razini mogu shvatiti da je to nekome previše glasnih glazbenih informacija odjednom i da ne uživa u tome. Glavna je pak predrasuda da metal generalno označava agresiju i sotonizam, a mislim da nikad nitko nije opjevao više bitki u kojima dobro nadvladava zlo od power i epic metal bendova! Dakle ako netko pjeva o nečemu, ne znači da tome stvara hvalospjeve. Ako šutite o zlu, znači li to da zla nema? Možemo reći da je istina to da metal scena ima simboliku koja ponekad više ili manje izravno upliće elemente misticizma, agresije, bezboštva ili raskalašenosti, što se očituje u imidžu članova benda, naslovnicama njihovih albuma, tekstovima i slično, no uglavnom se radi o provokaciji ustaljenih, često licemjernih normi, a ne veličanju navedenoga. S druge strane dobar je dio bendova orijentiran na sasvim druge teme, povijesne, ratne, filozofske, ljubavne ili fantastične. U metal muzici uistinu postoji niša za svakoga i to je ono zbog čega ima dosta poklonika i zbog čega će trajati i dalje. Možete ne voljeti metal iz kojeg god razloga, no ono što mu nitko ne može zanijekati je virtuoznost. Mnogi su klasično obrazovani glazbenici, što je često primjetno u njihovim kompozicijama, a brojni su pojedinci izašli izvan uvriježenih predodžbi o muzičkoj virtuoznosti.

Koliko pratite mainstream glazbu? Kakvo je vaše mišljenje o glazbenoj industriji danas? Nerijetko su domaći metal bendovi cjenjeniji vani (npr. Cold Snap, Manntra, Infernal Tenebra…) i zbog čega je to tako?

Ako niste izravan sudionik kreiranja glazbenog ukusa nacije, danas je nemoguće popratiti sve što se nalazi u medijskom prostoru. Glazbena industrija danas je uvelike drugačija od onoga što je taj naziv nekada opisivao, tako da ju je vrlo teško ukratko definirati. Danas su uvjeti stvaranja glazbe i njezinog digitalnog oblikovanja neusporedivo veći nego prije nekoliko desetljeća i glazbeno je stvaralaštvo omogućeno svima jer možete imati studio u svojoj radnoj sobi. S druge strane imamo hiperprodukciju pjesama koje dobivaju status hita i ono što se broji samo je broj pregleda na YouTubeu, no ipak nemamo isti omjer pjesama koje ostaju kao trajna baština pop kulture kao pjesme nastale prije 30, 40 ili 50 godina.

U nas ima relativno dosta metal bendova, ali Hrvatska je malo tržište jer metal glazba u nas nije ni blizu nečega što bi pripadalo komercijalnoj glazbi pa u medijima uglavnom prolazi ispod radara. Ima nevjerojatno talentiranih i kreativnih muzičara, no u žanru metala ne uspijevaju se probiti kod nas. Neki prelaze na drugu vrstu glazbe od koje mogu preživjeti, a rijetkima se upornost isplati pa im se otvore vrata vanjskog tržišta. Njemačka i skandinavske zemlje imaju ogromnu bazu fanova, a metal glazba praktički ima status mainstreama, no i konkurencija je ogromna. Zato se izdavačima i isplati ulagati u promociju metala - na izbor imaju stotine mahom kvalitetnih bendova, a postoji tržište za njih.