'Za početak nisam redatelj na javnoj televiziji niti sam bio redatelj prijenosa, ali koliko god ja to ponavljao, uzalud. Nema veze. Bio sam koordinator sadržaja i različitih sektora. Samim time mi nismo radili doček za prijenos nego za Trg, a HRT i ostale nacionalne televizije su se uključivale u program na Trgu i ja nisam bio redatelj prijenosa nego glavni koordinator događanja. Atmosfera je bila odlična zahvaljujući neumornoj publici. Držati skoro 80.000 ljudi u takvoj atmosferi i to nekoliko sati, nekako mi se čini da je vrlo dobro odrađen posao', kazao je za tportal Joško Lokas.

Dodaje da su reakcije ljudi na Trgu bile odlične kao i ljudi u backstageu. 'Svjetski mediji javljaju o veličanstvenom dočeku i stvarno mi je žao što ima nezadovoljnih', poručuje poznati voditelj i producent.

'Ali tu leži i moguća glavna problematika istog. Trenutno mislim kako ne bismo smjeli odvajati televizijske prijenose od tako velikih događanja jer time bi cijeli koncept bio jednako zamišljen. Istu dramaturgiju vide posjetitelji koncerta u Zagrebu i televizijski gledatelji u Osijeku, Sisku, Puli, Zadru i ostatku Hrvatske i samim time se sve podređuje tome. Tako da onda nikad ne vidite voditelje kako okreću leđa kameri nego gledaju i komuniciraju s njom i slične situacije koje se događaju na događajima koji su usmjereni prema publici, konkretno jučer na Trgu', objašnjava i nastavlja:

'S druge strane gledatelji pred tv ekranima gledaju odlično posložene emisije u potpuno drugačijoj dramaturgiji jer imaju skroz drugi koncept. Ekipe kolega novinara javljaju se sa sto strana, pokrivaju svaki kutak i zalaze tamo gdje ne može zaći posjetitelj na Trgu. I jedni i drugi radimo u želji kako bismo napravili odličan posao, ali svatko za svoju publiku. Tu leži glavno pitanje, ali i glavni odgovor. Ali i tu će biti razloga za i protiv i svjestan sam kako to otvara mnoga pitanja koja kuća će to raditi i po kojem ključu, ali to nije sada tema i nepotrebno je odvlačiti pažnju čitatelja. Dakle, gledatelji u svim gradovima Hrvatske ne vide događanje od 16 sati nego po potrebi kada uhvate signal na nekoj od nacionalnih kuća koje nemaju cijeli prijenos nego se javljaju iz svojih studija i povremeno s Trga', pojašnjava.

Time su, kaže, gledatelji uskraćeni za količinu emocija koje ljudi koji rade prijenos dijele s navijačima pristiglima na glavni zagrebački Trg. 'Tu se lako može doći do nezadovoljstva viđenim. S druge strane publika na Trgu od 12 do 22 sata nezaustavljivo pjeva, animirana od voditelja, i niti jednog trenutka ne posustaju nego euforično dočekuju naše dečke paleći milijun baklji i ispaljujući rakete u nebo i tako cijelo vrijeme', kazao je.

Program je, ističe Lokas, kao i uvijek bio kombinacija želja igrača i programa koji su morali osmisliti kako bi ogroman broj ljudi cijelo vrijeme držali u povišenoj atmosferi.

'Mislim kako smo u tome uspjeli. Trg je bio sve puniji i puniji bez obzira na hladnoću. Publika na trgu je bila perfektna jer su cijelo vrijeme bili u interakciji s događanjima na sceni. Na sceni smo si zadali nekoliko ključnih trenutaka. Od početka držati snimke HTZ-a cijele Hrvatske jer je reprezentacija opet ujedinila sve četiri strane svijeta i mislim kako su te snimke bile naša jasna poruka koja se nadovezala na ono što su igrači živjeli u Katru. Mislim kako je Bruno Petković upravo to izjavio. Tridesetak dana potpune simbioze svih igrača bez obzira za koji klub igraju ili porijeklo koje imaju', smatra.

Nakon toga su, opisao je, pripremili ogroman broj fotografija iz samog Katra koje je rijetko tko imao priliku vidjeti i što je dodatno pojačalo cjelokupni dojam. 'I za kraj imali smo videa golova hrvatske reprezentacije s kojima smo publiku na Trgu htjeli podsjetiti na put do bronce. Sve to, naravno, uz uključenja u live signal slijetanja aviona i dolaska autobusa što je uvijek izazivalo poseban val emocija okupljenih građana', naglašava.

Što se izvođača tiče, ispunili su želje igrača i stožera jer je to bio njihov tulum. 'Imali smo pjesme i izvođače koje su oni željeli. Način na koji su htjeli otpjevati s Prljavcima nekoliko njihovih pjesama i način na koji su sami htjeli najaviti Juru Stublića je bio poseban. Sad se više ne sjećam tko je od njih uzeo mikrofon (op.a. Bruno Petković) i ispričao priču kako su svaki dan u autobus slušali 'Chicago' je nešto što ne smijete ignorirati. Čak ni Juri nije bilo jasno zašto ta pjesma (smijeh). 1998. su bili 'Mare i Kate' i 'Djevojka sa sela'. Jučer su to bili Daleka obala, Opća opasnost i ostali koje smo vidjeli. Ti dečki, igrači nikada nama nisu rekli ne. Ispunili su nama sve sportske želje stvarno možemo i mi njima ispuniti i to ne velike nego samo glazbene.

'Kada smo planirali vremenski ostanak igrača na sceni mislili smo da ih što prije trebamo maknuti sa scene, a onda su nas oni ohrabrivali iz Katra da ih ostavimo dovoljno dugo jer su napokon kući i željni su opuštene atmosfere te žele imati svoj tulum. Od očekivanih 14 pjesama koje smo s njima dogovorili otpjevali su 11 i dodali još dvije svoje. Mislim kako smo čak i završili program po planu s obzirom na to kako ne možete kontrolirati brzinu autobusa od zračne luke do trga. Ne znam koliko nas je HRT držao vani, ali mi smo bili točni. Od 16 do 21:30 sati plan, realno smo završili oko 22:00 i to pritom mislim na pola sata nakon odlaska igrača s pozornice', napominje.

Nikad, izjavio je, nije bio pobornik javnog linča i zato je morao progovoriti i o ulozi voditelja. 'Žao mi je negativnih kritika jer zasjenjuju sve one pozitivne koje dolaze, ali u takvom društvu živimo. Puno je mržnje u svemu tome i pitam se kad nam se ovo počelo događati, ali vraćam se na bitno. Znam koliko su emocije voditelji unijeli u sve ovo. Kada su izašli na scenu, pred publiku oboje su imali suzne oči i znao sam kako su unutra od samog početka. Bili su jako pripremljeni. Znali su sve navijačke pjesme napamet. Komentirali su paralelno finale Argentine i Francuske. Koju god su pjesmu počeli pjevati publika je prihvatila i nastavila s pjesmom. Imali su odličnu interakciju s publikom od samog početka od 16 sati i publika na trgu niti jednom nije posustala', smatra i nastavlja:

'Bulić je izvodio svoje hitove, a publika ih je pjevala što me jako iznenadilo. Pritom za takav tip vođenja trebate ljude koji znaju potegnuti ostanak na sceni koliko god vam treba jer radite doček reprezentacije koju na svakih 10 metara zaustavlja more ljudi u želji da ih dodirnu. Voditeljski posao je proklet. Nikad nećete moći zadovoljiti sve ukuse, a pogotovo na ovakvim događajima kada razinu euforije i sreće ne možete zamijeniti ničim normalnim osim pjesmom i navijanjem. Ono što vam garantiram unijeli su svu svoju emociju unutra, a publika na trgu ih je pratila od prve sekunde. Niti jednog trenutka se nisu žalili i ništa im nije bio problem odraditi. Nudili smo im između najava odlaske u grijane prostorije, a oni su odbili i htjeli biti vani na hladnoći s publikom i s nama koji smo morali biti vani. Znak visoke razine involviranosti i profesionalizma. Ne ulazeći u ukuse samo to mogu reći', poručio je Lokas.