Gledam sinoć posebnu emisiju o presudi u slučaju Fimi Media na četvrtom programu HTV-a, 'Nepravomoćna presuda' i umirem od dosade. Ne uspijevam se čak ni uzrujati dok Željko Reiner evangelizira o HDZ-u kao o škvadri nenadmašnih junačina među kojima su Sanader & Rockettes bili tek privremena devijacija. Ne uzrujavam se jer mi je sve to već jako dobro poznato. Ne samo apologetska spika, nego i način na koji HTV-ovci rade takve emisije, bile one posebne ili svakodnevne, u stolno-kuhinjskoj varijanti.

U čemu je, naime, problem? U tome što je većina HTV-ovih informativaca vrlo lijena u osmišljavanju svojih panelki, talk-showova i sličnih brbljatorija. Sve se uvijek odvija po istome, dosadnom i potpuno neplodnom principu. Pozoveš jednog ili više gostiju i onda ti gosti na zadanu temu prezentiraju svoju platformu. Sinoć, u posebnoj emisiji - Sanaderova odvjetnica, logično, brani Sanadera, HDZ-ov predstavnik, logično, pokušava zaspinati imidž HDZ-a i tako redom. Voditelj tu i tamo postavlja kakvo pitanje, ali zahtjevnost njegovih pitanja ne bi prošla ni kao metoda ispitivanja u seoskoj školi u Kefiristanu. Stječe se dojam kao da im

samo daje natuknice da bi malo bolje objasnili svoje stavove.

Ne znam jesu li na HTV-u toga svjesni, ali takvim pristupom - osim što su dosadni - pridonose tome da se u javnosti stvara jedan totalno plošan narativ svega što se u zemlji događa s korupcijom, jer kada gostima koje pozivaju dopuštaju da samo drže govore i uvjeravaju gledateljstvo u ispravnost svojih stavova, ispada da je korupcija neka tajna sila iz svemira koja se utjelovila u Sanaderu i pomoćnicima te nije imala veze baš ni s kim drugim. Ne propituju ama baš ništa. Dopuštaju gostima da sve oko sebe uvjeravaju kako oni - tko god bili i s koje god političke/građanske/intelektualne pozicije nastupali - ni o čemu ne znaju ništa (iako o svemu imaju mišljenje), nisu sudjelovali ni u čemu i samo sa strane promatraju kako invazija tjelokradica pretvara Hrvatsku - inače zemlju prepunu poštenja, radišnosti i ljudi koji ne bi nikad, majke im! - u leglo korupcije.

U emisiji u kojoj se govori o najvećem suđenju zbog korupcije otkad je Rvacke, primjerice, voditelju nije palo na pamet da bilo koga od sugovornika upita što se tim suđenjem uopće rješava. Bi li ga uopće bilo da se Jadranka Kosor nije uspaničarila da će je Sanader pokušati srušiti s položaja? Bi li ga uopće bilo da mange iz EU-a nisu domaćim mangicama počele šusat šamarčine zbog toga što se ne bave korupcijom? Bi li se to suđenje uopće dogodilo da su glavni protagonisti neki od junaka trenutačne galerije junaka koji obećavaju konačan i potpun rvacki narodni te ekonomski preporod? I misle li doista da je grupica od desetak nestašnih lopina jedini korupcijski problem u zemlji?

Jer, ruku na srce, meni je, kao gledatelju, već pun nos priča o tome tko je kome, kada, kako i zašto nešto dao, nije dao, rekao, votevr. Ljudi su na sudu. Institucije (navodno) rade svoj posao kada je o njima riječ. Mnogo me više zanima kako će sve to utjecati na moju budućnost. Hoće li to pokrenuti proces u kojem će me se prestati sustavno potkradati? Hoće li to pokrenuti proces u kojemu će mi po kvartu sirotinja prestati kopati po kontejnerima dok mange troše nebulozne pare na, ne znam, fontane? Hoće li zbog tog suđenja biti napravljen ijedan, pa makar i najmanji korak prema tome da institucije ne budu samo svedene na to da rade svoj posao,  nego da i postanu nimalo tolerantne na bilo kakve klijentelističko-korupcijske makinacije ispod žita?

O tome bih ja da mi pričaju u posebnim emisijama. Ili da barem pokušaju o tome razgovarati sa sugovornicima. Legendi, tračeva, spinova i evanđelja po domoljublju zbilja mi je već dosta.