Odmjerena, samozatajna i uspješna dama, Kristina Milković Čilić nije sklona pretjeranoj medijskoj pažnji i prava je sreća što je napravila iznimku i pristala na otvoren razgovor za tportal. Za to je imala i dobar razlog - veliko srce i pomaganje darovitoj djeci kroz Zakladu Marin Čilić, a koja je nedavno uručila 25 stipendija za mlade glazbenike koji se bave klasičnom glazbom i sportaše koji su članovi nacionalne selekcije u olimpijskom sportu. Uz to što nesebično pomaže djeci (i svojim primjerom pokazuje kako se može ostaviti velik trag u društvu), kod kuće ima svoja dva mališana. U razgovoru s njom pretresli smo brojne teme i zavirile u intimne sfere.

Poznato je to da sportaši puno pomažu i sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama. No vi ste svijetao primjer u Hrvatskoj kad je riječ o osnivanju Zaklade koja je promijenila na desetke života mladih ljudi. Što vas inspirira u radu s njima?

Upravo tako! Sportaši su uvijek prvi u redu kada se treba odazvati različitim humanitarnim akcijama ili pomoći pojedincima ili organizacijama civilnog društva. Međutim takav način pomaganja je pomalo stihijski te je gotovo nemoguće provjeriti tko se krije iza svih upita koje oni kao sportaši svakodnevno dobivaju. Marin je zato htio osnovati Zakladu kako bi na sustavan način pomagao zajednici. Iako radimo u uvjetima koji nisu uvijek laki u Hrvatskoj, zaista smo ponosni na sve projekte iza nas. Na kraju, ti mladi ljudi, zbog kojih je Zaklada i osnovana, inspiracija su nam da se još više trudimo i da napredujemo iz godine u godinu. Nakon ovogodišnje dodjele stipendija više od 100 mladih ljudi dobilo je vjetar u leđa našom pomoći, a na tisuće mladih dobilo je mjesto za sigurnu igru u sklopu našeg projekta Gem Set Hrvatska.

Od početka rada Zaklada ima veliku podršku Marinovih kolega sportaša, ali i glazbenika. Što mislite, zašto nema više takvih primjera kao što je vaš?

Od početka rada Zaklada ima uistinu veliku podršku Marinovih kolega sportaša te se rado priključe bilo kojoj akciji ili projektu koji pokrenemo, bilo da se radi o donaciji dresova i autograma ili fizičkoj prisutnosti na raznim događanjima. Isto je glazbenicima. Nekada nam je teško izraziti koliko smo ih zahvalni jer njihova prisutnost, osim stvarne vrijednosti, ima još veću simboličku vrijednost - oni su uzori mladima i poruke koje oni prenose imaju puno veće značenje za njihove živote.

Općenito je filantropija kod nas kao dio civilnog društva slabo razvijena u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, a da ne spominjem sjevernoameričke. Mislim da je nekoliko razloga za to. Za početak, čini mi se da kao društvo još nismo došli do te razine da je sustavno pomaganje uobičajeno, i za pojedince i za organizacije. Drugo, iza Zaklade se krije jako puno svakodnevnog posla. S jedne strane administrativnog, a s druge strane prikupljanja donacija. Cilj je, naravno, da Zaklada bude samoodrživa i da njezini projekti služe kao primjer drugima te da se kompanije i pojedinci uključuju u njezin rad, a iza toga se krije jako puno truda i uloženog vremena.

Koliko je truda uloženo i koliko traje vaš rad u Zakladi?

U Zakladu je uloženo ekstremno puno vremena i truda, ali za razliku od nekih drugih stvari i projekata na kojima radimo, ovo i Marin i ja radimo srcem, tako da se ne mjeri u satima ili danima, već u onome što smo postigli kroz osmijehe mladih. Rad u Zakladi nema početak i kraj, to je svakodnevno razmišljanje kako unaprijediti postojeće projekte, osmisliti nove te kako osigurati potrebna sredstva za sve što želimo napraviti. Imamo samo jednog zaposlenog, ali imamo divan upravni odbor i naše stalne volontere koji dijele s nama viziju i poklanjaju nam svoje vrijeme i energiju da učinimo život mladih u Hrvatskoj barem malo boljim.

Je li odabir stipendista zahtjevan proces?

To je iznimno zahtjevan i emotivan proces jer u prijavi djeteta ne vidite samo njegove sportske/glazbene rezultate, već upoznajete njega, njegovu obitelj i životnu priču. Koliko god je teško donijeti odluku o budućim stipendistima, kad odlučimo i kada dodijelimo stipendije, svaki put se osjećamo inspirirano i poletno da radimo još više i bolje. Jedva čekam kada će naši dječaci malo narasti da sudjeluju s nama u cijelom tom procesu i da im ti mladi ljudi, koji unatoč svim preprekama idu za svojim snovima, budu uzor u životu.

Osim za stipendije mladih, sredstva Zaklade idu i u druge svrhe, otkrijte nam koje.

Osim stipendija, jako smo ponosni na naš globalno poznat projekt Gem Set Hrvatska, u kojem se na jedan dan udruže sve hrvatske sportske megazvijezde kako bi zaigrali tenis pred publikom i na taj način skrenuli pažnju javnosti za prikupljanje sredstava za izgradnju dječjih mulitfunkcionalnih sportskih igrališta u onim školama/mjestima gdje igrališta ne postoje ili se nalaze u jako lošem stanju. Svako dijete ima pravo na igru, ali na sigurnu igru u sigurnom okruženju, što, nažalost, nije uvijek slučaj. Stanje sportske infrastrukture u Hrvatskoj je izuzetno loše, a ne služe nam na čast ni brojke o broju pretile djece. Ovaj projekt ima upravo taj cilj – prenijeti poruku o važnosti aktivnog života od najranije dobi te poboljšati sportsku infrastrukturu Hrvatske. A tko su bolji ambasadori ovog projekta od onih zbog kojih smo poznati diljem svijeta – naših sportaša.

Vidite li budućnost mladih bez ulaganja u znanje?

Oduvijek sam pobornica ulaganja u znanje i iskorištavanje svake situacije za učenje nečega novog jer nikada ne znamo kad će nam zatrebati to naučeno u životu. Ponekad mi se čini da zbog brzine života danas, društvenih mreža i drugih tehnoloških dostignuća, znamo jako puno, ali je to znanje površno i ne doprinosi u tolikoj mjeri razvoju kritičkog razmišljanja, a ono je, po meni, ključno za uspjeh u bilo kojem polju.

Kako izgleda vaš običan dan? Radili ste u banci te u odjelu za HR jedne IT tvrtke, a i dalje ste u struci te ste uplovili u poduzetničke vode jer u Monaku imate kompaniju za konzalting u području ljudskih potencijala. Kako izgleda vaš radni dan i radite li s hrvatskim ili inozemnim klijentima?

Teško mi je opisati običan dan jer, kao što ste i sami napisali, puno je tu uloga i aktivnosti koje se isprepleću, pa ni tipičan dan ne postoji. Naravno, to uvelike ovisi i o tome na kojem se mjestu na kugli zemaljskoj nalazimo. Okosnica svakog dana su, naravno, djeca te oni uglavnom diktiraju tempo. Srećom, većina mog posla može se obaviti online, tako da koristim svaku pauzu da pišem mailove, odradim sastanke preko Zooma i sl. Ukratko, dinamično je i nikad dosadno. (smijeh)

Završili ste dva fakulteta, vodite Zakladu, imate svoju firmu, obiteljske obaveze, supruga koji je vrhunski sportaš i često putuje. Kako sve to stižete? I otkud toliko energije?

Kada vam djeca nisu baš neki spavači, onda odjednom otkrijete da dan može trajati 20+ sati, a u tom periodu svašta se stigne. (smijeh) Malo se šalim, ali nije ni istina predaleko. Ako držim Vita pola noći na sebi jer ga ne uspijevam spustiti u krevet, usput odradim sve mailove, namjestim slanje u 8 sati i praznog inboxa ulazim u novi radni dan. Ali osim tih malih trikova neispavanih majki, dobra organizacija je ključna – u planiranju obroka, putovanja, dječjih aktivnosti, sastanaka...

Možete li uopće zamisliti to da ne radite ništa?

Ponekad žudim za tim, ali sam svjesna i kada naizgled ne radim ništa, mozak odrađuje svoje – smišlja, planira...

Kako punite baterije, što vas opušta i smiruje?

Neka dobra knjiga, serija ili film. Trenutno čitam knjigu 'Zelena svjetla' Matthewa McConaugheyja.

Razmišljate li o 'bazi' jednom kad suprug završi karijeru, gdje ćete se skrasiti?

Teško je to pitanje o kojem sam puno razmišljala, ali sada sam se nekako naučila živjeti s neizvjesnosti. Zasad smo po cijelom svijetu, uživamo u našoj maloj obitelji i sretni smo jer smo svi živi i zdravi, a što će budućnost donijeti, vidjet ćemo.

Ponosna ste majka dvojice sinova. Koja je najvažnija lekcija što ste je naučili i što je ono najvažnije zbog čega uspijevate istovremeno biti supruga, majka i uspješna poslovna žena?

Mislim da je puno lekcija koje čovjek nauči kao novopečeni roditelj. Ujedno je najteža i najljepša uloga za koju vas nitko u potpunosti ne može pripremiti. S djecom sam još više naučila živjeti u trenutku, na kišu ne gledati kao na smetnju, već uživati u njoj i skakati po lokvama. U skladu s tim radim planove, ali ne robujem im.

Kako je biti majka pred očima cijelog svijeta, kako se nosite s time i postaje li s godinama sve lakše?

Uopće se ne opterećujem time. Trudim se biti najbolja majka što mogu biti svojoj djeci i to je to.

Kako je izgledalo vaše djetinjstvo?

Sjećanja na djetinjstvo su mi idilična, puna ljubavi i veselja sa sestrama i bratom. Ipak, kada se sada osvrnem, objektivno je to bilo jako teško razdoblje. Rat, izbjeglištvo, život u hotelskoj sobici, povratak u spaljenu kuću, ubrzo bolest oca i njegova smrt. Upravo zato sam svakim danom sve više fascinirana mamom koja je sve to iznijela na svojim leđima i izgradila nam svijet u kojem nismo uopće osjetili sve s čime se ona borila, već smo uživali u djetinjstvu kao i sva ostala djeca.

Tko je stroži roditelj? Marin ili vi?

Mislim da strogoća nije najbolja riječ koja opisuje ni moj ni njegov stil. Rekla bih da smo više nježni roditelji, ali jasno postavljamo granice kada je to potrebno.

Koliko često ste u Hrvatskoj? Gdje ste trenutno stacionirani? I gdje najviše volite boraviti?

Više smo po svijetu nego u Hrvatskoj, ali se trudimo doći koliko možemo u Cavtat, Međugorje i Zagreb. U Monaku nam je baza, ali otkad su djeca malo veća, onda puno i putujemo s Marinom. Teško mi je reći gdje najviše volimo biti, kada smo zajedno - svugdje nam je dobro.