Splićanka Danijela Martinović godinu dana nakon prošlogodišnjeg rasprodanog koncerta vraća se u zagrebački glazbeni hram. Uoči nastupa u dvorani Vatroslav Lisinski 19. travnja nazvanog 'Zauvijek zajedno', pjevačica s jednim od najprepoznatljivijih vokala u Hrvatskoj za tportal progovara o karijeri, nadolazećem koncertu, kako ju je pisanje iscijelilo te duhovnosti
Ove godine ponovo ćete nastupati na festivalu CMC u Vodicama. Prošle ste godine osim s pjesmom 'Volim barabu' održali i sjajan samostalni koncert. Kažu da vas publika nije puštala s pozornice...
Da! Nakon nastupa na festivalu imala sam samostalni koncert na istoj pozornici. U jednom trenutku, otprilike na pola koncerta, kiša je počela padati, ali nitko nije htio kući. Bila sam oduševljena i totalno mokra (smijeh).
Vole vas sve generacije. Koji su vam kriteriji kad birate pjesmu koju ćete pjevati, snimati, izvoditi?
Moram osjetiti leptiriće u trbuhu, moram se zaljubiti na prvo slušanje u stih, melodiju, ritam, aranžman bilo što, ali ako nema nečeg na prvu, pjesmu šaljem dalje.
Novi singl 'Nemam mjeru' ponovno je plesna pjesma čija melodija malo podsjeća na hitove pjevačice Zaz. Što je to tako privlačno u bržim pjesmama?
Osmijeh! A svi znamo da ne možemo biti ljuti, a istodobno imati osmijeh na licu. Pozitivne melodije bude pozitivna stanja, a ona su nam danas potrebnija nego ikada. Usput rečeno, mnogo je teže i zahtjevnije napraviti brzu pjesmu nego baladu, zaista. Balada nekako prirodno teče, a o brzoj pjesmi mnogo se razmišlja, treba biti drugačija, pjevna, da diže na ples, da ima dobar tekst koji nije jeftin ni glup, a opet da je pamtljiv i catchy'. Mislim da smo s pjesmom 'Nemam mjeru', a sudeći i po reakcijama publike, uspjeli sve povezati.
Koliko s partnerom Petrom Grašom surađujete u pjesmama koje pjevate vi ili on?
Petar je odličan supervizor. Zna prepoznati sitne ali krucijalne stvari koje treba mijenjati bilo u tekstu, melodiji, interpretaciji ili aranžmanu. Njegovi savjeti i smjernice u studiju ponekad su ključni za uspjeh pjesme. Kada on snima pjesmu, uvijek mu dajem savjet i bez ustezanja kažem svoje mišljenje do kraja i uvijek obrazložim zašto mi nešto nije dobro. Dosta razgovaramo o pjesmama, a nerijetko se zna dogoditi da jedan drugome pjevamo i back vokale. Obožavam taj kreativan dio stvaranja u studiju.
Spremate se ponovo za koncert u Lisinskom. Po čemu će se razlikovati ovaj koncert od prošlogodišnjeg?
To mi je najteže pitanje i najteži zadatak, uvijek iznova dignuti ljestvicu. Ali upravo zato se i upuštam u taj izazov. Ove godine pripremam divnu čaroliju od scene preko zvuka, a vrhunac je gošća, moja draga prijateljica i velika pjevačica koju je zaista teško opisati u nekoliko riječi, ali dovoljno je reći samo Doris Dragović. Neizmjerno sam sretna zbog toga. Planiram se presvući tri puta, a sve haljine kreirali su Jurica i Marija Pirić iz Splita.
Kad ste posljednji put bili na nečijem koncertu koji je na vas ostavio dojam?
Prije nekoliko godina bila sam u Njemačkoj na koncertu Celine Dion. Obožavam je pa mi je sve bilo savršeno, a jedan od koncerata koji ću zasigurno pamtiti bio je koncert Eltona Johna u Milanu. On sam za klavirom - čarolija!
Prošle godine objavljena vam je i trostruka kompilacija 50 originalnih pjesama na kojoj se nalazi odabir 50 hitova koje ste objavili u zadnjih godina samostalne karijere. Zar je toliko vremena prošlo?
Ne mogu vjerovati, ali kako stvari stoje, stvarno je tako (smijeh). Ono što me raduje je činjenica da imam više hitova nego godina, a trudit ću se da tako i ostane.
Prošle godine objavili ste i novu knjigu 'Šalabahter života'. Što za vas znači takav literarni izlet i koliko ste njime zadovoljni? Pripremate li možda nešto novo?
'Šalabahter života' knjiga je poetskih zapisa. Ni u najluđem snu nisam sanjala da bih jednoga dana mogla imati svoju knjigu poezije, ali evo još jedne potvrde kako mi ništa ne znamo. Počela sam pisati u jednom težem razdoblju da bih olakšala dušu. Tako sam ja pisala, pisala i pisala, a kada sam nakupila prilično toga, sramežljivo sam dala svom rođaku Ivanu Majiću, koji je profesor književnosti, da baci oko. On se oduševio i nagovorio me da objavim zapise. Nakon toga pohvale su počele stizati sa svih strana. U pisanju sam pronašla jedan bitan dio sebe koji me ispunjava, hrani i iscjeljuje. Razvila sam čak i disciplinu kontinuiranog pisanja, tako da je 'Šalabahter' broj dva već spreman.
Malo je poznato da puno čitate, osobito literaturu iz psihologije, duhovnosti. Danas ima jako puno life coacha, osoba koje pišu, drže seminare, imaju live javljanja na društvenim mrežama. Zašto ih je odjednom tako puno i što je po vama razlog da se ljudi sve više okreću takvim stvarima?
Pune police, stolovi, puno i previše svega oko nas, a praznina u nama. To navodi sve više i više ljudi da sebe pronađu. Mnogo smo puta čuli kako sreća ne stanuje tamo negdje u postizanju, dostizanju, stvaranju određene slike o sebi pa čuvanjem te slike. Mnogi izgube sebe u toj suludoj trci da udovolje roditeljima, porodicama, društvu, normama i nikada se ne utihnu da čuju svoje srce. Većini se to dogodi tek kada se jako razbole ili dožive veliki stres. Sve se događa zbog razloga, nijedna suza nije uzaludna, nijedna bol bespotrebna. To su samo razni načini kako bismo čuli svoje istinske potrebe.
Koliku ulogu duhovnost igra u vašem životu?
Ključnu. To je najvažniji dio mene.
Aktivni ste na društvenim mrežama, ali za razliku od nekih kolegica, promovirate pjesme na potpuno drugačiji način. Što mislite o brojnim kritikama da se pojedine pjevačice previše svlače u svrhu promocije pjesme?
Svaka ima svoj faktor, rekla bi jedna davna televizijska reklama za kreme za sunčanje. Svatko ima svoju viziju kako putovati kroz život i kako se prezentirati i zapravo je divno promatrati kako smo različiti. Sve je vrlo jednostavno i transparentno u ovo doba tehnologije. Ispod slike imate broj klikova pa ako objavite sliku na kojoj mirišete cvijet, kliknut će 50 ljudi, a ako na fotografiji goli mirišete cvijet imat ćete 50.000 klikova. Dakle, netko to klika. Zašto? E, to je sada mnogo dublje pitanje i nije za ovaj intervju. Sve je u životu stvar izbora.
Marite li danas više nego na početku karijere za izgled?
Uvijek sam pazila na izgled, zapravo pazila sam da sam u formi i da sam zadovoljna sama sobom. Nisam bitno promijenila svoj način života, hranim se zdravo, sa svojim trenerom Tomislavom Dolušićem treniram minimalno tri puta tjedno, ali, priznajem, imam podršku moje drage prijateljice Žane Barjaktarević koja se u svom salonu Lora derm brine o mom izgledu raznim tretmanima, a koristim i jako kvalitetne kreme kozmetike Sisley. Kad sve zbrojim, to i nije tako teško.
Koji su za vas pravi indikatori ženske ljepote?
Uvijek mi je bilo važno da je žena prije svega njegovana. Mnogo sam puta vidjela ženu odjevenu od glave do pete u marke, a sve zajedno ostavlja dojam neukusa i kiča. Uvijek su me fascinirale žene sa stilom koje se odjenu za 1.000 kuna i mogu na crveni tepih.
Može li žena biti lijepa ako nije iznutra ispunjena, sretna?
Fasada se može svakako zakamuflirati, ali ako je sadržaj truo, prije ili kasnije probit će fasadu.
Je li postojalo nešto što ste prije željeli promijeniti, a potom ste s godinama to prihvatili?
Mnogo toga (smijeh). Iako imam 46 kilograma, još uvijek mislim da su mi noge malkice predebele. Uh, mi žene!
Kojeg biste se svog poroka, ako ga imate, htjeli riješiti?
Stvarnog poroka nemam, ali imam neke slabosti, a čovjek je čovjek i ponekad mora biti slab.